Situacije u kojima je propisano učiniti sehvi-sedždu:

a) Ukoliko se preda selam prije završetka namaza, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, predao selam nakon dva rekata ikindija-namaza, zatim je upotpunio namaz sa još dva rekata, a potom predao selam pa nakon toga učinio dvije sedžde.

b) Kod dodavanja u namazu, učinit će sedždu nakon predaje selama, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dodao iz zaborava peti rekat pa je učinio sehvi-sedždu nakon predaje selama.

c) Ukoliko se zaboravi prvi tešehhud, sedžda će se učiniti prije predaje selama, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je zaboravio tešehhud, učinio sedždu, a zatim predao selam.

d) Kada se posumnja u broj rekata. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada neko od vas sumnja u svoj namaz i ne zna koliko je klanjao, da li tri ili četiri (rekata), neka odagna sumnju i neka postupi shodno onome u šta je uvjeren, potom neka učini dvije sedžde prije nego što preda selam. “493

PROČITAJTE VIŠE DETALJA NA OVOM LINKU:

https://pitajucene.com/pitanje/kada-treba-uciniti-sehvi-sedzdu/

493 Sahih: Muslim (571), Ahmed (11373, 11385) i drugi.

———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni

Najbolje je da se sedžda učini sa abdestom, okrenut prema Kibli, a ukoliko ne bude mogao tako, onda nema smetnje, jer ne postoji vjerodostojan hadis koji to uvjetuje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio je sedždu, a s njim i mnogobošci koji se tretiraju kao nečisti, a sedždei-tilavet također su činili i pojedini ashabi a nisu imali abdest.

PROČITAJTE VIŠE NA OVOM LINKU:

https://pitajucene.com/pitanje/kada-teba-uciniti-sedzdu-tilavet/

———–

Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni

Strogo je zabranjeno nadmetanje u izgradnji džamija

Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je nadmetanje u izgradnji džamija.”9

U jednoj verziji stoji: ”Sudnji dan neće nastupiti dok se ljudi ne budu nadmetali u podizanju džamija. “10

U drugoj verziji stoji: ‘Jedan od predznaka Sudnjeg dana jeste nadmetanje u izgradnji džamija.’ 11

Ehu Kilaba el-Džermi pripovijedao je: “Krenuli smo s Enesom na periferiju grada i prošli pored džamije gdje nas je zatekao sabah-namaz. Enes je predložio: ‘Bilo bi dobro da klanjamo u ovoj, jer neki ljudi odlaze u drugu džamiju na namaz.’ Upitaše: ‘U koju džamiju?’ Pa neki ljudi spomenuše ime džamije u koju odlaze spomenuti ljudi. Na to je Enes rekao: ‘Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Doći će vrijeme kada će se ljudi nadmetati podižući džamije, ali će ih rijetko posećivati.”12

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, međusobno hvalisanje i nadmetanje u izgradnji džamija, njihovom brojnošću i ljepotom zabranjeno je, to vodi u grijeh, neprijateljstvo i rasipanje imetka.

Drugo, gore navedeni hadis jedan je od mnogih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, očitih mudžiza. Naime, osvjedočila se Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, iskrenost budući da se desilo ono što je nagovijestio.

Treće, međusobno nadmetanje i hvalisanje glede džamija vodi u natjecanje u gradnji i dekoru, a, s druge strane, u zapostavljanje ibadeta u njima: namaza i zikrullaha; većina je džamija danas, osim malo njih, zapostavljena u tom pogledu.

Četvrto, nadmetanje u izgradnji i ukrašavanju džamija vodi izgradnji velikog broja džamija u jednom mjestu, i, otuda, u razjedinjenost i podvojenost među muslimanima i kidanje čvrste veze među njima. Zli ljudi kroz određene džamije samo štetu nanose muslimanima, da Allah sačuva! I zato su prve generacije ovoga ummeta prezirale odlazak u takve džamije, smatrajući da je stara džamija bolja od novoizgrađene – otuda je Mesdžidul-haram nazvan El Bejtul-atik: Drevni hram.

Peto, šejh Džemaluddin el-Kasimi zapisao je: “Jedan dobri čovjek zapitao se: ‘Ko se osmjelio da generacije dobrotvora koje su dostigle vrhunac u nadmetanju, kada je riječ o izgradnji, uljepšavanju džamija i pravljenju kubeta, trošenju brojnog imetka ulažući u njenu prostirku i enterijer – upozori na ulaganje u izgradnju kaburova koji ljude vode u širk i novotarije, na ulaganje imetka u preinačavanju vjere u puke rituale (kao što su je preinačili prijašnji narodi koji su zapostavili ljepotu i suštinu vjere a prihvatili formu), koji su odstupili od svjetla vjerovanja zadovoljivši se svijećama u bogomoljama, koji su ibadet i vjerska obilježja, zbog uljepšanih bogomolja i njihovog enterijera, pretvorili skoro u proslave i sijela, iako su time htjeli osloboditi svijest od prolaznih ljepota ovoga svijeta i materije i umanjiti njegovu vrijednost, iako su htjeli osloboditi dušu i uzdići je u više sfere, oslobađajući je potpuno i dajući joj smisao iskrenog robovanja Allahu kako bi u svome svijetu živjela nadahnuta Božijim svjetlom, koje joj daje snagu da se bori i ostane postojana u najezdi ovosvjetskih ljepota i iskušenja, a kada ispuni svoju zadaću na ovome, odlazi na drugi svijet noseći datu joj snagu, odlazi u svijet užitka koji joj je pripremio Svevišnji Allah?”‘13

9 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Ibn Hibban (1613).

10 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ehu Davud (449), Ibn Madža (739), Aluned, 3/ 134, 145, 152, 230 i 283, Et-Taberani, u djelu EI-!Vbir (1323), takoder u djelu Es-Sagir, 2/ 1 14, Ibn Huzejma (1323), El-Begavi (464), Ed-Darimi, 1/327, i Ibn Hibban (1614), preko Hammada b. Seleme, on od Ejjuba, ovaj od Ehu Kilabe, a ovaj od Enesa, raclijallahu anhu. Iz Ebu Kilabine generacije haclis je prenio i Katada, a zabilježili su ga: Ebu Davud, Et-Taberani i El-Begavi.

11 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: En-N es ai, 2/32, El-Begavi ( 465) i Ibn Huzejma (322).

12 Zabilježio ga je imam El-Buhari kao muallek-predanje (vidjeti: Fethui-Bari, 1 /539), a sa spojenim lancem prenosilaca Ibn Huzejma (1321), i ovo je njegova verzija, Ehu Ja'la (281 7) i El-Begavi (466), preko Salilia b. Rustema, on od Ehu Kilabe, a ovaj od Enesa, raclijallahu anlm. Rekao sam: ovaj je lanac prenosilaca dobar, jer neki su učenjaci zamjerili pamćenju Ehu Amira Salilia b. Rus tema el-Huzaija, ali ovom predanju u prilog ide prethodno.

13 Džemaluddin el-Kasimi, Islahlll-mesadžd, str. 95-96.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je bezrazložno napuštanje džamije nakon proučenog ezana

Ebuš-Ša'sa rekao je: “Dok smo jednom prilikom sjedjeli s Ehu Hurejrom u džamiji, mujezin je proučio ezan, pa je jedan čovjek ustao i izašao iz džamije. Ehu Hurejra pratio ga je pogledom sve dok nije izašao iz džamije, pa je rekao: ‘Ovaj je čovjek nepokoran Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem.'”26

A imam Ahmed zabilježio je drugu, potpuniju verziju u kojoj stoji dodatak: “Zatim je Ehu Hurejra rekao: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je: ‘Ako ste u džamiji kada se prouči ezan, nemojte iz nje izlaziti dok ne klanjate. “”27

Ehu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ”Niko osim licemjera ne čuje ezan u mojoj džamiji pa bezrazložno izađe i više se ne vrati. ‘28

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, iz džamije je zabranjeno izaći nakon što mujezin prouči ezan, a prije obavljenog namaza.

Drugo, obavezno je voditi računa o zajedničkom namazu, jer namaz u džematu izbjegava samo očiti licemjer.

Treće, ako postoji Šerijatom opravdan razlog, dopušteno je nakon ezana izaći iz džamije, ali s namjerom povratka nakon obavljene potrebe. Imam El Buhari u svome Es-Sahihu (vidjeti: Fethul-Bari, 2/121) u dijelu Ezan naslovio je poglavlje: Da li je dopušteno razložno izaći iz džamije, gdje je naveo Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana ušao u džamiju, a namaz je bio uspostavljen i safovi poredani, stao je u mihrab i, samo što nije donio početni tekbir, iznenada se okrenuo i rekao: ‘Ostanite na svojim mjestima!’ Mi smo sačekali neko vrijeme, i on se pojavio a s njegove kose kaplje voda: okupao se.”29

26 Muslim (655).

27 Predanje je dobro. Zabilježio ga je imam Ahmed, 2/537. Ovo je predanje pored Šw:ejka b. Abdullaha (iz njegove generacije) prenio i El-Mesudi, što isključuje mogućnost greške.

28 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Et-Taberani u djelu EI-Evsat (643 – Medf!wml-bahrejn). Podupire ga predanje Osmana b. Affana koje je zabilježio Ibn Madža (734) s izuzetno slabim lancem prenosilaca u kojem ima čovjek po imenu Ishak b. Ehu Ferva, a od njega muhadisi nisu uzimali hadise.

29 Muslim (605).

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

…isječak iz pitanja na linku ispod…

Prvo: Dižu se ruke ako se uči dova s mjesta koje je daleko od mezarluka, u kući ili džamiji ili slično.

Drugo: Ne dižu se ruke ukoliko prolazimo pored mezarluka, učeći:
‘Neka je Božiji mir i spas na vas, o vjernici i muslimani, stanovnici ovih kuća, mi ćemo vam se pridružiti, neka Allah oprosti nama i vama.’

Treće: Ne dižu se ruke neposredno posle dženaze, tražeći od Allaha da učvrsti umrlog prilikom ispitivanja u kaburu.

Četvrto: Mogu se dići ruke a i ne moraju prilikom posjete kabura ili mezarluka u bilo koje vrijeme. (većina uleme je na ovom stavu iako nije saglasna po ovom pitanju).

Tri su pravila što se tiče dizanja ruku prilikom učenja dove:
1. Stanja u kojima se prenosi da je Poslanik ﷺ dizao ruke prilikom učenja dove, poput: dove na Arefatu, dove pored prvog i drugog džemreta, dova za kišu, i dr.

2. Stanja u kojima se prenosi da Poslanik ﷺ nije dizao ruke prilikom učenja dove, poput: dove za vrijeme hutbe, ruke ne diže niti hatib niti ostali klanjači, (osim kad se uči dova za kišu), dova u namazu (osim kunut dove), dova posle farz namaza, i dr.

3. Stanja u kojima se ne prenosi da li je Poslanik ﷺ dizao ruke ili nije, tj, uopšteno učenje dove u bilo kojim situacijama ili bilo kojim razlozima, osnova kod učenja dove je dizanje ruku, jer dizanje ruku prilikom učenja dove je od razloga primanja dove.

Što se tiče učenja dove umrlima, osnova je da se ruke dižu ukoliko se uči dova daleko od kabura, jer to stanje spada pod broj tri, (uopštena dova).
Ukoliko se uči dova pored kabura gledamo da li se prenosi od Poslanika ﷺ da je dizao ruke ili ne (stanje jedan i dva):

– prilikom posjete mezarluka prenosi se da je Poslanik ﷺ dizao ruke prilikom učenja dove.

– posle dženaze ne prenosi se da je Poslanik ﷺ dizao ruke prilikom učenja dove.

– pri prolasku pored mezarluka ne prenosi se da je Poslanik ﷺ dizao ruke.

Ulema nije saglasna da li učenje dove pored kabura spada u uopšteno učenje dove (stanje broj tri), ili u posebno (stanje jedan i dva).
Međutim znamo da je postupak Poslanika ﷺ dokaz ispravnosti djela, zato je šerijatska obaveza slijediti Poslanika ﷺ i raditi onako kako je on radio, jer slijeđenje Poslanika ﷺ ogleda se u radu onako kako je on radio i u ostavljanju onoga što je on ostavio.

Napomena: Pogrešna je praksa kod većine naših muslimana da se Fatiha uči umrlima, od učenja Fatihe umrli nema nikakve koristi.
Fatiha glasi:
“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Milostivog, Samilosnog, Vladaru Dana sudnjeg. Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo. Uputi nas na Pravi put. Na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali.”

————
mr. Jakub Alagić

Preuzeto sa whatsapp grupe Delil:
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

Pročitajte više na ovom pitanju:
https://pitajucene.com/pitanje/da-li-je-dozvoljeno-uputiti-dovu-pored-kabura-npr-da-se-umrlom-allah-smiluje/