Zabranjena je ferea i atira, shodno hadisu: “Nema ferea niti atire. “1205 Ferea je klanje prvog mladunčeta deve, a atira je čin kojim se čeka mjesec redžeb pa se u njemu zakolje životinja u čast rođenja djeteta i iz poštovanja prema tom mjesecu.

Nijedno klanje životinje ne vrši se u posebnim mjesecima, osim klanje kurbana, shodno hadisu: “Koljite životinje u ime Allaha u bilo kojem mjesecu, činite dobro i nahranite druge. “1206

1206 Sahih: Ahmed (20199, 20202), Ebu Davud (2830), Nesai (4228, 4232).

Pročitajte detaljno o propisima akike ovdje:

https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-propisi-klanja-akike

———–

Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni

Najmanja starosna dob, ukoliko se radi o ovci, mora da iznosi šest mjeseci i više, shodno hadisu: “Prelijep li je džeze'a kurban. “1186 Džezea je janje od šest ili sedam mjeseci. Na to upućuje i hadis u kojem se navodi da je Ukbe upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ovci čija je starosna dob bila šest mjeseci, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “Prinesi je kao žrtvu, kurban. “1187

Kada su u pitanju deva, krava i koza, kao kurban se može prinijeti samo musinna – životinja tačno određenog broja godina, shodno hadisu: “Nemojte klati kao kurban ništa manje od musinne -životinje određenog broja godina … 1188

Pod musinnom se podrazumijeva deva koja ima pet godina i ušla je u šestu, krava koja ima dvije godine i koza koja ima jednu godinu i ušla je u drugu.

Pročitajte detaljno propise kurbana ovdje:

https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-propisi-klanja-kurbana/

1186 Daif: Ahmed (9446), Tirmizi (1499). Pogledati: Miškat (1468) i lrvaul-galil (1143).

1187 Sahih: Muslim (1965), Ahmed (16929), Tirmizi (1500).

1188 Sahih: Muslim (1963), Ahmed (13938, 14093), Ebu Davud (2797), Nesai (4378).

———–

Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni

Deset predivnih savjeta koji će, ako ih bude imao na umu, inšallah, smiriti srce svakome onome koga zadesi neko dunjalučko iskušenje:

1. Nikada nemoj zaboraviti da je Allah uz tebe. Znaj da nikada nisi sam i da uvijek imaš Gospodara na kojeg se možeš osloniti!

2. Allahova se mudrost krije iza svega što je odredio.

3. Allah je Onaj koji donosi korist i otklanja nedaće, stoga se nemoj vezati za nekog mimo Njega.

4. Uvijek budi svjestan činjenice da ono što te zadesilo nije te moglo zaobići, a ono što te zaobišlo nije te moglo zadesiti.

5. Spoznaj suštinu dunjaluka: njegovu prolaznost, kratkoću, bezvrijednost… ” bit ćeš spokojan.

6. Uljepšaj mišljenje o svom Gospodaru!

7. Ono što Allah odabere bolje je za tebe od onoga što ti odabereš!

8. Kad iskušenje dosegne vrhunac, znaj da je izlaz blizu.

9.  Nemoj razmišljati o tome na koji će ti način doći izlaz, jer Allah kada nešto hoće da odredi, On za to da i načine, onako kako ti nisi mogao ni zamisliti.

10.  Na tebi je da upućuješ dove i da tražiš izlaz od Onoga u čijim su rukama ključevi izlaza.

Šejh Omer el-Mukbil
________

“Ko stalno bude tražio oprost od Allaha, izgovarajući estagfirullah, On će mu pokazati izlaz iz svake situacije, otklonit će mu svaku brigu i opskrbiti ga odakle se i ne nada.” (Hadis bilježi Ebu Davud i Ibn Madža)

“Neće Allah zatvoriti robu jedna vrata iz svoje mudrosti, a da mu neće otvoriti dvoje vrata iz svoje milosti.” (Ibnul-Qajjim)

Pruzeto sa stranice http://www.n-um.com

Enes, radijallahu anhu, govorio je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Sedždu skladno obavljajte, i nemojte pružati podlaktice po zemlji kao što to pas čini. ‘62

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada učini sedždu, neka to čovjek učini skladno, i neka podlaktice ne pruža po zemlji kao što to pas čini. ‘63

Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Nemoj na sedždi pružati podlaktice poput zyijeri, već se osloni na dlanove i raširi ruke ustranu, ako tako učiniš, onda svaki tvoj dio ima udjela u sedždi. “64

Aiša, radijallahu anha, pripovijedala je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjivao pružanje podlaktica po zemlji kao što to čine zvijeri.65

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Kada učini sedždu, neka čovjek ne pruža podlaktice po zemlji kao što to pas ćini, i neka skupi stegna. ‘”66

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, ispravno obavljena sedžda jeste da čovjek stavi dlanove na zemlju, podigne podlaktice od zemlje i raširi ih ustranu, te da odvoji stomak od stegna.

