Onaj ko pravi greške tog tipa, obavezan je da se trudi da ih ispravi, da nauči pravilno, da učini onoliko koliko je u mogućnosti, pa ako i pored toga pravi greške, njegov namaz je ispravan, jer je učinio onoliko koliko može.

Allah Uzvišeni kaže: “Allah nikog ne opterećava preko njegovih mogućnosti.” I kaže: “Bojte se Allaha onoliko koliko možete.” U tom slučaju njegov namaz je ispravan, a on ne može biti imam osim onome ko je na njegovom nivou ili slabiji.

Neispravnost namaza se veže za onu osobu koja ne zna, pravi greške, ima priliku da nauči, ali se ne trudi na tom polju.

Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa viber zajednice “Halka Kur'ana” koju uređuje i vodi prof. Senad Muhić

Rekao je Uzvišeni: ”Reci: Ja vam ne govorim da su kod mene Allahove riznice niti vam kažem da znam gajb (nevidljivo).”

(El-An’am,50)

Kaže Imam Taberi u svome tefsiru tumačeći ovaj ajet: ”Ja ne kažem vama da znam skrivene stvari. Njih zna samo Allah kojem ništa nije skriveno.(Tefsiru Taberi, devet tom, str.255)

Bilježi Imam Ahmed: “Kada je umro Osman b.Ma'zun, došao je Poslanik ,a neko je rekao: Neka je Allahova milost na tebe o Osmane, Allah te je počastio. Pa mu Poslanik reče: A otkud znaš da ga je Allah počastio, njemu je do[la smrt, a ja se nadam da će ga zadesiti dobro, a tako mi Allaha, ja sam poslanik, pa ne znam šta će biti sa mnom.”

Ovaj hadis bilježi i Buhari u poglavlju o dženazama.

Rekao je Uzvišeni: “Reci:Ja ne mogu ni samom sebi nikakvu korist pribaviti, niti štetu otklonti, biva onako kako Allah hoće. A da znam pronicati u tajne (gajb) stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene.”(El-Araf,188)

Rekao je Imam Taberi tumačeći ovaj ajet: “Reci o Muhammede, ja nisam u stanju dobro sebi nikakvo pribaviti niti sam se u stanju zaštititi od zla koje me zadesi.” (Tefsiru Taberi, desti tom, str.615)

Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

Kazao je Ibnl-Kajjim, rahimehullah:

„Kada bi ljudi znali kakve koristi se nalaze u učenju kur'ana koje je popraćeno razmišljanjem o tome, oni bi se time zabavili od svega drugoga. Pa tako kada insan uči kur'an razmišljajući o proučenom, pa pročita ajet koji je njemu potreban za izliječenje njegovog srca, on će ga ponoviti pa makar stotinu puta, ili će ga ponavljati cijelu noć razmišljajući o njemu, a što je bolje za njega nego da prouči cijelu hatmu kur'ana u kojoj nije razmišljao o proučenom. To je bolje i korisnije njegovom srcu i na taj način će prije postiči iman i osjetiti slast kur'ana.
To je u osnovi bila ustaljena praksa prvih generacija, našeg selefa, koji su znali jedan ajet ponavljali sve do zore.
Zabilježeno je u vjerodostojnoj predaji da je Allahov Poslanik jednu cijelu noć proveo u ponavljanju samo jednog ajeta, a to su riječi Uzvišenog: „Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar ti si.“ (El-Maide, 118)
Stoga, učenje kur'ana sa razmišljanjem o onome što se uči je osnova dobrote ljudskog srca.“

(Miftah daris-Sea'de, 1/187 str.)

Mr. Elvedin pezić
Preuzeto sa zvaničnog facebook profila:
https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2307463476236714

Prenosi Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme kazao:

“Musliman kod drugog muslimana ima šest prava: kada ga sretne da mu nazove selam, kada ga pozove da mu se odazove, kada zatraži savjet da ga posavjetuje, kada kihne i kaže elhamdulillah, da mu kaže jerhamukellah (Allah ti se smilovao), kada se razboli da ga obiđe i kada umre da mu dženazu klanja.“ (Sahihu Muslim 5/2162)

1. Nazivanje selama

Prvo pravo koje je spomenuto u ovome hadisu jeste da muslimanu nazove selam kada se sretne.

