Bismillahir-rahmanir-rahim

Nije ispravno ovo što ste učili.

Prvo: Nije ispravno da je Allah ograničen na osam svojstava.

Drugo: Nije ispravno da ostala svojstva ne dolikuju Allahu.

Treće: Nije ispravno da potvrđivanje ostalih svojstava dovodi do poređenja Allaha sa stvorenjima.

Ništa od ovoga što ste učili nije ispravno, plan i program nastave iz akide u našim medresama radi se po knjizi Ilmul-kelam, koju je napisao Mehmed Handžić još prije osamdeset godina.
Nažalost u našim medresama uči se maturidijska akida, to je akida čije je temelje udario Ebu Mensur El-Maturidi iz Turkistana, koji je živio krajem trećeg i početkom četvrtog hidžretskog stoljeća. Pripadao je ortodoksnoj skolastičkoj školi u islamu (ilmul-kelam), temelje svoje akide udario je na osnovu svog razuma, zato ćemo u njegovoj akidi (maturidijskoj) naći mnoge neispravnosti, kontradiktornosti, nelogičnosti, manjkavosti, koje se suprostavljaju Kur'anu i sunetu, jer je svoju akidu izgradio na osnovu ograničenog razuma a ne na osnovu nepogrešive objave, Kur'ana i suneta.
Interesantno je da naša ”ulema” još uvijek prihvata akidu Ebu Mensura El-Maturidija iz Turkistana, koji je živio krajem trećeg i početkom četvrtog hidžretskog stoljeća, a ostavlja akidu ashaba, tabi'ina, tabi tabi'ina i četvorice imama, od kojih je i Ebu Hanife.

Ima li logike da kažemo da prve generacije muslimana nisu bile ispravne akide, sve dok nije došao Ebu Mensur El-Maturidi u trećem i četvrtom stoljeću i pojasnio šta je ispravna akida.
Ostavili su akidu najodabranijeg Poslanika, ostavili su akidu ashaba s kojima je Allah zadovoljan, ostavili su akidu muslimana iz prva tri stoljeća za koje Poslanik kaže da su najbolje generacije muslimana, ostavili su akidu četvorice imama kome je umet posvjedočio da su bili na istini, a prihvatili su akidu Ebu Mensura El-Maturidija iz Turkistana, koji je umro u četvrtom stoljeću po hidžri.

Kada bi našoj ”ulemi” donijeli stotine dokaza iz Kur'ana i suneta, da ono što rade i u šta pozivaju nije ispravno, oni to ne bi prihvatili, jer oni ne slijede dokaze, oni slijede običaje, zato se sa sigurnošću može reći da je kod nas prisutan bosanski islam, a ne izvorni islam kojeg je Uzvišeni Allah objavio svome odabranom Poslaniku, Muhamedu, sallallahu alejhi ve sellem.
Zašto nije ispravno da je Allah ograničen na osam svojstava?
Ne postoji niti ijedan dokaz iz Kur'ana ili suneta koji potvrđuje njihovo mišljenje, svoje mišljenje izgradili su na osnovu ograničenog razuma.

Maturidije na osnovu svog razuma kažu Allah ima osam osobina, Ešarije na osnovu svog razuma kažu Allah ima sedam osobina, Mu'tezile na osnovu svog razuma kažu Allah nema nijednu osobinu (potvrđuju samo imena), Džehmije na osnovu svog razuma kažu Allah nema ni osobina ni imena. Čiji razum je ispravniji. Svi su oni na dalaletu (zabludi).
Osobine koje potvrđuju Maturidije su: znanje, moć, volja, život, sluh, vid, govor i tekvin.

Stotine ajeta i stotine hadisa potvrđuju i druge Allahove osobine, poput: milost, samilost, srdžba, ljubav, uzvišenost, uzdignuće, silazak, lice…koliko puta dnevno kažemo ‘Bismillahir-rahmanir-rahim’, u ime Allaha Milostovog, Samilosnog, zar je Allah milostiv bez osobine milosti, Samilostan bez osobine samilosti, kakav je to razum koji tako razmišlja.
Isto tako ispravan razum potvrđuje Allahu i druge osobine, zar oprost mu'minima nepotvrđuje Allahovu milost, samilost, ljubav, zar kažnjavanje ćafira nepotvrđuje Allahovu srdžbu, ljutnju, prezir, mržnju.
Sva ova veličanstvena stvorenja koja se razlikuju po svojoj vrsti, njihovo uređenje, upravljanje njima, ukazuju na Allahovu veličinu i moć, znanje i mudrost, volju i htijenje. Ukazivanje blagodati, uklanjanje zla i nedaća ukazuje na Njegovu milost i dobrotu. Ukazivanje počasti pokornim robovima ukazuje na ljubav i zadovoljstvo prema njima.

Dakle i Kur'an i sunet a i ispravni razum potvrđuje Allahu više od osam osobina, zbog toga ograničavanje Allaha na osam osobina nije ispravno.
Mišljenje da ostala svojstva ne dolikuju Allahu.
Koja drskost i nepoštovanje Uzvišenog Allaha, Gospodara svijetova, Gospodara sudnjeg dana. Subhanallah, zar mu'min ima ovakvo mišljenje o Allahu.
Allah je stvorio čovjeka, tako sićušnog i malog u odnosu na kosmos, stvorio mu razum i dao mu nešto malo znanja (vama je dato samo malo znanja, Al-isra’, 85), a onda sa ograničenim razumom ograničava Allaha i sa vrlo malo znanja govori šta je Allahu dozvoljeno a šta nije, šta Mu dolikuje a šta ne dolikuje. Ono što su potvrdili Allah i Njegov poslanik znači da Mu to i dolikuje, i zato niko nema pravo da se suprostavi tome.

Zar Allah ne poznaje samog sebe bolje nego čovjek, (Reci: Da li znate bolje vi ili Allah? El-Bekare, 140), zato o Allahu govorimo samo ono o čemu nas je obavijestio Allah u objavi, u Kur'anu i sunetu, ne smijemo o Allahu govoriti na osnovu svog ograničenog razuma.
Uzvišeni Allah kaže: ‘Reci: Gospodar moj zabranjuje razvrat… i da o Allahu govorite ono što ne znate’. El-E'araf, 33.
Tumačeći dio ajeta: ‘i da o Allahu govorite ono što ne znate’, šejh Sa'di kaže: „To je neznanje o Njegovim imenima, svojstvima, postupcima i propisima.“ Tejsirul-Kerimir-rahman, 3/22.

O govoru o Allahu bez znanja, Ibnul-Kajjim veli: „Ovo djelo je kod Allaha na najvišem stepenu zabrane i predstavlja najopasniji grijeh.
To je zbog toga što ovakav govor sadrži laž na Allaha, pripisivanje Njemu onoga što Mu ne priliči, promjenu Njegove vjere, negiranje onoga što je potvrdio, potvrđivanje onoga što je negirao, uspostavu onoga što je učinio ništavnim, neprijateljstvo prema onome što On voli, naklonost prema onome što On mrzi, kao i opisivanje Njega onim što ne priliči Njegovom biću, svojstvima, riječima, i postupcima.“ Medaridžus-salikin, 1/646.
Allah je za Sebe potvrdio imena i svojstva, a potvrdio ih je i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa negiranje tih svojstava ili nekih od njih, predstavlja negiranje onoga što su Allah i Poslanik potvrdili, što je vid suprotstavljanja Njemu i Njegovom Poslaniku.

Mišljenje da potvrđivanje ostalih svojstava dovodi do poređenja Allaha sa stvorenjima.
Maturidijama odgovaramo sa tri pravila:

Prvo: Govor o nekim svojstvima isti je kao i govor o nekim drugima.
Ako potvrđujete osam osobina bez poređenja onda morate i ostale osobine potvrditi bez poređenja, nema razlike između onoga što potvrđujete i onoga što negirate, jer govor o jednom je kao i govor o drugom.
Ako kažete da On ima život i znanje koji nisu kao život i znanje stvorenja, tj. ako to potvrđujete bez poređenja, onda morate to da kažete i kada su u pitanju Njegove ostale osobine, poput ljubavi i zadovoljstva.
Kako govorite da Allah ima svojstvo znanja koje ne liči znanju stvorenja, a svojstvo zadovoljstva liči zadovoljstvu stvorenja, kako potvrđujete svojstvo znanja bez poređenja, a ne potvrđujete svojstvo zadovoljstva bez poređenja? Govor o nekim svojstvima je kao i govor o drugim.

Drugo: Govor o imenima je kao i govor o svojstvima.
Kako to da potvrđujete Allahu imena bez poređenja sa stvorenjima, a ne potvrđujete osobine bez poređenja.

Treće: Govor o imenima i svojstvima je kao i govor o Biću.
Ako Allah ima Biće koje nije slično bićima stvorenja, isto tako ima i imena i svojstva koja nisu slična imenima i svojstvima stvorenja.

Zaključak: Allah ima svoja imena i svojstva koja su specifična za Njega, a i stvorenja imaju svoja imena i svojstva koja su specifična za njih. Kao što Allah ima Biće koje nije slično bićima stvorenja, tako ima i imena i svojstava koja nisu slična imenima i svojstvima stvorenja.
Njegova svojstva su sastavni dio Njegovog uzvišenog Bića, a svojstva stvorenja su sastavni dio bića stvorenja i potvrđivati ta svojstva ne znači nikakvo poređenje među njima.
Stav ehli suneta po pitanju Allahovih osobina.
Stav selefa i ehli suneta i džemata je da Allaha opisuju onim čime je On sam Sebe opisao i čime Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onako kako priliči Njemu i Njegovoj veličini, bez bilo kakvog iskrivljenja ili negiranja, poistovjećivanja ili poređenja.
Vjeruju u sva Allahova imena i svojstva s kojima se On opisao, jer niko Allaha ne može opisati bolje od Njega samoga.

A Allah najbolje zna.

Mr Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

Bismillahir-rahmanir-rahim

Ova dova je ispravna i vrlo lijepa.
Ispravnost dove ogleda se u sledećem:

Prvo: Dova se izgovara u namazu i na sedždi, to je najbolje vrijeme i položaj za dovu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Rob je najbliži Allahu kada je na sedždi i zato tada najviše dovu upućujte.“ Bilježi ga Muslim, br. 482.

Drugo: Dova počinje sa zahvalom i slavom Allahu, to je sunnet pri učenju dove i izuzetno je pohvalno.

Treće: Ova vrsta dove je tevesul, tevesul sa Allahovim imenima i svojstvimma, i to je najbolja vrsta tevesula.
Ibnul-Kajjim veli: „Približavanje i tevessul Allahu putem Njegovih imena i svojstva i putem robovanja Njemu su dva načina i razloga zbog kojih se nijedna dova ne odbija.“ Medaridžus-salikin, 1/72. Pogledati: Et-Tefsirul-Kajjim, str. 23.

Ibn Tejmijje veli: „Upućivanje molbe Allahu spominjući Njegova imena i svojstava je najbolje što se može spomenuti u dovi prilikom traženja upute, opskrbe i pobjede.“
Medžmu'ul-fetava, 1/218.

Nedostatak dove ogleda se u sledećem:

Prvo: U dovi ne spominješ sebe, a to je najbitnije, mi živimo u vremenu fitne i griješenja, s malo dobrih djela i rada za islam, najpreče je da dovimo za sebe, u dosta slučajeva radimo velike grijehe a da toga nismo ni svjesni.

Poslanik alejhi selam je u dženetu, ashabi su najbolja generacija ljudi, a šta je sa nama.

Drugo: Kada dovimo za nekoga onda najpreče je da dovimo za svoje roditelje, svoju djecu i za one koji su nama činili dobra djela.

Treće: Koji su neoženjeni i neudate, neizostavna dova je da im Allah podari hairli bračnog druga, onog (ona) koji (koja) je najbolji za nju (njega).
Može se doviti uopštenim dovama, poput dove: Rabbena atina fid-dunja haseneten ve fil-ahireti haseneten ve kina ‘azaben-nar. / Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom i na Onom svijetu i spasi nas od džehennemske vatre.
U ovoj dovi tražimo svako dobro i ovog i budućeg svijeta, ovo je kur'anska dova i ujedno i najbolja dova, kako kaže Poslanik alejhi selam.

Može se doviti i posebnim dovama za svaku potrebu, najveća potreba je oprost od grijeha, uputa na pravi put, tražiti halal opskrbu, neovisnost od ljudi i slično tome.

Zatim, sunnet je da se dova ponavlja više puta, ako tražimo oprost, ili uputu ponavljati više puta.

Vrlo bitna dova koja se uči na sedždi je:
Ja mukallibel-kulubi sebbit kalbi ‘ala dinike. /O Ti koji srca ljudi okrećeš, učvrsti moje srce u pokornosti Tebi. Bilježi ga Tirmizi, br. 2140, str. 483; Hakim, 1/706.

Allahumme inneke afuvvun kerimun tuhibbul-afve fa'fu anni. / Allahu, Ti opraštaš grijehe, plemenit si, voliš opraštanje, pa mi oprosti. Bilježi ga Tirmizi, br. 3513, i kaže da je hasen-sahih, dok ga Albani smatra ispravnim.

Ove dvije dove obavezno treba da dovimo u svim situacijama.

Aiša radijallahu anha pitala je Poslanika alejhi selam ako dočeka noć ‘lejletu kader’ šta da dovi, pa joj je rekao da dovi: Allahu, Ti opraštaš grijehe, plemenit si, voliš opraštanje, pa mi oprosti.
Noć ‘lejletu kader’ je najbolja noć, sedžda je najbolje vrijeme za dovu, a Poslanik je naredio Aiči da traži oprost, što znači da je to najbitnije, jer kome Allah oprosti ući će u dženet, a ništa se sa tim ne može porediti.
Može se tražiti i bilo koja dunjalučka potreba, ali ahiret je najbitniji, ili spojiti između više potreba, dunjalučkih i ahiretskih.

A Allah najbolje zna.

Mr Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

(Arapska riječ mezijj, može se izgovarati na tri ispravna načina: mezj, mezijj i mezij, ovo napominjem kako se oni koji čitaju o ovoj tematici ne bi zbunili kada primijete da se ponekad piše ili izgovara na drugačiji način.) Mnogi učenjaci definirali su ovu tečnost riječima: “Bijela bistra sluzava tekućina koja izlazi prilikom nadražaja ili razmišljanja o spolnom općenju”.

Propisi vezani za mezijj:

1- Islamski učenjaci, u pogledu spomenute tečnosti – mezijja, imaju jednoglasan stav da je to nečistoća, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ.” Međutim, razilaze se u pogledu načina čišćenja od spomenute tečnosti. (Konsenzus zabilježio imam En-Nevevi u svome djelu “El-Medžmu”, 2/552)

2- Istjecanje mezijja kvari abdest, po jednoglasnom stavu učenjaka, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Neka opere spolni organ i neka abdesti.”

3- Nije se obaveza kupati prilikom istjecanja mezijja, po konsenzusu islamskih učenjaka, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Ne čini tako (ne trebaš se kupati zbog istjecanja mezijja), nego kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ i abdesti potpunim abdestom za namaz, a kada vidiš spermu, tada se trebaš kupati.” (Konsenzus zabilježio imam En-Nevevi u svome djelu “El-Medžmu”, 2/142)

4- Kada muškarac vidi mezijj, propisano je da prilikom pranja spolnog organa zajedno sa spolnim organom opere i testise, na osnovu hadisa Abdullaha ibn Sa‘da el-Ensarija: “Pitao sam Allahovog Poslanika o tečnosti koju vidim nakon džunupluka, pa mi je kazao: ‘To je mezijj, a svaki energičan muškarac izbacuje mezijj, zbog te tečnosti operi svoj spolni organ i testise, i abdesti kao za namaz.’” (Ebu Davud, šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

5- Ako se desi da mezijj uprlja odjeću, po mišljenju većine islamskih učenjaka, tragove mezijja obaveza je oprati kao što se to čini prilikom čišćenja drugih vrsta nečistoće, a po mišljenju imama Ahmeda nije stroga obaveza to potpuno oprati vodom, već je dovoljno poprskati vodom, na osnovu predaje Sehla ibn Hanifa, r.a., u kojoj stoji: “Imao sam veoma mnogo problema sa mezijjem i zbog toga sam se često kupao, pa sam upitao Allahovog Poslanika o tome, a on je kazao: ‘Dovoljan ti je abdest.’ Upitao sam: ‘Šta da učinim sa odjećom na koju je kanuo mezijj.’ Kazao je: ‘Dovoljno ti je da uzmeš šaku vode i da njome poprskaš mjesto na odjeći koje je ukapano mezijjem.’” (Ebu Davud, Tirmizi, Darimi, Ibn Huzejme, šejh Albani i E‘azami kazali su za ovaj hadis da je hasen – dobar)

6- Prema ispravnom mišljenju, istjecanje mezijja ne kvari post.

Rezime o vrstama tečnosti koje izlaze kroz spolni organ:

1- Sperma (menijj): ako izađe u mlazu i sa strašću, obaveza je kupati se (džunupluk), a njeno izlaženje također kvari abdest. Po ispravnom mišljenju, sperma je čista. Izlaženje sperme uzrokuje neispravnost posta, izuzev ako se ejakuliranje desi u snu, kada ne kvari post, po konsenzusu učenjaka, ali je u toj situaciji obavezno kupanje.

2- Mezijj: izlaskom mezijja čovjek gubi abdest. Ova tečnost je nečista i obaveza je oprati spolni organ zajedno sa testisima, međutim, nije obavezno kupanje i njeno izlaženje ne kvari post.

3- Mokraća (urin): istjecanje mokraće uzrokuje gubljenje abdesta. Urin je nečist i obaveza je oprati odjeću ili dio tijela na koji dospije, ali istjecanje urina ne uzrokuje obaveznost kupanja.

Mr. Pezić Elvedin
preuzeto sa n-um.com

Bismillahir-rahmanir-rahim
Da li će umrla osoba imati sevape, odnosno da li će do nje doći sevapi od određenih dijela ili dok je u kaburu ili na Sudnjem danu, stvar je gajba, i ne može se potvrditi osim dokazima iz Kur'ana ili Sunneta.

Nije preneseno u Kur'anu i hadisima, a niti u govoru ashaba nešto što ukazuje na propisanost učenja Kur'ana umrlima.

Kur'an je objavljen živima, a njegovo učenje propisano je s ciljem uzimanja pouka iz njega, razmišljanjem o njegovim značenjima i rada po njegovim uputama.
Uzvišeni Allah veli:

Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.
(Sura Sad, 29)

Poslanik ﷺ, veli:
„Najbolji među vama su oni koji Kur'an uče i njemu druge podučavaju.“
Bilježi ga Buhari, br. 5027, str. 962

Dakle, Kur'an je objavljen živima da bi se po njemu radilo, da se izučava, te da bi se iz njega uzimali propisi vezani za vjeru, vjerovanje, ibadete, međusobne odnose, a ne da se njegovo učenje poklanja umrlima.

Stizanje sevapa od učenja Kur'ana do umrlih je stvar gajba (nevidljivog svijeta) i nije ga moguće potvrditi osim putem jasnih dokaza iz Kur'ana i Sunneta. A ne postoji niti jedan dokaz koji ukazuje da sevapi od učenja Kur'ana stižu do umrlog.

Učenje Kur'ana je ibadet, a način i vrsta ibadeta određuju se putem Objave, pa zbog toga nije dozvoljeno činiti ibadet koji šerijat nije potvrdio.
Poslanikove ﷺ, riječi veoma jasno upućuju na to:
„Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“
Bilježi ga Buhari, str. 373; Muslim, br. 18, str. 762

Zatim, da je učenje Kur'ana pred dušu umrlih propisano djelo, praktikovali bi ga naši ispravni prethodnici. A da su ga praktikovali, to bi, sigurno, do nas bilo preneseno.
Pošto do nas nije takvo nešto preneseno, znači da ga nisu ni činili. A pošto ga nisu činili, znači da to djelo nije ni propisano.
Ono što tada nije bilo od vjere, ne može biti ni danas.

Ibn Tejmijje veli:
„Nije bilo poznato kod prvih generacija da, kada
klanjaju dobrovoljne namaze, poste dobrovoljni post, obave hadždž ili prouče nešto od Kur'ana, to poklanjaju umrlim muslimanima, niti svojim bližnjima…
Zato, ljudi ne smiju da odstupe od pravca prvih generacija, jer oni su najbolja i najpotpunija generacija, a Allah najbolje zna.“
Medžmu'ul-fetava, 24/323

Pa da li su oni koji dozvoljavaju učenje Kur'ana pred dušu umrlih i koji kažu da sevapi stižu do njih upućeniji i bolji od ashaba Poslanika ﷺ!?

Na drugom mjestu Ibn Tejmijje veli:
„Učenje Kur'ana pred dušu rahmetlije nakon njegove smrti je novotarija.“
El-ihtijaratul-fikhijje, str. 447. Pogledati: El-Fetaval-Kubra, 5/363

Od kojih djela umrli imaju korist?

Za umrle ne treba činiti ništa osim ono što je došlo u dokazima, poput sadake, dove, hadždža, umre i traženja oprosta za njih.
Od ovih djela oni će imati koristi i ta djela su potvrđena kur'ansko-hadiskim tekstovima.
Prenosi se da je Poslanik ﷺ, kazao:

„Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se (iza njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini.”
Bilježi ga Muslim, br. 14, str. 712

Uzvišeni Allah kaže:

‘Oni koji poslije njih dolaze govore: Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla.’
El-Hašr, 10

Kur'an ukazuje da mrtvi imaju koristi ako živi za njih mole oprost, a nije spomenuto da imaju korist od učenja živih, jer da imaju korist od toga, to bi sasvim sigurno bilo spomenuto.
Ko želi da mrtvi imaju koristi, i da sevapi stignu do njih, neka upućuju dove, neka traže da im se Allah smiluje i da im oprosti (ovo je najbitnije za umrle), neka dijele sadaku, obave hadždž i umru za njih, jer je ovo došlo u ispravnim predajama.

Napomena:* Ima uleme Ehli Sunneta i džemata koji smatraju da umrli imaju koristi i da im stižu sevapi od učenja Kur'ana živih. To dokazuju putem analogije na hadždž i post. Pogledati: Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/664.
Međutim, oni koji se sa njima ne slažu odgovaraju im da dokazivanje putem analogije na hadždž i post, ni u kom slučaju ne može biti ispravno, jer učenje Kur'ana je ibadet, a ibadeti su već određeni i ne mogu se mijenjati niti dograđivati.
Nijedan ibadet koji se ne gradi na jasnim dokazima ili iz Kur'ana ili iz Sunneta ne može biti ispravan, pa prema tome izgraditi neki ibadet na osnovu analogije je u potpunosti neprihvatljivo.
Tumačeći ajet: ‘Čovjekovo je samo ono što sam uradi’. En-Nedžm, 39, Ibn Kesir veli: „To što mu niko neće pomoći nositi teret (njegove grijehe), isto tako neće dobiti išta od nagrade – osim onoga što je sam sebi zaradio.
Iz ovoga ajeta Šafija je, i oni koji ga slijede, izveo zaključak da sevapi od učenja Kur’ana ne stižu umrlima, jer to nisu njihova lična djela, niti zasluge, te zbog toga ni Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije to uobičavao činiti, a nije ni svoj ummet podsticao na to, niti ih je na to uputio nekom izrekom niti nečim indirektnim, a nije to bila praksa niti ijednog od ashaba.
Da je u tome bila bilo kakva korist, oni bi nas, sigurno, već pretekli u činjenju istoga. Ibadeti se oslanjaju na čvrste argumente, a ne na nekakvu analogiju ili kojekakva mišljenja.“ Tefsirl-Kur'anil-azim, 7/465.
Ibn Abdulberr veli: „Nema razilaženja među islamskim pravnicima i ostalim učenjacima ehli-sunneta u tome da se na osnovu analogije ne mogu dokazivati pitanja vezana za tevhid i obredoslovlje.“ El-Bahrul-muhit fi usulil-fikh, 14/15.
Hanefijski učenjak El-Izz b. Abdusselam veli: „Sevap od učenja Kur'ana ima samo onaj ko ga uči, i taj sevap ne stiže do drugih… Onaj ko te sevape pokloni umrlome, suprotstavio se ajetu u kojem stoji: Da je čovjekovo samo ono što sam uradi. En-Nedžm, 39.
Učenje Kur'ana nije djelo umrle osobe, i nije dozvoljeno poklanjati mu sevape od učenja Kur'ana.“ El-Fetaval-mevuslijje, str. 99-100.
Imam Nevevi u komentaru na Sahih Muslima veli: „Poznato je u mezhebu imama Šafije da sevapi od učenja Kur'ana ne stižu do umrloga.
(Zatim je spomenuo mišljenja i razilaženje po tom pitanju, a onda je kazao): Svi ovi mezhebi i stavovi su slabi, dokaz im je analogno zaključivanje na osnovu dozvole dove, sadake i hadždža za umrloga. Sevapi od ovih djela stižu, po konsenzusu islamskih učenjaka.
Dokaz koji je koristio imam Šafija i njegovi sljedbenici po ovome pitanju je ajet u kojem stoji: Da je čovjekovo samo ono što sam uradi. Nedžm, 39.
Kao i hadis: „Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se (iza njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini.“ Šerhun-Nevevi li sahihi Muslim, 1/90. Hadis bilježi Muslim, br. 14, str. 712.
Od savremenih učenjaka ovaj stav zastupaju Ibn Baz, Usejmin, kao i Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji.
Pogledati: Fi revdatil-Kur'anil-kerim, str. 70, Bideun-nasi fil-Kur'an, str. 35, Fetaval-ledžnetid-daimeh, 9/42-43.

Dakle, stav koji dozvoljava učenje Kur'ana pred dušu umrlih i da sevapi stižu do njih dokazujući to analogijom na dovu, sadaku i hadždž, je slab, jer učenje Kur'ana je ibadet, a pravilo je da se ibadet čini samo ako za njegovu propisanost postoji dokaz.

Allah najbolje zna.
mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe delil akida