Drugo, pružanje podlaktica po zemlji, kao što to čine pas i divlje zvijeri, pokuđeno je. Imam Et-Tirmizi zapisao je: “Učenjaci kažu: ‘Sedžda se treba obavljati skladno, i pružanje podlaktica po zemlji, kao što to pas čini, pokuđeno je”67

Treće, govoreći o mudrosti zabrane spuštanja podlaktica na zemlju, Ebu Bekr b. el-Arebi zapisao je: ”Naređujući skladno obavljanje sedžde, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, htio je reći da se čovjek osloni na stopala, koljena, dlanove i lice, i da se čovjek ne osloni na jedan dio više zapostavljajući drugi, radeći po hadisu: ‘Naređeno mi je da sedždu činim na sedam dijelova tijela . .. ‘; ako se osloni na podlaktice, kao što to pas čini, tada nije ispunio ono što mu je naređeno kada je riječ o oslanjanju na lice.”68

A imam En-Nevevi rekao je: “Islamski autoriteti kažu: ‘Mudrost u tome jeste to što je to bliže skrušenosti, i na taj se način lakše izbjegava lijenost oslanjajući se na zemlju čelom i nosem. Naime, onaj ko na sedždi pruži podlaktice po zemlji, kao što to pas čini, daje do znanja da je veoma nemaran prema namazu i da ne vodi brigu o njemu’, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.”69

Četvrto, ako čovjek osjeti poteškoću u širenju podlaktica ustranu, neka laktovima upre u koljena. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da su se ashabi požalili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na poteškoću dugog ostajanja na sedždi, pa im je preporučio: “Pomozite se upiranjem laktova u koljena. ”70

Peto, pružanje laktova po zemlji pokuđeno je; to je stav imama EnNevevija i Eš-Ševkanija, koji kaže: “Da nije ovoga Ebu Hurejrinog, radijallahu anhu, predanja, koje je zabilježio Ebu Davud iz Enesovog, radijallahu anhu, i drugih hadisa, imalo bi se zaključiti da je širenje ustranu prilikom sedžde obavezno.”71

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: “Kada pada na sedždu, neka to čovjek ne čini kao što se deva spušta na zemlju već neka ruke spusti prije koljena.” 52

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, pokuđeno je da čovjek, padajući na sedždu, prvo spusti koljena jer time oponaša devu; potvrđen je sunnet da čovjek ruke spusti prije koljena. Nafia je izjavio: “Ibn Omer, radijallahu anhu, padajući na sedždu, spuštao je ruke pa koljena, i govorio je: ‘Ovako je radio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. “‘53 Da je sunnet ruke spustiti prije koljena stav je imama Malika, El-Evzaija, Ahmeda i muhadisa.

Drugo, koljena u deve i svih životinja jesu na prednjim nogama, i kada hoće kleknuti na zemlju, spuštaju prvo prednje šape na kojima su koljena, te da bi se čovjek razlikovao od životinja treba prvo spustiti ruke, a ne noge, na kojima su koljena. To nije razumio Ibn Kajjim el-Dževzijja, kada je rekao: “Neki učenjaci kažu da se koljena deve nalaze na prednjim nogama, međutim to je neshvatljivo, tako ne kažu jezičari; koljena su u životinja na zadnjim nogama, čak ako bismo i rekli da se koljena nalaze na prednjim nogama, bilo bi to u smislu tagliba, a to je davanje prednosti upotrebe određene riječi umjesto druge s njom u vezi.”54

Neka se Svevišnji Allah smiluje lbnul-Kajjimu, pogriješio je, to je bilo poznato i jezičarima i pravnicima.

