Tedžvid nije obavezan i nije dozvoljeno da se uči nešto o vjeri od devijantnih sufija i otvorenih inovatora.

Sheikh Assim Al-Hakeem
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila:
https://www.facebook.com/SheikhAssimAlhakeemTeam/posts/1241689752678679

Original odgvor:
ANSWER:
Tajweed is not a must and its not permissible to learn anything related to deen from deviant sufis and open innovators.

Bismillahir-rahmanir-rahim
Jeste, ispravno je.
Mehmed Handžić je naveo samo dvije vrste, međutim ima više vrsta objave ‘vahja’, Es-Sujuti u djelu El-Itkan (1/90), navodi pet vrsta objave.

1. Istiniti snovi
2. Glas sličan glasu zvona
3. Ilham
4. Džibril u liku čovjeka
5. Direktan govor sa Allahom (mi'radž)

Što se tiče literature, nije preporučljivo čitati literatutu od uleme koja je maturidijska, ešarijska, sufijska, ili od uleme racionalista i orijentalista, pogotovu danas kada ima zaista dosta literature koja je prevedena od uleme ehli suneta vel džemata, ili knjige koje su pisali daije Ehli sunneta vel džemata.
To mogu čitati samo oni koji imaju dovoljno jake osnove ispravne akide da bi eventualno ukazali na greške i zablude u njihovim knjigama.
Spomenute skupine nisu na akidi Poslanika ﷺ.
U njihovim knjigama izmiješana je istina sa neistinom te su zbog toga pune grašaka.
Vrlo često njihov govor je oprečan Kur'anu i sunnetu, ili stavu ashaba i imama umeta.
Maturidije, ešarije i racionalisti, svoj govor grade uglavnom na ograničenom razumu, čak i u pitanjima gajba, pa čak i govor o Allahu grade na razumu, dok su ostale skupine još u većem dalaletu.
Čitajući njihove knjige može se prihvatiti neka šubha ili neki govor koji je neispravan ili koji je čak i kufr, poput govora da je Allah sa svojim bićem na svakom mjestu, pomiješan sa stvorenjima.
Zbog toga preče je ne čitati njihove knjige iz bilo koje oblasti one bile a pogotovu knjige iz akide.
Što se tiče Mehmeda Handžića, istina on je bio maturidija, međutim bio je od one uleme koja se borila protiv novotarija, i često je kritikovao one koji su nosioci i pozivači u te novotarije. Ovde prvenstveno mislim na novotarije u praktikovanju ibadeta.

Jedna od podjela novotarija je: novotarije u ubjeđenju (i'tikadije) i novotarije u praktikovanju ibadeta (amelije).

Strara maturidijska ulema (bosanska ili druga) iako su imali grešaka u ubjeđenju (akidi), bili su veliki kritičari i borci protiv novotarija u ibadetima koje su uglavnom dolazile od sufija, za razliku od današnje bosanske maturidijske uleme (islamska zajednica), koja ne samo da ne kritikuje ili se bori protiv novotarija, već poziva u novotarije i predvodi ih, a neki od njih bore se protiv sunneta i nosioca sunneta.
Zato se sa sigurnošću može reći da danas u Bosni (u islamskoj zajednici) ima vrlo malo maturidijske uleme, uglavnom su oni racionalisti, sufije ili orijentalisti.
Spomenut ću par govora Mehmeda Handžića koji dokazuje da je bio veliki borac protiv novotarija i raznih nemuslimanskih običaja koji su prisutni kod muslimana.

O raznim svetkovinama, manifestacijama i dovištima Mehmed Handžić veli: „Islam ne trpi da se u njega uvlači bilo šta iz druge vjere. Ne trpi da se obavljaju kakve svetkovine koje nisu islamskog porijekla.
Iz našeg džahilijjeta postoje među neznalicama i neukim neki tragovi, koji se moraju odbaciti i suzbiti, jer nam sasvim štete.
Oživljavanje uspomene na nemuslimanske svetkovine i učestvovanje u raznim nemuslimanskim vjerskim proslavama znači udaljavanje od pravog puta, a približavanje putu onih, na koje se je Allah rasrdio i zamrzio ih, i puta onih, koji su u očitu zabludu zapali. diskusije.”
Izabrana djela, 5/258-261.

Mehmed Handžić veli: „Tako je, naprimjer, neuki dio našeg bosanskohercegovačkog muslimanskog svijeta postavio u vezi sa nekim Ajvaz-dedom svetkovinu, koju nazivaju Ajvatovica, a sastoji se u tome da se u određeni dan svijet sakupi nedaleko od Prusca, posjeti kabur Ajvaz-dedin i kod neke stijene uče razne dove. To se je toliko kod seljaka uvriježilo da ga smatraju, kako to uobičavaju reći, ‘malim hadždžom’.“
Izabrana djela, 3/361.