Izraz koji je u hadisu spomenut u formi naredbe je dokaz da je nazivanje selama obaveza.

Međutim, prenosi imam Ibn Abdi-l-Berr da je nazivanje selama sunnet, a odgovor na njega obaveza. (Et-temhid, 5/288, 289)

U Muslimovom Sahihu (br.94/54) spominje se hadis u kojem se naređuje širenje selama, te da to biva uzrokom ljubavi među ljudima.

Također bilježe Buhari (br.28) i Muslim (br.63/39) predaju u kojoj se veli da je najbolje djelo nahraniti siromaha i nazivanje selama onome koga znaš, a i onome koga ne znaš.

Nakraći vid nazivanje selama jesu riječi: Es-selamu alejkum, a potpunije od toga jeste da se doda: ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Dovoljno je kazati i : esselamu alejke ili selamun alejke.

Ako se selam nazove jednoj osobi onda je njoj obaveza da uzvrati na selam, ako se selam nazove skupini, onda odgovor na selam njima biva farz kifaje, tj. ako neko odgovori spada odgovornost sa drugih, a ako niko ne odgovori svi su griješni.

2. Odazivanje na poziv

Hadis svojim vanjskim značenjem ukazuje da je obaveza čovjeku da se odazove, bez obzira o kakvom se pozivu radilo, međutim islamski učenjaci su samo odaziv na svadbenu gozbu učinili obaveznim.

Zato je najpreče da se kaže: Obaveze se je odazvati na poziv koji nam je upućen povodom svadbene gozne, a odaziv na bilo koji drugi poziv je pohvalan.

3. Savjetovanje

Ovaj hadis je dokaz da je obavezno posavjetovati onoga ko zatraži savjet, a vanjskim značenjem hadis ukazuje da nije obaveza uputiti savjet, ako se nije zatražio.

Zato je pohvalno posavjetovati nekoga, pa čak i da onaj koga savjetujemo nije to tražio ,jer se tim postupkom podstiče na činjenje dobra.

4.Kada kihne i kaže elhamdulillah da mu kažes: jerhamukellah

Ovaj hadis je dokaz da je obavezno onome ko kihne i kaže elhamdulillah kazati: jerhamukellah, a što se tiče izgovaranja :elhamdulillah nakon kihanja nema dokaza da je to obavezno, kao što kaže imam Nevevi: “Ulema se slaže da je izgovaranje riječi elhamdulillah, nakon kihanja, pohvalno.“ (El-Ezkar, str. 427)

Bilježi imam Buhari od Ebu Hurejre da je Poslanik kazao: “Kada neko kihne neka kaže elhamdulillah, a njegov brat neka mu kaže: jerhamukellah, a onaj ko je kihnuo nakon što mu se to kaže, neka odgovori: Jehdikumullahu ve juslihu balekum.“

A u hadisu kojeg bilježi Ebu Davud se dodaje : “Onaj ko kihne neka kaže elhamdulilahi ala kulli halin.“

Većina uleme smatra da se trebaju kazati riječi: Jehdikumullahu ve juslihu balekum, dok učenjaci Kufe kažu da treba kazati: Jagfirulllahu lena ve lekum. A dokaz im je hadis kojeg prenosi Taberani[1] i Buhari [2]: “Neka kaže jagfirullahu lena ve lekum.“

Također postoji stav da može da bira između toga dvoga ono što više voli ili da izgovori oba izraza.

Na stavu da je obaveza onome ko kihne kazati: jerhamukellah, su zahirijje i Ibn-l-Arebi.

Dokaz te obaveznosti je hadis kojeg bilježi Buhari[3] od Ebu Hurejre: “Kada neko zahvali Allahu nakon što je kihnuo, obaveza je svakom muslimanu koji to čuje da kaže: jerhamukellah.“

Pohvalno je onoga ko je kihnuo, a nije zahvalio Allahu, podsjetiti na to.

Lijepo je da onaj koji hoće da kihne stavi ruku na svoja usta i da stiša glas, kao što se to navodi u predaji koju bilježi Hakim[4] i Bejheki[5] od Ebu Hurejre.

I pohvalno je da nakon riječi elhamdulillah, doda i rabbi-l-alemin, kao što to navodi imam Taberani, međutim u tom hadisu postoji slabost.

5. Kada se razboli da ga obiđeš

U hadisu je dokaz da je obaveza obići muslimana koji je bolestan, kao što to tvrdi Buhari, dok većina učenjaka smatra da je to pohvalno. Imam Nevevi prenosi koncenzus islamskih učenjaka da to djelo nije na stepenu obaveznosti.

Rekao je Ibn Hadžer: ” Dakle nije obaveza svakom pojednicu.”

6. Kada umre, da mu klanjaš dženazu

U hadisu je dokaz da je obavezno prisustvovati dženazi muslimana, svejedno da li nam on bio poznat ili ne.

(Imam Sane'ani, Subulu-s-selam 8/131-137)

[1] El-Kebir i El-Evsat

[2] El-Edebu-l-mufred, sa ispravnim lancem prenosilaca.

[3] El-Edebu-l-mufred (928), a također se hadis nalazi i u Sahihu, br. 6226)

[4] El-Mustedrek 4/264

[5] El-Edeb 322

Sa arapskog preveo:Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

Islamski učenjaci po ovom pitanju imaju nekoliko mišljenja:

1.Dozvola prodaje mushafa muslimanu

Ovaj stav zastupaju učenjaci hanefijskog i malikijskog mezheba, te Imam Ahmed po jednom predanju.

Svojj stav dokazuju

a) Kur'anom:

– “Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.” (El-Bekara, 275)

Allah Uzvišeni je u ovom ajetu općenito dozvolio trgovinu, a u to ulazi i prodaja mushafa.

– “…Allah vam je pojasnio ono što vam je zabranio…” (El-Enam, 119)

Allah je pojasnio ono što je zabranjeno, a u tom pojašnjenju ne navodi se zabrana prodaje mushafa.

b) predajama

-U vrijeme Osmana r.a. mushafe je pisao Ibn Musbih, pa ih je prodavao, a niko ga zbog toga nije opominjao.

-Upitani su Abdullah b.Abbas i Mervan b.Hakem o prodaju mushafa, pa su odgovorili da nema problema u tome ukoliko čovjek napiše svojim rukama pa prodaje. (El Bejheki)

2.Pokuđenost prodaje mushafa

Ovaj stav zastupa Imam Šafija i dokazuje to sljedećim predajama:

a) Jedne prilike je naišao Ibn Omer pored onih koji posjeduju mushafe pa je rekao: “Ružna li je to trgovina. ” (Abdurrezak, Begavi, Ibn Hazm, Bejheki)

b)Prenosi se od Abdulaha b. Šekika da su ashabi smatrali pokuđenim prodaju mushafa. (Ibn Hazm, Bejheki)

c.)Abdullah b.Mesud je smatrao pokuđenim prodaju mushafa (Ibn Ebi Šejbe, Bejheki u Sunenu)

3.Zabrana prodaje mushafa

Ovaj stav zastupa Imam Ahmed po drugom predanju, a dokazuje to sljedećom predajom.

a)Prenosi se da je Ibn Omer rekao: “Poželio sam da se odsjeku ruke onima koji prodaju mushafe.” (Ibn Ebi Šejbe i Bejheki)

Izabrano misljenje, a Allah najbolje zna, jeste prvo mišljenje koje odobrava prodaju mushafa zbog jačine dokaza.

Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić