Kufr (nevjerstvo) se dijeli na dvije vrste

Prva vrsta: Kufr koji izvodi iz vjere, a dijeli se na pet podvrsta:

1. Kufr utjerivanja u laž (negiranja)

Kaže Uzvišeni:

”A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allāhu izmišlja laži ili poriče Istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u džehennemu?” 40

2. Kufr odbijanja iz oholosti uz priznavanje da je Istina

Kaže Uzvišeni:

”A kada rekosmo melecima: ‘Poklonite se Ādemu!’- oni se pokloniše, ali Iblīs ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.” 41

3. Kufr sumnje

Kaže Uzvišeni:

”I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: ‘Ne mislim da će ovaj ikada propasti, i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.’ I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: ‘Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio? Što se mene tiče, On, Allāh, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga’.” 42

4. Kufr okretanja

Kaže Uzvišeni:

”Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je izmeāu njih mudro stvorili i do roka određenog, ali nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti.” 43

5. Kufr licemjerstva.

Kaže Uzvišeni:

”To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvaćaju.” 44

Druga vrsta: Mali kufr, koji ne izvodi iz vjere, i to je nezahvalnost na blagodatima.

Kaže Uzvišeni:

”Allāh navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allāhovim blagodatima bio, pa mu je Allāh zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah.” 45

---

40 sūra el-‘Ankebūt, 68. ājet

41 sūra el-Beqare, 34. ājet

42 sūra el-Kehf, 35. i 38. ājet

43 sūra el-Ahqāf, 3. ājet

44 sūra el-Munāfiqūn, 3. ājet

45 sūra en-Nahl, 112. ājet

———–

Iz knjige “Obaveze koje je dužan spoznati svaki musliman i muslimanka”

Autor: šejhul-islām Muhammed bin ’Abdul Wehhāb

 

 

 

 

Vidi manje

Znaj da djela koja izvode iz vjere ima deset:

Prvo: Širk u ‘ibādetu.

Kaže Uzvišeni Allāh:

”Allāh neće oprostiti da Mu se iko smatra ravnim, a oprostiće mimo toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allāhu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.” 19

”Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesīh, sin Merjemin!’ A Mesīh je govorio: ‘O sinovi Isrā’īlovi, klanjajte se Allāhu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allāhu smatra ravnim, Allāh će mu ulazak u džennet zabraniti i boravište njegovo će džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći’.” 20

U to se ubraja i prinošenje žrtve drugom, a ne Allāhu. Primjer za to je klanje životinja džinnima ili qaburovima.

Drugo: Uzimati posrednike između sebe i Allāha, moliti ih, tražiti od njih da posreduju kod Allāha i oslanjati se na njih. Ko to učini – postao je nevjernik po konsenzusu islamskih uĀenjaka.

Treće: Ko ne smatra mušrike nevjernicima, sumnja u njihovo nevjerstvo ili smatra njihov pravac ispravnim – zanevjerovao je.

Četvrto: Ko smatra da je nečija uputa potpunija od upute Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, ili da je nečiji sud bolji od sūda Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, kao što je slučaj sa onima koji daju prednost sūdu taguta nad sūdom Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi ve sellem – nevjernik je.

Peto: Ko mrzi nešto od onog sa čim je došao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, pa makar to i praktikovao – nevjernik je.

Šesto: Ko se ismijava bilo čemu od onoga sa čim je došao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, od nagrade ili kazne – nevjernik je.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog:

”A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar se niste Allāhu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.’ Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci.” 21

Sedmo: Sihr. U to se ubraja sihr koji razdvaja i spaja (čovjeka od žene). Ko ga bude radio ili time zadovoljan bio – izlazi iz vjere.

Dokaz za to je ājet:

”…i povode se za onim što su šejtāni o Sulejmānovoj vladavini kazivali. A Sulejmān nije bio nevjernik – šejtāni su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo
nadahnuto dvojici meleka, Hārūtu i Mārūtu, u Bābilonu. 22

A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, a ti ne budi nevjernik!’ I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome, bez Allahove volje, nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati, iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!” 23

Osmo: Potpomaganje nevjernika u borbi protiv muslimana.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog:

”O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Židove i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allāh uistinu neće ukazati
na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.” 24

Deveto: Vjerovanje da neki ljudi ne podliježu Muhammedovom, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, šerī'atu, kao što Hidr, ‘alejhi selam, nije bio obavezan postupati po Mūsā'ovom, ‘alejhi selam, šerī'atu.

Deseto: Okretanje od vjere Allāha, Slavljenog i Uzvišenog, ne htjeti je učiti, niti po njoj raditi.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog:

”A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut riječima Gospodara svoga, njima leđa okrene? Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!” 25

Kod ovih djela nevjerstva nema tazlike između onog ko ih namjerno učini, uradi ih u šali ili počini neko od ovih djela iz straha. Jedino se izuzima onaj ko ih počini pod
prisilom. Ova djela su pogubna za vjeru i ljudi ih često čine.

Musliman mora biti oprezan i treba se bojati ovakvih djela, da ne upadne u njih. Molimo Allāha Slavljenog i Uzvišenog, da nas sačuva svega što vodi Njegovoj srdžbi i bolnoj kazni.

---

19 sūra en-Nisā’, 48. ājet

20 sūra el-Mā'ide, 72. ājet

121 sūra et-Tewbe, 65. i 66. ājet

22 Iako je prevodilac naveo ovaj prijevod ovog dijela ājeta, inače uzet iz prijevoda besima Korkuta, mi se osjećamo dužnim pribjeći (inšā'Allāh) tačnijem i ispravnijem prijevodu, kojeg smo našli u ”Tefsīru” Ibn Kethīra, a on glasi: ”I povode se za onim što su šejtāni o Sulejmānovoj vladavini kazivali. A Sulejmān nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici koji su učili ljude sihru u Bābilonu, Hārūta i Mārūta, a to nije objavljeno dvojici meleka.” Naime, prema prijevodu Besima Korkuta, Hārūt i Mārūt su dva meleka koji su ljude podučavali sihru, što je funkcija koja ne dolikuje Allāhovim časnim robovima, melecima. Ono što je, inšāAllāh, istina je da su Židovi govorili da su dva meleka, Džibrīl i Mikā'il, donijeli sihr Sulejmānu, ‘alejhis-selām. Ovime Allāh obavještava Svoga Poslanika i vjernike da su meleci Džibrīl i Mikā'il, kao i Sulejmān, ‘alejhis-selām, čisti od tih potvora. A Hārūt i Mārūt su, zapravo, imena dvojice ljudi iz Bābilona, koji su od šejtāna učili vještinu sihra i njome ljude podučavali. A Allāh najbolje zna. Vidi ”Tefsīr” Ibn Kethīra, prijevod na bosanski jezik, 80. str., u komentaru 102. ājeta sūre el-Beqare (napomena izdavača)

23 sūra el-Beqare, 102. ājet

24 sūra el-Mā'ide, 51. ājet

25 sūra es-Sedžde, 22.ājet

 

———–

Iz knjige “Obaveze koje je dužan spoznati svaki musliman i muslimanka”

Autor: šejhul-islām Muhammed bin ’Abdul Wehhāb

Vidi manje

Kako da živiš u sreći i rahatluku

Trideset i šest savjeta šejha Aida El-Karnija

1. Počni svoj dan sa sabah namazom i jutarnjim zikrom da bi postigao uspjeh.
2. To proprati traženjem istigfara jer on briše grijehe.
3. Ne prestaj da doviš, jer dova je uže spasa.
4. Imaj na umu da tvoje riječi zapisuju meleki.
5. Budi optimista makar bio u sred oluje…

6. Ljepota prstiju je u njihovoj vezi za veličanjem Allaha (činjenjem tesbiha)
7. Kada te te stignu brige i povećaju se nevolje reci: “La ilahe illallah!”
8. Dinarom kupi dovu siromaha i ljubav miskina.
9. Duga i skrušena sedžda je bolja od dvoraca cvijeća.
10. Razmisli prije nego izustiš riječ, jer neke riječi znaju ubiti.

11. Čuvaj se dove mazluma i suze nesretnika.
12. Prije čitanja knjiga, članaka i časopisa uzmi Kur’an.
13. Budi uzrok ustrajnosti tvojih ukućana.
14.Tjerar svoju dušu na dobra djela, jer duša je ta koja tjera na zlo.
15. Ljubi ruke svojim roditeljima, postići ćeš zadovoljstvo.

16. Tvoja stara odjeća nova je u očima siromaha.
17. Ne srdi se jer život je kraći nego što misliš.
18. Sa tobom je Najjači od najjačih i Najbogatiji od najbogatijih, a to je Allah, azze ve džell.
19. Ne zatvaraj vrata uslišavanja dove, grijehom.
20. Namaz najbolje pomaže u nedaćma i poteškoćama.

21. Kloni se loših misli, osjetićeš mir u prsima i lagodnost.
22. Razlog svake brige je okretanje od Allaha, zato se okreni k Allahu.
23. Klanjaj namaz, praviće ti društvo u kaburu.
24. Kada čuješ nekog da ogovara reci mu da se boji Allaha.
25. Stalno uči suru Tebarek jer je ona spas.

26. Nesretan je onaj koji je lišen skrušenog namaza i suze u očima.
27. Nemoj biti poput nemarnih vjernika koji uzmeniravaju
28. Ucini da tvoja ljubav bude samo radi Allaha i Njegovog Poslanika
29. Oprosti onome ko te ogovara, jer ti on poklanja njegova dobra djela
30. Namaz, ucenje Kur’ana, i spominjanje Allaha su blistava djela na tvojim prsima

31. Ko se prisjeća vatre, strpet će se nad požudama griješenja
32. Kako noć nastupa, tako će i bol nestati
33. Kloni se “rekla kazala” jer ti imaš djela poput brda
34. Klanjaj namaz škrušeno, jer šta kod da te čeka manje je bitno od namaza
35. Učini da mushaf stalno čitaš, jer učenje jednog ajeta je bolje od dunjaluka i svega na njemu
36. Život je lijep, a najljepše je to što si sa imanom

Sead ef. Islamović

Preuzeto sa facebook stranice n-um.com

https://www.facebook.com/numportal/posts/2396367617156485

Vidi manje

Uslovi ispravnosti riječi ”Lā ilāhe illAllāh”

1. ‘Ilm (znanje), tj. poznavanje značenja ovih riječi i onoga šta se njima potvrđuje, a šta negira.

2. Jeqīn (ubjeđenje), koji je u stvarnosti potpunost znanja o ovim riječima, ubjeđenje koje negira sumnju.

3. Ihlās (iskrenost), koji je suprotan širku.

4. Sidq (istinoljubivost), koji je suprotan laži i koji negira nifāq.

5. Mehabbe (ljubav) prema ovim riječima i prema svemu onome na šta one upućuju i radovanje tome.

6. Inqijād (izvršavanje onoga što ove riječi zahtjevaju), tj. Činjenje svih obaveznih djela čisto radi Allāha i traženje Njegovog zadovoljstva.

7. Qabūl (prihvatanje) suprotno odbijanju.

 

Dokazi za ove uslove iz Qur'āna i sunneta

 

Dokazi za ‘Ilm (znanje):

Riječi Uzvišenog:

”Znaj da nema drugog boga osim Allāha!” 4

Također riječi:

”Osim onih koji istinu priznaju, onih koji znaju…” 5

Tj., priznaju i svjedoče da nema istinskog božanstva mimo Allāha, a srcem znaju ono što su riječima posvjedočili.

Dokaz iz sunneta je hadīth zabilježen u ”Sahīhu” od ‘Uthmāna, Allāh bio zadovoljan njime, da je rekao: ”Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem:

”Ko umre znajući da nema istinskog božanstva mimo Allāha – ući će u Džennet.””

 

Dokaz za Jeqīn (ubjeđenje):

Riječi Uzvišenog:

”Pravi vjernici su samo oni koji u Allāha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allāhovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su
iskreni!” 6

Iskreno vjerovanje uslovljeno je nesumnjanjem nakon vjerovanja. Onaj ko sumnja je od munāfiqā.

Bilježi se od Ebī Hurejre, Allāh bio zadovoljan njime, da je rekao:

”Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem: ”Svjedočim da nema istinskog boga osim Allāha i da sam ja Allāhov Poslanik. Neće Allāh sresti Svoga roba sa ovim svjedočenjem, ne sumnjajući u njega, a da ga neće uvesti u džennet.”

