Očigledno je nakon što sam istraživao da ta tečnost koja izlazi iz žene, ako ne izlazi iz mokraćne bešike već iz maternice, ona je čista, ali kvari abdest iako je čista. To je zato što nije uslov za ono što kvari abdest da bude nečist. Tako npr. puštanje vjetrova kvari abdest. I na osnovu ovoga, ako nešto izađe iz žene, a ona ima abdest, pokvaren joj je abdest i dužna je obnoviti ga.

A ako to izlazi neprekidno, ne kvari abdest, ali će se žena abdestiti za namaz kada nastupi njegovo vrijeme, klanjat će u tom vremenu u kojem je abdestila farzove i nafile, učit će Kur'an i radit će od onog što joj je dopušteno. Tako kažu učenjaci o ovom nekontrolisanom izlaženju mokraće. Ovo bi bio tretman tekućine. Sa stanovišta čistoće, ona je čista, a sa aspekta kvarenja abdesta, ona kvari abdest, izuzev ako izlazi neprestano, a ako izlazi stalno, onda ne kvari abdest, ali žena ne treba da abdesti dok ne nastupi namasko vrijeme i treba na to paziti (stavljajući higijenska zaštitna sredstva). A ako bude isprekidano i uobičajeno da se prekida u vrijeme namaza, ona će sačekati sa namazom do vremena kada se to prekine, ako se ne boji da će proći namasko vrijeme. A ako se boji prolaska namaskog vremena, onda će se abdestiti, staviti higijenska zaštitna sredstva, paziti na svoj problem i klanjati. Nema razlike između male i velike količine, zato što sve što izlazi iz prirodnih otvora na tijelu na koje se vrši nužda, kvari abdest, bilo ga malo ili puno, za razliku od onog što izlazi iz ostalog dijela tijela, kao što je krv i povraćanje, ne kvari abdest bilo da ga je malo ili puno.

Sto se tiče toga da neke žene smatraju da ne kvari abdest (izlazak tekućine), ja ne znam za to osnove, osim stava Ibn Hazma, Allah mu se smilovao. On kaže da to ne kvari abdest, ali nije spomenuo nijedan dokaz, a da je imao argument za to iz Kur'ana, Sunneta ili iz govora ashaba, to bi bio dokaz. Žena je dužna bojati se Allaha s.v.t. i težiti za čistoćom, a namaz nije primljen bez čistoće pa makar klanjala i stotinu puta. Čak, neki od učenjaka kažu da ne vjeruje onaj koji klanja bez prethodnog čišćenja, zato što je to ismijavanje s Allahovim s.v.t. ajetima.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Odgovor sa viber grupe “Halka Kur'ana” koju vodi prof. Senad Muhić.

Pridruži se grupi: https://invite.viber.com/?g=XuE1Q5z-GUrqlSOzXGszh0w6AixJA5zi&fbclid=IwAR14SajJY6wF8-ZMR3cKopfO34-1iML0-lOUHApocIBoDFnU9Kh_fZXDbfE&lang=en

Pošto je ovo malo teže teoretski objasniti, poslat cu video

https://www.youtube.com/watch?v=vhiryG0V8KQ

Poslušajte audio mp3

STARA / NOVA MODA, PUŠTANJE NOKATA !!!

Jedan od običaja koji se duboko ukorijenio u našem društvu jeste i puštanje nokata kad su u pitanju žene ili puštanje samo jednog nokta kod muškaraca.

Veliki broj muslimana i muslimanki koji to čine nije svjestan da na taj nači čine nekoliko prekršaja.

Prvo, jedna od pokazatelja savršenstva vjere islama jeste i to da nije ostavila nijedno primarno niti sekundarno pitanje a da ga nije detaljno pojasnila. Tako je i sa pitanjem nokata. Islam je jasno precizirao da je urođeno svojstvo svih ljudi briga o higijeni tijela, što obuhvata redovno skraćivanje nokata.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Pet je prirodnih urođenih svojstava: sunećenje, odstranjivanje dlaka sa stidnog mjesta, čupanje dlaka ispod pazuha, podrezivanje noktiju i potkresivanje brkova.” (Buhari i Muslim, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu) Shodno tome, oni koji puštaju nokte jasno se suprotstavljaju prirodnosti – fitri u kojoj je Allah stvorio čovjeka.

Islamski učenjaci navode da se puštanjem nokata oponašaju nerazumna bića – životinja, kojima su date kandže koje im koriste u preživljavanju.

Drugo, puštanje nokata, bilo da se radi o svim noktima ili samo na nekim prstima, nikada nije bila praksa čestitih i moralih osoba, već je to praksa ponikla prvenstveno od žena nevjernica ili je praksa pokvarenjaka i grješnika ili primitivaca, a nama muslimanima zabranjeno je da oponašamo i nevjernike / nevjernice, a i pokvarenjake i grješnike. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.” (Ebu Davud, od Ibn Omera, radijallahu anhu, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela)

Treće, puštanje nokata u koliziji je sa brigom o higijeni kojoj islam posvećuje mnogo pažnje. Možda i ima onih koji puštanje nokata brinu o higijeni, ali je evidentno da je mnogo onih koji to i ne čine. Savremene studije i istraživanja potvrđuju da puštanje nokata uzrokuje skupljanje bakterija pod noktima, što dovodi do širenja određenih prijelaznih bolesti, pogotovo kada se radi o ženama, jer su one te koje pripremaju hranu, a i samim prstima hrana se unosi u tijelo, što je u direktnoj vezi sa spomenutom temom.

Četvrto, osobe koje imaju duge nokte suočavaju se sa velikim poteškoćama prilikom obavljanja mnogih poslova u kojima je neophodno koristiti šake, naročito ako su za to potrebni vrhovi prstiju, a da ne govorimo o tome da osoba sa većim noktima ima veću mogućnost da nekoga ogrebe ili povrijedi, što je dodatni pokazatelj da je takav običaj suprotan ljudskom skladu u kojem je Uzvišeni Allah stvorio čovjeka.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio je maksimalnu granicu koju musliman ne bi trebao da prelazi ne potkraćujući nokte.

Enes, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, precizirao nam je da skraćivanje brkova, podrezivanje nokata, čupanje dlaka ispod pazuha i uklanjanje dlaka sa stidnoga mjesta ne odgađano više od četrdeset dana.” (Muslim)

Na osnovu ovog hadisa, određeni dio učenjaka smatrao je zabranjenim / haram da se nokti ne skraćuju duže od četrdeset dana.

Stoga, uvažena braćo, poštovane sestre, ne dopustite sebi da u slijepom slijeđenju Zapada, nevjernica, grješnika, padnete u grijeh ili da postupite suprotno sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Svaki hajr je u slijeđenju sunneta, bez obzira da li mi dokučili mudrost određenog propisa ili ne, a svako zlo i nesreća su u suprotstavljanju sunnetu i slijepom slijeđenju nevjernika i grješnika. Možda nikada nismo razmišljali o mudrosti koja se krije u tome, da nam je propisano da redovno skraćujemo nokte, a današnja nauka potvrđuje nam veliku korist toga i ukazuje na velike štete koje proizlaze iz puštanja nokata.

Hvaljen neka je Uzvišeni Allah, koji Svojim robovima propisuje samo ono što im koristi!

Mr. Pezić Elvedin
Preuzeto sa zvaničnog facebook profila:
https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=2307455112904217&id=1495088724140864

Postoji nekoliko mišljenja o razlogu nazivanja Arefata ovim imenom:

1. Nazvan je Arefatom, jer se ljudi na tom mjestu upoznavaju (jete'arefune fihi).

2. Kada je Džibril pokazivao Ibrahimu mjesta na kojima se obavlja hadždž, govorio mu je: “E ‘arafte, e ‘arafte/Jesi li spoznao? A Ibrahim je govorio: ‘Araftu, ‘araftu/spoznao sam.”

3. Nazvan je ovim imenom jer su se na tom mjestu Adem i Hava sreli, pa je on nju, a i ona njega prepoznala (arafeha ve arafethu).

Prof. Senad Muhić
Preuzeto sa zvaničnog facebook profila:
https://www.facebook.com/senad.muhic.3/posts/10206222386674405