Musliman ne sumnja u to da je jedno od bračnih prava i ženino pravo na mehr. Mehr biva darovan ženi zauzvrat onoga čime mu je ona postala halalom u pogledu tjelesnog uživanja. Dokaz da je mehr obaveza su riječi Uzvišenog: ‘’…i draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.’’ (En Nisa, 4)
Iz prethodnog ajeta moguće je zaključiti da je mehr obaveza kao i to da ako žena mužu halali dio ili cijeli mehr, on ima pravo da uživa u tome što mu je halalila.
Mehr može biti imetak, nekretnina i drugo, kao što je Safijin, r.a., mehr od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bio njeno oslobaðanje. (Buharija, 5086, i Muslim, 1365)
Mehr je uvjet valjanosti braka, a dopušteno je ženi da smanji mehr kao što Aiša, r.a. kaže: ‘’Najviše berićeta imat će u braku one žene čiji je mehr najmanji.’’ (Bilježi ga Ahmed, 6/82)
Mehr može biti simboličkog značenja kao što je spomenuto u pitanju, a to je da muž ženu pouči nečemu iz Kur’ana, kao što se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oženio jednog čovjeka sa ženom a mehr je bio da joj pokloni ono što poznaje od Kur’ana, tj. da je pouči tome. (Buharija 5135 i Muslim 1425)
Ako doðe do rastave braka prije nego što joj se oduži za njen mehr, te pošto se radi o simboličnom mehru i nemoguće ga je prenijeti u materijalni oblik, onda će ona odnijeti sa sobom ono što je naučila, a ono što je ostalo nemoguće je odrediti jer se čovjekovo znanje ne može ograničiti odreðenom granicom. Ako se govori o tome da je pouči vjeri, što je poznavao do trenutka kada su se vjenčali, ima isti status, jer, kao što sam spomenuo, radi se o simboličnom tipu mehra, s tim da je bolje da od nje traži halala za ostatak kako bi sa sebe skinuo i najmanje sumnje, kao što Allah, s.v.t., kaže: ‘’Osim ako ne oproste ili da oprosti njen staratelj u čijoj je ruci pravo braka. A da oproste to je bliže bogobojaznosti.’’ (El-Bekare, 237). Allah najbolje zna!

Odgovorio: Harmin Suljić, prof.
preuzeto sa http://minber.ba