Bismillahir-rahmanir-rahim

Klanje ovce na temelju nove kuće je novotarija, a ujedno i mali širk.
Nažalost, ova praksa je veoma raširena kod naših muslimana, tako da ne postoji kuća niti džamija, a da nije zaklana ovca na njenim temeljima ili ćošku. Pogledati: Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42.
Zašto se kolje ovca: Kolje se da bi se time kuća učinila berićetnom. Ovako postupa većina ljudi.
Nekada se kolje kako bi se sačuvalo od džina i njegovog ulaska u kuću, te da se onemogući da napravi razdor među porodicom, a nekada se to radi iz oba razloga.
Ovakav običaj nije vezan samo za kuće nego i za džamije, zgrade, poslovne objekte.
Spomenuti postupak je postao običaj među ljudima koji se ne ostavlja, čak i od strane nekih učenjaka. Dozvola ovakvog čina došla je i od fetvul-emina u Bosni.
Dakle propis klanja ovce na temelju kuće ili džamije je novotarija i mali širk.
Novotarija je zato što ne postoji nijedan šerijatski dokaz za to djelo, traženje bereketa je ibadet, ibadet se gradi na dokazu, a svaki ibadet bez dokaza je novotarija.
Što se tiče malog širka, to je širk u povodima, razlozima i uzrocima, jer Uzvišeni Allah nije učinio klanje na temeljima kuće uzrokom njene zaštite od šejtana ili da ona i njeni stanovnici budu berićetni.
Nema dokaza ni u Kur'anu ni u Sunnetu koji ukazuju na takvo nešto.
Širk u uzrocima je vjerovanje da obične stvari i pojave imaju mogućnost uticanja na okolinu.
Svako onaj ko uradi nešto i smatra da to ima mogućnost uticaja i djelovanja na određene stvari – a to šerijatom nije potvrđeno, niti je to potvrđeno iskustvom a ni prirodom – poredi se sa Allahom u određivanju i donošenju uzroka, i u određivanju da su ti uzroci razlog nekog dešavanja, takav je učinio Allahu širk u donošenju i određivanju tih uzroka, a on je od vrsta malog širka.
Ibn Usejmin veli: „Ono što nije potvrđeno kao uzrok sa šerijatske i materijalne (prirodne) strane nije dozvoljeno smatrati uzrokom. Onaj ko takvo nešto uradi, čini nešto što je samo Allahova vlast i nadležnost i Njegovo pravo, i zbog toga čini vid širka Allahu jer sa Njim sudjeluje u određivanju uzroka i onoga na šta oni djeluju.“ Medžmu'u fetava, 1/111.
Također veli: „Onaj ko tvrdi da nešto ima uticaj i da je uzrok nečemu, a Allah ga nije učinio uzrokom, ni šerijatskim ni prirodnim, poredi se sa Allahom u tome čineći Mu širk“. El-Kavlul-mufid ala Kitabit-tevhid, 1/164.
Primjer tome: Učenje Fatihe je šerijatski uzrok za izlječenje, a konzumiranje laksativa je prirodni uzrok za olakšanje stolice, i to se zna na osnovu iskustva. Ne postoji šerijatski dokaz, niti se zna na osnovu iskustva da je klanje ovce na pragu kuće razlog bereketa ili zaštita od šejtana.
Zato onaj ko vjeruje da klanje životinje (ovce) na temeljima nove kuće ili bilo koje građevine biva uzrokom tjeranja šejtana od kuće i ukućana, ili da donosi berićet ukućanima, (pored toga što je novotarija) čini i mali širk, jer je učinio uzrokom nešto što Allah nije učinio uzrokom niti šerijatskim a ni prirodnim.
Šejh Ebu Bekr Zejd veli: „Jedna od ovih novotarija je i klanje na pragu kuće kada se gradnja okonča, kako bi se sačuvalo džinskog zla i prolila krv na prag ili zid.
Ovo je zabranjeno djelo i vrsta je širka, obaveza je muslimanu da se čuva ovih novina i harama, te da se drži puta Kur'ana i Sunneta, jer će samo tako biti spašen na ovome i na Budućem svijetu.“ Fetava džami'ah fit-tenbihi ala ba'dil-adati vel-e'arafil-kabelijje el-muhalife liš-šer'il-mutahher, str. 40.
Mudri Zakonodavac je dao određene uzroke i radnje koje tjeraju šejtana od kuće i ukućana (dove, zikr i učenje Kur'ana), a isto tako je dao uzroke kojima se dolazi do berićeta, a nigdje se ne pominje da je klanje životinje na temelju kuće jedan od tih uzroka.
Da je to bilo propisano djelo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi bi ga, sigurno, praktikovali, a da su ga praktikovali, bilo bi do nas preneseno. Imajući u vidu da nije preneseno, to ukazuje da takav postupak nije šerijatom određen uzrok.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sa muhadžirima napustio Mekku i naselio se u Medini. Tada su oni sagradili veliki broj kuća i nekoliko džamija i ni na jednom temelju neke od građevina nisu zaklali životinju. A da je to bilo dobro djelo, oni bi nas zasigurno pretekli u njegovom činjenju.
Ljudi su ovo počeli činiti oponašajući nevjernike. Neki od hrišćana su imali običaj da se kolje životinja na temeljima kuće, pa su muslimani zbog slabosti svog vjerovanja i nedovoljnog razumijevanja tevhida to od njih preuzeli i učinili ga svojim neizostavnim običajem. Pogledati: Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je oponašanje nevjernika, kazavši: “Sigurno ćete slijediti puteve onih koji su bili prije vas: pedalj za pedalj, aršin za aršin. Ako su oni ušli u gušterovu rupu, i vi ćete ući u nju!” Allahov Poslaniče – upitali smo – (misli li se to na) jevreje i kršćane? „Na koga bi drugog?“ – reče on. Bilježi ga Buhari, br. 3456, str. 628; i Muslim, br. 6, str. 1154.
Zbog toga, obaveza je muslimana da napuste ovo djelo i da se čuvaju od šejtana i traže berićet na način kako je to propisano u Kur'anu i Sunnetu, jer Mudri Zakonodavac nije ni jednu stvar ostavio a da je nije pojasnio.

A Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić
preuzeto sa whatsapp grupe delil akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

Islamski učenjaci složili su se da obaveza posta pada na pametnog i punoljetnog, spolno zrelog i zdravog muslimana, koji se nalazi kod kuće. A za žene je uvjet da su čiste od hajza i nifasa (tj. da nisu u menstrulanom ciklusu ili u periodu od 40 dana nakon porođaja).

Prema tome, obaveza posta ne odnosi se na mentalno poremećene osobe, dijete, bolesnika, putnika.

Od nekih skrbnik će tražiti da poste makar neke dane, kao što je dijete, nekima je naređeno da ne poste ali poslije moraju napostiti, kao što je slučaj sa ženom u hajzu i nifasu, a nekima je data olakšica da ne poste, ali su dužni davati otkup – fidju, kao što je slučaj s iznemoglim starcem i staricom. Pojasnimo sve ove kategorije.

1. Kategorija onih koji ne moraju postiti (nevjernik, luđak i dijete).

Post je islamski ibadet i ne pada kao obaveza na nemuslimana, tako da se on u islamskoj državi ne smije prisiljavati na post.

Luđak ne potpada ni pod kakvu obavezu (teklif) jer nema pamet koja je uvjet da bi na nekoga pala ta obaveza. Poslanik, a.s., kazao je: “Kalem (pero) ne zapisuje djela trojici ljudi: luđaku dok mu se ne vrati pamet, spavaču dok se ne probudi i djetetu dok ne dostigne zrelost.”(Hadis prenose Ahmed, Ebu Davud i Tirmizija.) Što se tiče djeteta, iako mu nije obaveza da posti, ipak bi ga njegov skrbnik trebao navikavati na post.

2. Kategorija onih kojima se dozvoljavaju mršenje uz obavezu davanja fidje (otkupa za post).

U ovu kategoriju spadaju: starac, starica, bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje, oni koji rade na teškim poslovima a nemaju drugi izvor prihoda za osnovne životne potrebe osim taj posao, uz uvjet da im je taj post nepodnošljiv u svim godišnjim dobima. Svi ovi trebaju umjesto posta da nahrane po jednog siromaha za svaki dan u koji se mrse.

U ovu kategoriju neki ubrajaju ženu koja je u drugom stanju i dojilju ako će post štetiti njoj ili njezinoj djeci. One se mogu po Ibn-Omeru i Ibn-Abbasu mrsiti i podijeliti fidju, tj. da za svaki dan koji nisu postile nahrane siromaha.

Po hanefijskom mezhebu one treba samo da naposte u drugom vremenu, i nisu dužne davati otkup.

3. Kategorija onih kojima se dozvoljava mršenje s obavezom da naposte

Dozvoljeno je da se omrsi bolesnik koji se nada ozdravljenju i musafir – putnik, ali sa obavezom da naposte. Bolest u kojoj se dozvoljava mršenje je ona koja se pojačava postom ili postoji bojazan da će usporiti ozdravljenje.

Što se tiče putnika, učenjaci su se razišli u vezi s pitanjem da li mu je vrednije postiti ili mrsiti se. Mišljenje je Ebu Hanife, Šafije i Maiika da je vrednije i efalnije postiti za onoga ko je snažan i može izdržati, a za onoga ko je slabiji, vrednije je mrsiti. Omer ibni Abdul-Aziz smatra da je vrednije ono što mu je lakše, pa ako mu je lakše postiti a poslije teško napostiti, onda mu je bolje postiti odmah.

4. Kategorija onih koji ne smiju postiti, a moraju napostiti

Svi učenjaci su se složili da žena u hajzu i nifasu (u menstrulanom ciklusu i poslije porođaja) ne smije postiti i post joj je haram, a ako bi i postila u tom stanju, post joj ne bi bio primljen. Žena u oba ova stanja ne smije postiti, ali mora poslije napostiti, čim joj se ukaže prilika.

Post vojnika

U ovoj našoj sadašnjoj situaciji teško je dati jednu generalnu fetvu za post vojnika, ali svakako da različite situacije u kojima se nalazi ili se može naći, čine da on može ući u jednu od spomenutih kategorija. Od Ebu Seida el-Hudrija se prenosi da je rekao: “Ratovali smo uz Poslanika, a.s., u mjesecu ramazanu. Bilo nas je koji smo postili, a bilo je i onih koji nisu postili. Niti je postač zamjerao nepostačima, a niti nepostač postocima. Smatrali su daje lijepo postiti za onoga ko ima snage i kuveta. Smatrali su, također, daje lijepo za onoga ko osjeti slabost da se omrsi.” (Hadis bilježe Ahmed i Muslim.)

Post vojnika u ratu je obaveza ako se nalazi na običnom zadatku i ako se ne smatra putnikom. Ako je u akciji i smatra se putnikom, tada ima izbor kao i putnik: da posti ili da se mrsi s obavezom da naposti. Ako je u teškoj i opasnoj akciji na koju bi mogao post negativno djelovati, ili da dovede u pitanje uspjeh, ili njegov život ili život njegovog suborca, bilo da je kod kuće ili na putu, onda mu je obaveza da se mrsi i naposti poslije, kada mu se ukaže prilika.

Ovi propisi se mogu izvesti iz analogije (kijasa), a, također, može se upotrijebiti kijas za druge, slične situacije.

Iz knjige: Ramazanski post (fikhski propisi)

Autor: prof. dr. Muharem Štulanović

Akos.ba

Znaci ljubavi prema Svevišnjem su da voli sve ono što voli Allah, dž.š., i mrzi sve ono što Ga rasrđuje, da ispunjava Njegova naređenja i čuva se Njegovih zabrana, da se druži sa Njegovim evlijama (dobrima), da je neprijatelj svih onih koji su Njegovi neprijatelji.
Zato je najčvršća karika ovoga imana – vjerovanja: voljeti u ime Allaha, dž.š., i mrziti u Njegovo ime.10

10 Ovdje ukazuje pisac – Allah mu se smilovao – na hadis kojeg prenosi Imam Ahmed u
“Musnedu” (4/286) iz hadisa EI-BeraE’ ibn Alih- da Allah bude s njim zadovoljan – od Bozijeg Poslanika, s.a.v.s. :

Iz knjige “200 pitanja i isto toliko odgovora”
Komentar akide Ehli sunneta vel džemata u obliku pitanja i odgovora.
Autor: Hafiz ibn Ahmed El-Hakemi

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/200-pitanja-i-isto-toliko-odgovora-Hafiz-ibn-Ahmed-El-Hakemi.pdf

Ne kvar post jer su usta u statusu nečeg što je pojavno, vanjsko. Međutim, bolje je za postača da je ne koristi, osim u vremenu kad ne posti, (prije zapaštanja, npr.), jer se pasta ne može ukloniti lahko, i ostaje njeno djelovanje i nakon pranja. Zbog toga se preporučuje upotreba misvaka ili samo četkice bez paste.

Prof. dr. Muharem Štulanović,

Odgoj, obrazovanje i islamska pravna misao

http://www.islambosna.ba/kvarenje-posta-i-njegov-prekid-upotrebom-savremenih-medicinskih-sredstava-lijecenja/

Ovo pitanje je vezano za pitanje hidžame koje je bilo poznato još u vrijeme džahilijjeta, a poznat je mezheb, što zastupa i Ibn Tejmijje, da hidžama kvari post.

Izrazita većina uleme smatra da ne kvari post.

Međutim, preferirano mišljenje je da kvari post.

Prof. dr. Muharem Štulanović,

Odgoj, obrazovanje i islamska pravna misao

http://www.islambosna.ba/kvarenje-posta-i-njegov-prekid-upotrebom-savremenih-medicinskih-sredstava-lijecenja/