” Hadīth je potvrđen, prenešen u ”Sahīhu”.

U drugom rivājetu stoji: ”Neće Allāh sresti Svoga roba sa ovim svjedočenjem, ne sumnjajući u njega, a da rob bude spriječen od ulaska u džennet.”

Također Ebū Hurejre u dužem hadīthu, između ostalog, prenosi sljedeće:

”Koga sretneš iza ovog zida da srcem svjedoči da nema istinskog božanstva mimo Allāha, ubjeđen u to što govori, obraduj ga džennetom.”

 

Dokaz za Ihlās (iskrenost):

Riječi Uzvišenog:

”Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allāhu!” 7

Također riječi:

”A naređeno im je da se samo Allāhu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je ispravna – vjera.” 8

Ebū Hurejre, Allāh bio zadovoljan njime, prenosi vjerodostojan hadis, zabilježen u ”Sahīhu” od Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, da je rekao:

”Najsretniji (čovjek) mojim šefā'atom biće onaj koji kaže: ‘Lā ilāhe illAllāh’, čisto srcem ili dušom.”

‘Utbān ibn Mālik, Allāh bio zadovoljan njime, prenosi od Allāhovog Vjerovjesnika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, da je rekao:

”Allāh je zabranio vatri onoga koji kaže ‘Lā ilāhe illAllāh’, želeći time Allāhovo lice.”

Hadīth je prenešen u ”Sahīhu”.

Dva ashāba prenose da je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

”Ko iskreno, iz srca, kaže: ‘Lā ilāhe illAllāhu wahdehu la šerike leh, lehul-mulku we lehul-hamdu we huwe ‘alā kulli šej'in qadīr’, iskreno svjedočeći srcem i svojim jezikom – Allāh će radi tih riječi otvoriti nebo i pogledati onoga koji ih je izgovorio od stanovnika Zemlje. A koga Allāh pogleda, dā mu što je tražio.”

Hadīth je zabelježio en-Nesā'ī u djelu ”El-Jewmu welLejle”.

 

Dokaz za Sidq (istinoljubivost):

Riječi Uzvišenog:

”Elif-Lām-Mīm. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih,
da bi Allāh sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.” 9

Također, riječi Uzvišenog:

”Ima onih koji govore: ‘Vjerujemo u Allāha i Sudnji dan’, ali oni nisu vjernici. Oni nastoje da prevare Allāh i one koji vjeruju, a ne varaju (drugoga) do sami sebe, ali to ne osjećaju. U njihovim srcima je bolest, a Allāh njihovu bolest još povećava. Njima pripada bolna patnja zato što lažu.” 10

Mu'ādh ibn Džebel prenosi od Allāhovog Vjerovjesnika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, da je rekao:
”Ko god posvjedoči, iskreno iz srca, da nema istinskog boga osim Allāha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik – Allāh će ga zaštititi od vatre.”

Hadīth je prenesen u dva ”Sahīha”.

Dokaz za Mehabbe (ljubav):

Riječi Uzvišenog:

”Ima ljudi koji su mjesto Allāha kipove prihvatili, vole ih kao što se Allāh voli, ali pravi vjernici još više vole Allāha. A da znaju mnogobošci da će onda kada dožive patnju – svu moć samo Allāh imati i da će Allāh strahovito kažnjavati…” 11

Također riječi:

”O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allāh će, sigurno, mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allāhovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allāhov dar, koji On daje kome hoće – a Allāh je neizmjerno dobar i zna sve.” 12

Prenosi se od Enesa, Allāh bio zadovoljan njime, da je rekao:

‘’Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem:

”Osjetit će slast īmāna kod koga se nađe troje, da najviše voli Allāha i Njegovog Poslanika, da voli nekog čisto radi Allāha i da mrzi povratak u kufr nakon što ga je Allāh iz njega izbavio, kao što mrzi da bude bačen u vatru.”

Hadīth je potvrđen u ”Sahīhu”.

 

Dokaz za Inqijād (pokornost):

Riječi Uzvišenog:

”I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priteći.” 13

Također riječi Uzvišenog:

”Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allāhu, čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrāhīmovu, vjeru pravu? – A Ibrāhīma je Allāh uzeo za prijatelja.”14

Također riječi:

”Onaj ko se sasvim preda Allāhu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu (tj. za ‘Lā ilāhe ilAllāh’). Allāhu se na koncu sve vraća.” 15

Također riječi:

”Ne, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” 16

Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem:

”Niko neće potpuno vjerovati dok ne budu njegovi prohtjevi slijedili ono s čim sam došao.”

U ovome se ogleda vrhunac pokornosti.

 

Dokaz za Qabūl (Prihvatanje):

Riječi Uzvišenog Allāha:

”I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: ‘Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.’ ‘Zar i onda’ – govorio bi on – ‘Kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?’ A oni bi odgovarali: ‘Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!’ I Mi smo ih kažnjavali, pa vidi kako su skončali oni koji su poslanike u laž ugonili.” 17

Kaže Uzvišeni:

”Kad im se govorilo: ‘Samo je Allāh Bog!’ – oni su se oholili i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika?’ ” 18

Ebū Mūsā, Allāh bio zadovoljan njime, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, rekao:

”Primjer upute i znanja s kojim me je Allāh poslao je kao primjer obilne plodne kiše koja pada na zemlju. Plodna zemlja upije kišu i iz nje, po tom, izraste ispaša i mnoga trava. Nepropusna zemlja zadrži tu kišu. Njome se ljudi koriste za piće, napajanje i navodnjavanje. Krševita zemlja ne zadrži vodu niti iz nje izraste kakvo rastinje. Takav je i primjer onih koji su razumjeli Allāhovu vjeru, kojima je koristilo ono s čim me je Allāh poslao, pa oni nauče i druge poduče i primjer onih kojima to nije koristilo, koji nisu prihvatili Allāhovu uputu s kojom sam poslat.”

Hadīth je prenesen u ”Sahīhu”.

---

4 sūra Muhammed, 19. ājet

5 sūra ez-Zuhruf, 86. ājet

6 sūra el-Hudžurāt, 15. ājet

7 sūra ez-Zumer, 3. ājet

8 sūra el-Bejjine, 5. ājet

9 sūra el-‘Ankebūt, 1.-3. ājet

10 sūra el-Beqare, 8.-10. ājet

11 sūra el-Beqare, 165. ājet

12 sūra el-Mā'ide, 54. ājet

13 sūra ez-Zumer, 54. ājet

14 sūra en-Nisā’, 125. ājet

15 sūra Luqmān, 22. ājet

16 sūra en-Nisā’, 65. ājet

17 sūra ez-Zuhruf, 23-25. ājet

18 sūra es-Saffāt, 35. i 36. ājet

———–

Iz knjige “Obaveze koje je dužan spoznati svaki musliman i muslimanka”

Autor: šejhul-islām Muhammed bin ’Abdul Wehhāb

Vidi manje

Pokuđeno je nošenje oružja za Bajram iz nadmenosti

Seid b. Džubejr pripovijedao je: “Bio sam s Ibn Omerom na Mini kada ga je vrh nečije strijele ubo u središnju udubinu tabana, pa mu se noga pribila u uzengiju. Odmah sam sjahao i izvadio vrh strijele iz njegove noge. Kada je to čuo, Hadždžadž ga je posjetio i rekao: ‘Eh, samo da znamo ko te ubo!’ ‘Ti si me ubo!’, reče mu Ibn Omer, a on upita: ‘A kako to?’ ‘Tako što si nosio oružje u danu kada se ono inače ne nosi, i tako što si oružje unio u Harem, sveto područje, a oružje se ne unosi u Harem.”‘6

Po drugoj verziji, Ibn Omer, radijallahu anhu, rekao je Hadždžadžu: “Ubo me onaj ko je naredio da se oružje nosi u danu kada ga je inače zabranjeno nositi.”‘

Propisi vezani za poglavlje

Nošenje oružja za Bajram iz nadmenosti pokuđeno je. Ibn Omerove, radijallahu anhu, riječi u tome smislu: ” … u danu kada ga je inače zabranjeno nositi” imaju status merfu-hadisa. Imam El-Buhari zabilježio je sljedeće muallek-predanje od Hasana el-Basrija: “Ashabima je zabranjeno da na dan Bajrama nose oružje, osim ako strahuju od neprijatelja.”

---

6 El-Buhari (966).

7 El-Buhari (967).

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Vidi manje