Naime, imam Et-Tahavi rekao je: “Kažu da je neshvatljivo to što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek pada na sedždu oponašajući devu kada se spušta na zemlju, a ona se spušta na svoje ruke, tj. na prednje noge – pa je nakon toga rekao: ‘ … neka ruke spusti prije koljena’, i otuda oprečnost: ono što je naredio na početku hadisa zabranio je na kraju. Međutim, kada smo bolje razmislili, vidjeli smo da u ovome Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu nema oprečnosti. Naime, koljena u deve i svih četveronožaca jesu na rukama, tj. na prednjim nogama, za razliku od ljudi: njihova su koljena na nogama. Dakle, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u ovome hadisu zabranio je čovjeku da pada na sedždu na koljena, koja se nalaze na nogama, kao što se deva spušta na koljena, koja se nalaze na njenim prednjim nogama, naredivši mu da pada na ruke, na kojima nema koljena i da se tako razlikuje od deve. Time smo, Allahovom, dželle šanuhu, dobrotom i blagodati, ustanovili da u ovom autentičnom hadisu nema oprečnosti ni apsurda, a Svevišnjeg Allaha molimo za uspjeh.”55

Jezičar Ibn Menzur zapisao je: “Koljena se u deve nalaze na njenim rukama, tj. na prednjim nogama. A koljena deve jesu zglobovi koji se nalaze uz stomak kada se spušta na zemlju, a zglobovi pozada nazivaju se urkuban. Sve što smo rekli u pogledu deva odnosi se na sve četveronošce.”56

Treće, na osnovu toga pogrešno je mišljenje onih učenjaka koji kažu da je ovaj hadis prenosilac prenio skroz suprotno, naprotiv hadis je prenesen onako kako je i izgovoren. Šejh Ahmed Šakir kaže: “Obrazloženije je i ispravnije mišljenje onih učenjaka koji kažu da je Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje ispravno, da je ispravnije od Ebu Vailovog, radijallahu anhu, predanja: prvo su riječi, a drugo postupak, a riječi se preferiraju nad postupkom. U nekim verzijama Ebu Hurejrinog, radijallahu anhu, predanja stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Kada pada na sedždu, neka to čovjek ne ćini kao što se deva spušta na zemlju, neka ruke spusti prije koljena’, i to su jasne riječi. I pored toga su neki učenjaci, između ostalih i Ibnul-Kajjim, pokušali hadisu pripisati mahanu: prenosilac je tekst hadisa prenio obratnim redoslijedom, a ispravan bi redoslijed trebao otprilike biti sljedeći: ‘ … neka koljena spusti prije ruku.’ Zatim je lbnul-Kajjim u prilog svome mišljenju posegnuo za nekim slabim hadisima, i time da deva, kada klekne na zemlju, spusti prvo svoje ruke prije koljena, a zabrana iziskuje da se deva ne oponaša, odnosno da se spuste prvo koljena pa ruke. Njegovo je mišljenje neispravno, jer ovdje je zabranjeno da se čovjek naglo baci na zemlju, što se zapravo i dešava ako čovjek spusti prvo koljena, oponašajući devu. Koljena deve jesu na njenim rukama, tj. prednjim nogama. Tako stoji u rječniku Lisanul-areb, a Ibnul-Kajjim pozivao se na to da jezikoznanci to nisu spomenuli, u čemu je, svakako, pogriješio.”57

Četvrto, predanje Vaila b. Hudžra: “Vidio sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da kada bi padao na sedždu, spušta prvo noge pa ruke, a kada bi ustajao sa zemlje, prvo bi digao ruke zatim noge” iz sljedećih razloga ne može se pretpostaviti Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju: prvo, predanje je slabo (šejh El-Albani u djelu Irvaul-galib govoreći o hadisu pod brojem 357, detaljno je objasnio njegovu slabost); drugo, Vailovo je predanje djelo, a Ebu Hurejrino riječi, a poznato je iz principa usuli-fikha da se preferiraju Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi nad djelima (na to je Ahmed Šakir aludirao u gore navedenoj izjavi) ; i, treće, gore navedeno Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje jasno se suprotstavlja ovom Vailovom, i Ibnul-Kajjim pogriješio je kada je konstatirao: “Nije preneseno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, drukčije postupio.” Otuda je El-Hakim rekao: “Težim Ibn Omerovom, radijallahu anhu, predanju jer u prilog mu idu brojna predanja od ashaba i tabiina.” Peto, nakon predanja Vaila b. Hudžra imam Et-Tirmizi zapisao je: “Većina učenjaka smatra da se na sedždu koljena spuštaju prije ruku, a prilikom ustajanja prvo se dižu ruke pa koljena.”58 Međutim, tome nasuprot stoji El Evzaijeva izjava: “Zatekao sam ljude da spuštaju ruke prije koljena.”59

Šesto, Ibn Huzejmino mišljenje da je posrijedi derogacija pogrešno je. Naime, on se poveo za Sa'dovom izjavom: “Spuštali smo ruke prije koljena, pa nam je naređeno da spuštamo koljena prije ruku.” Ovo je predanje slabim okarakterizirao Ibn Hadžer u djelu Fethui-Bari, 2/291, i šejh El-Albani u opaskama na Ibn Huzejminu hadisku zbirku Es-Sahih, 1 /319.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf