Bismillahir-rahmanir-rahim

Nije ispravna ova dova, ovo je tevessul putem dove.

Tevessul, ili umiljavanje Allahu, je približavanje Njemu korištenjem načina koji vode do Njegovog zadovoljstva, a tevessul dovom znači da prilikom dove spomenemo nešto što će biti razlogom da se dova primi. Šejh Ibn Usejmin kaže:

„Tevessul putem dove znači da onaj ko dovi u svojoj dovi spomene nešto što će biti razlogom da se dova usliša.“

Medžmu’ul fetava ver-resail,2/340
Pogledati: 5/280

Ukoliko su spomenuti razlozi u dovi ispravni i šerijatski dozvoljeni, i tevessul je ispravan i šerijatski dozvoljen, i dova će biti primljena. U suprotnom niti je tevessul ispravan, niti će dova biti primljena.

Da bi nešto bilo uzrokom primanja dove, mora se imati dokaz koji potvrđuje ispravnost uzroka, a to je nemoguće spoznati bez šerijatskih dokaza, tj. dokaza iz Kur’ana i Sunneta.

Ova dova nije ispravna iz dva razloga:

U dovi je spomenut uzrok (razlog primanja dove, a to je Allahova ljubav prema Muhamedu ﷺ), sa kojim onaj ko dovi nema nikakvu vezu i zbog toga je spominjanje takvog uzroka neispravno i zabranjeno.

Razlog te zabrane jeste neispravnost i ništavnost uzroka primanja dove

Taj uzrok u šerijatu nije određen, niti potvrđen;

Zato što onaj ko dovi nema veze sa tim uzrokom (razlogom da se dova primi) niti je uticao na njega, niti ga posjeduje, (onaj koji dovi nema nikakve veze sa tim što Allah voli Muhameda ﷺ), za razliku od dobrih djela koja su njegova i putem imana i vjerovanja koji su njegovi.

Tevessul Allahovom ljubavlju prema Muhamedu ﷺ je kao i tevessul položajem Muhameda ﷺ kod Allaha, ili kao tevessul hakkom (pravom) stvorenja i njihovim hurmetom.

Ovaj vid tevessula nije prenesen od Poslanika ﷺ ispravnim putem, niti je bio poznat kod ashaba, tabi’ina i učenjaka i prvaka ove vjere, i on je jedan od tri zabranjena tevesula.

Dova bi bila ispravna kada bi se reklo:

‘Gospodaru ja volim Muhameda, ili ja vjerujem u Muhameda, ili ja sam pokoran Muhamedu, podari mom bratu u Islamu brzo i potpuno ozdravljenje.’

Na ovaj način spomenuli smo razlog na kojeg direktno imamo uticaj, a to je vjerovanje u Poslanika ﷺ, ljubav prema njemu, ili pokornost njemu, sve se ovo ubraja u djela koja onaj koji dovi posjeduje, zbog toga je ovakva dova ispravna i tevessul je ispravan.

U dovi se zaklinje Allah sa Njegovom ljubavlju prema Muhamedu, to je kao zaklinjanje Allaha sa položajem koji Muhamed ima kod Allaha, ili zaklinjanje Allaha direktno sa Muhamedom.

Ovo je zabranjeni vid zaklinjanja Allaha i zabranjeni vid tevessula.

Zaklinjanje Allaha (sa Njegovim stvorenjima) nije uzrok zbog kojeg se uslišava dova, pa zbog toga nije ispravno.

Ibn Tejmijje, govoreći o propisu tevessula putem zaklinjanja Allaha sa Njegovim stvorenjima, veli:

„Poznato je da je traženje od Allaha putem stvorenja ili zaklinjanje Allaha sa Njegovim stvorenjima jedna od najvećih novotarija u Islamu, i neispravnost ovog vida poznata je učenim ljudima, kao i običnim masama.“

Ka’ide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 169

Također veli:

„Niko nije u stanju od Poslanika ﷺ da prenese nešto što je validan dokaz kod islamskih učenjaka, a što ukazuje na dozvoljenost zaklinjanja Allaha vjerovjesnicima i dobrim robovima ili dozvoljenosti dove njihovim ličnostima. Niko nije u stanju da pronađe argument koji ukazuje na zaklinjanje ili traženje putem ličnosti Poslanika ﷺ ili putem ličnosti nekog drugog stvorenja.“

Ka’ide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 165

Govoreći o tevesulu s Poslanikom ﷺ Ibn Tejmijje veli:

„Ashabi su za vrijeme života Poslanika tevessul činili putem njegove dove i zagovaranja, a kada je umro, to nisu činili ni putem dove ni putem zagovaranja, a niti putem njegove ličnosti. Ni od jednog učenjaka među prvim generacijama nije preneseno da je Allahu činio tevessul putem umrle osobe, a niti da ga je njome zaklinjao. Ovako su govorili Ebu Hanife, Ebu Jusuf i drugi: ‘Nije dozvoljeno kazati: Molimo Te pravom vjerovjesnika!’“

El Istigase, str. 243

Tevessul

Tevessul putem dove se dijeli na:

• Validni (šerijatski)
• Zabranjeni (novotarski)

Ispravni tevessul se može podijeliti na više vrsta, a najpoznatija podjela je ona koja kaže da postoje tri vrste dozvoljenog tevessula:

1. Tevessul Allahovim imenima i svojstvima
2. Tevessul putem dobrih djela
3. Tevessul dovom dobrih ljudi

Nedozvoljeni tevessul se isto može podijeliti u tri vrste:

1. Tevessul pravom (hakkom), svetošću (hurmetom) ili položajem (džahom) određene osobe kod Allaha
2. Tevessul putem nečije ličnosti
3. Tevessul zaklinjanjem Allaha Njegovim stvorenjima

Napomena

Sve što je sumnjivo i u što nismo sigurni da je ispravno, bolje je ostaviti nego raditi, zbog opasnosti da ne bismo nešto izgovorili ili uradili a što je novotarija ili širk.

A Allah najbolje zna

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

Bismillahir-rahmanir-rahim

Klanje ovce na temelju nove kuće je novotarija, a ujedno i mali širk.

Nažalost, ova praksa je veoma raširena kod naših muslimana, tako da ne postoji kuća niti džamija, a da nije zaklana ovca na njenim temeljima ili ćošku.

Pogledati: Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42

Zašto se kolje ovca?

Kolje se da bi se time kuća učinila berićetnom. Ovako postupa većina ljudi.

Nekada se kolje kako bi se sačuvalo od džina i njegovog ulaska u kuću, te da se onemogući da napravi razdor među porodicom, a nekada se to radi iz oba razloga.

Ovakav običaj nije vezan samo za kuće nego i za džamije, zgrade, poslovne objekte.

Spomenuti postupak je postao običaj među ljudima koji se ne ostavlja, čak i od strane nekih učenjaka. Dozvola ovakvog čina došla je i od fetvul-emina u Bosni.

Dakle propis klanja ovce na temelju kuće ili džamije je novotarija i mali širk.

Novotarija je zato što ne postoji nijedan šerijatski dokaz za to djelo, traženje bereketa je ibadet, ibadet se gradi na dokazu, a svaki ibadet bez dokaza je novotarija.

Što se tiče malog širka, to je širk u povodima, razlozima i uzrocima, jer Uzvišeni Allah nije učinio klanje na temeljima kuće uzrokom njene zaštite od šejtana ili da ona i njeni stanovnici budu berićetni.

Nema dokaza ni u Kur’anu ni u Sunnetu koji ukazuju na takvo nešto.

Širk u uzrocima je vjerovanje da obične stvari i pojave imaju mogućnost uticanja na okolinu.

Svako ko uradi nešto i smatra da to ima mogućnost uticaja i djelovanja na određene stvari – a to šerijatom nije potvrđeno, niti je to potvrđeno iskustvom a ni prirodom – poredi se sa Allahom u određivanju i donošenju uzroka, i u određivanju da su ti uzroci razlog nekog dešavanja.

Takav je učinio Allahu širk u donošenju i određivanju tih uzroka, a on je od vrsta malog širka. Ibn Usejmin veli:

„Ono što nije potvrđeno kao uzrok sa šerijatske i materijalne (prirodne) strane nije dozvoljeno smatrati uzrokom. Onaj ko takvo nešto uradi, čini nešto što je samo Allahova vlast i nadležnost i Njegovo pravo, i zbog toga čini vid širka Allahu jer sa Njim sudjeluje u određivanju uzroka i onoga na šta oni djeluju.“

Medžmu’u fetava, 1/111

Također veli:

„Onaj ko tvrdi da nešto ima uticaj i da je uzrok nečemu, a Allah ga nije učinio uzrokom, ni šerijatskim ni prirodnim, poredi se sa Allahom u tome čineći Mu širk.“

El-Kavlul-mufid ala Kitabit-tevhid, 1/164

Primjer tome:

Učenje Fatihe je šerijatski uzrok za izlječenje, a konzumiranje laksativa je prirodni uzrok za olakšanje stolice, i to se zna na osnovu iskustva.

Ne postoji šerijatski dokaz, niti se zna na osnovu iskustva da je klanje ovce na pragu kuće razlog bereketa ili zaštita od šejtana.

Zato onaj ko vjeruje da klanje životinje (ovce) na temeljima nove kuće ili bilo koje građevine biva uzrokom tjeranja šejtana od kuće i ukućana, ili da donosi berićet ukućanima, (pored toga što je novotarija) čini i mali širk, jer je učinio uzrokom nešto što Allah nije učinio uzrokom niti šerijatskim a ni prirodnim. Šejh Ebu Bekr Zejd veli:

„Jedna od ovih novotarija je i klanje na pragu kuće kada se gradnja okonča, kako bi se sačuvalo džinskog zla i prolila krv na prag ili zid. Ovo je zabranjeno djelo i vrsta je širka, obaveza je muslimanu da se čuva ovih novina i harama, te da se drži puta Kur’ana i Sunneta, jer će samo tako biti spašen na ovome i na Budućem svijetu.“

Fetava džami’ah fit-tenbihi ala ba’dil-adati vel-e’arafil-kabelijje el-muhalife liš-šer’il-mutahher, str. 40

Mudri Zakonodavac je dao određene uzroke i radnje koje tjeraju šejtana od kuće i ukućana (dove, zikr i učenje Kur’ana), a isto tako je dao uzroke kojima se dolazi do berićeta, a nigdje se ne pominje da je klanje životinje na temelju kuće jedan od tih uzroka.

Da je to bilo propisano djelo, Poslanik ﷺ i ashabi bi ga, sigurno praktikovali, a da su ga praktikovali bilo bi do nas preneseno. Imajući u vidu da nije preneseno, to ukazuje da takav postupak nije šerijatom određen uzrok.

Poslanik ﷺ je sa muhadžirima napustio Mekku i naselio se u Medinu. Tada su oni sagradili veliki broj kuća i nekoliko džamija i ni na jednom temelju neke od građevina nisu zaklali životinju.

A da je to bilo dobro djelo, oni bi nas zasigurno pretekli u njegovom činjenju.

Ljudi su ovo počeli činiti oponašajući nevjernike. Kod nekih hrišćana bio je običaj da se kolje životinja na temeljima kuće, pa su muslimani zbog slabosti svog vjerovanja i nedovoljnog razumijevanja tevhida to od njih preuzeli i učinili ga svojim neizostavnim običajem.

Pogledati. Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42

Poslanik ﷺ zabranio je oponašanje nevjernika, kazavši:

“Sigurno ćete slijediti puteve onih koji su bili prije vas: pedalj za pedalj, aršin za aršin. Ako su oni ušli u gušterovu rupu, i vi ćete ući u nju!”
Allahov Poslaniče – upitali smo – (misli li se to na) jevreje i kršćane?
„Na koga bi drugog?“ – reče on.“

Bilježi ga Buhari, br. 3456, str. 628; i Muslim, br. 6, str. 1154

Zbog toga, obaveza je muslimana da napuste ovo djelo i da se čuvaju od šejtana i traže berićet na način kako je to propisano u Kur’anu i Sunnetu, jer Mudri Zakonodavac nije ni jednu stvar ostavio a da je nije pojasnio.

A Allah najbolje zna

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/