O kaburovima i turbetima Mehmed Handžić veli: „Islam naređuje da se groblja čuvaju, da se čista drže, da se ne omalovažavaju i ne ponižavaju, ali i zabranjuje u njima svaki sjaj i rasipanje u to ime skupog novca, koji bi nam mnogo koristi mogao donijeti.
Koliko li mi novca potrošimo u velike nišane, zlatne natpise, kamene i željezne ograde, itd, a kakva korist od svega toga?!
Osim toga, uzvišeni Šerijat zabranjuje obavljanje namaza u groblju, ili uopće na grobu, prema grobu i u blizini groba. Alejhisselam je prokleo one koji nad grobovima zidaju džamije i zgrade za molitve.
‘Poslanik je prokleo žene koje posjećuju grobove i ljude koji nad grobovima grade bogomolje i postavljaju svjetiljke.’
Ono često bude uzrokom, da se isto vjerovanje u jednog jedinog Boga okalja raznim neislamskim natruhama. To je dovelo i glavnim uzrokom bilo da neki traže pomoć od mrtvih.
Zar mi ne vidimo među nama, kako mnogi, kad ih zadesi kakva velika nesreća, idu ‘na murad’ u razna turbeta i tamo namaz klanjaju. Naročito se ovo zapaža među neukim ženama. Na taj način se one kose o dvije islamske zabrane: jedna je ta što misle naći pomoći od mrtvih, a druga što je ženskima posjeta grobova uopće zabranjena.
Prema tome, svrha posjetioca kaburu ne smije biti da pomoć od mrtvih traži, makar oni i Bogu ugodni bili, niti da njima referira o svojim potrebama, niti da kod njihovih grobova klanja i ne znam kakve zavjete vrši, da bi ‘murad’ postigao.“
Izabrana djela, 3/357-360

O sufijama Mehmed Handžić veli: „Prva je dužnost i šejha i murida da slijedi šerijat i njemu se pokorava, a šerijat je ono što je Bog, dželle šanuhu, i Božiji Poslanik, alejhisselam, naredio ili zabranio.“
Izabrana djela, 2/193.

Istinu je kazao Mehmed Handžić kada je o sufijama rekao: „Često se dešava i to da se u nekim od tih tekija podriva i islamsko čisto vjerovanje, ruše se pravila koja je uzvišeni Šerijat postavio i uvlači se u vjeru ono što je uzvišenom islamu posve tuđe.“
Izabrana djela, 2/187.

Mehmed Handžić veli: „I radi te njihove usluge uživaju prihode od vakufa koji su namijenjeni da služe prosvjeti i vjeri muslimana. U nekim mjestima ima i toga da šejhovi u tekijama uopće ništa ne rade nego kao paraziti gule s tuđih leđa sebi hranu.“
Izabrana djela, 2/191.

O razumjevanju vjere Mehmed Handžić kaže: „Pojavile su se od njih nove generacija koje posjeduju neznanje i slabost razuma, pa tako među njima možemo vidjeti veliki broj onih koji na vjeru gledaju kao na skup adeta koji se, bez razmišljanja, nasljeđuju s koljena na koljeno, bez bilo kakvog istraživanja i ozbiljnog razumskog pristupanja.“
El-Dževherul-esna, 13.

Potvrđujući činjenicu da su muslimani Bosne na uvjerenju maturidijske škole, rahmetli Mehmed Handžić o maturidijskom pravcu kaže: „Za njegov pravac bi se moglo reći da je sredina između El-Ešarina pravca i mišljenja koje zastupaju mu'tezile.

Kako je u poslovanju pripadao hanefijskom pravcu, to se njegov pravac u vjerovanju i raširio među hanefijama i to istočno od Perzije i po Sjevernoj Indiji, a onda kasnije po Maloj Aziji i djelomično po Siriji, a zatim među balkanskim muslimanima. Mi muslimani Jugoslavije smo njegova pravca.“
Ilmul-Kelam, str. 7-8.

Zašto današnja ulema islamske zajednice ne slijedi svoju staru ulemu i ne upozorava i ne bori se protiv novotarija, već nažalost predvodi narod u svim novotarijama?

Molim Allaha subhanehu ve teala da nam popravi stanje.

mr. Jakub Alagić

Preuzeto sa whatsapp grupe “delil akida”