Ono što se desi bez tvoje mogućnosti bez namjere da slušaš, nije ti grijeh jer “čuti” je različito od “slušati”, kao u slučaju kada u automobilu pored tebe svira muzika ili u trgovačkom centru.

Sheikh Assim Al-Hakeem
https://www.facebook.com/SheikhAssimAlhakeemTeam/posts/1187859974728324

Original odgovor:
ANSWER:
What happens out of your ability without you intending to listen, there is no sin on you as hearing is different than listening, as in the case of music in a car next to you or in the mall.

Ukloniti zlo rukom (silom) imaju pravo samo oni koji imaju određenu vlast.Ukoliko svakom pojedincu dopustimo da zlo koje vidi uklanja rukom, da razbija stvari, udara ljude, onda ćemo na dunjaluku imati haos i nesigurnost.Islam ne želi haos, nego želi da stvari funkcionišu na najbolji način i bori se za jedinstvo.

Šejh Salih Fewzan, el-idžabatu-l-muhimme fi-l-mešakili-l-mulimme, 2/190-191

Sa arapskog preveo: Senad Muhić

Univerzitet: Islamski univerzitet Muhammed b. Saud
Fakultet: Islamska teologija, odsjek: Usulu-d-din (akaid, tefsir, hadis)
Riyadh, Saudijska Arabija

Preuzeto sa https://subuluselam.wordpress.com

Odgovor na ovo pitanje se detaljno dijeli na tri skupine:

1.Čovjeku koji ima veliko znanje i sposonost za idžtihad, u smislu da je ispunio sve uslove da bi se bavio idžtihadom, nije dozvoljeno da slijedi određeni mezheb, nego se mora direktno koristiti Kur'anom i hadisima. Ovaj stepen nisu postigli osim veliki imami, kao što su imami četiri mezheba i drugi koji su bili na stepenu idžtihada.

2.Čovjeku koji se bavi istraživanjem i učenjem šerijatskog znanja i nije dosegao stepen idžtihada, nije problem da se pripisuje odrežđenom mezhebu, kao npr. hanbelijskom, hanefijskom, šafijskom ili malikijskom, međutim treba da prilikom slijeđenja određenog mezheba poznaje i radi po dokazu koji je koristio taj imam ili neki drugi. Dakle, treba da slijedi na osnovu dokaza.

3.Na običnom čovjeku je da slijedi jedan od četiri mezheba i da pita učene u koje ima povjerenje i da uzima ono što mu taj učeni kaže. Takva osoba mora da slijedi nekog jer ukoliko ne bude tako radio, skrenuće sa pravog puta.

Dakle, ljudi se dijele po ovom pitanju na tri skupine:

1.El-mudžtehidu-l-mutlak, tj.onaj ko se bavi općim idžtihadom i njemu nije dozvljeno da slijedi.

2.Mudžtehidu-l-mezheb, tj.onaj koji je mudžtehid u okviru određenog mezheba i njemu je dozvoljeno da slijedi, međutim treba da slijedi uz dokaz.

3.Osoba koja nije sposobna da se bavi ni jednim od ovog dvoga je obavezna da slijedi učene, poput imama četiri mezheba, te da pita one u koje ima povjerenje i da uzima ono što mu oni odgovore.

Šejh Salih Fewzan, el-idžabatu-l-muhimme fi-l-mešakili-l-mulimme, 2/254-255

Sa arapskog preveo: Senad Muhić

Univerzitet: Islamski univerzitet Muhammed b. Saud
Fakultet: Islamska teologija, odsjek: Usulu-d-din (akaid, tefsir, hadis)
Riyadh, Saudijska Arabija

Preuzeto sa https://subuluselam.wordpress.com

Bismillahir-rahmanir-rahim

Navedeni hadis prenosi En-Nesai u djeli Es-sunenul-kubra, br. 9928.

Menhež ehli suneta i džemata je da se gledaju svi dokazi koji govore o određenoj temi prilikom spuštanja propisa.
Hadis Ajetul-Kursijj, treba razumjeti kao druge hadise koji podstiču (tergib) na dobra djela i za koje je propisana nagrada, a ne na hadis na osnovu kojeg se gradi završni propis.

Ispravno razumjevanje ovog hadisa je da je učenje Ajetul-Kursijja posle svakog farz namaza razlog ulaska u dženet, tj. to je djelo zbog kojeg musliman može ući u dženet posle proživljenja, tj. misli se na ulazak u dženet na sudnjem danu, kao što se za druge ibadete kaže, ko ih uradi ući će u dženet, odnosno, razlog su ulaska u dženet, poput hadža, posta, namaza i mnoga druga djela.

Ljudi ulaze u dženet Allahovom milošću a ne zaslugom svojih djela, pa čak ni poslanici, međutim pomoću djela može se zadobiti Allahova milost ili oprost.

Treba dodati još da je učenje Ajetul-Kursijja posle svakog farz namaza razlog ulaska u dženet ukoliko se izbjegnu veliki grijesi, jer onaj ko umre sa velikim grijesima je pod prijetnjom da će ući u vatru da odgori grijehe, pa će tek onda ući u dženet.
Uzvišeni Allah kaže: ‘Ako se budete klonuli velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto’. An-Nisa, 31.

Velike grijehe na ovome svijetu briše tevba (pokajanje), a na sudnjem danu ili Allahova milost ili ulazak u vatru da odgori za njih, dok male grijehe brišu određeni ibadeti, ili neka dobra djela.
Na to upućuje hadis kojeg bilježi Muslim u kojem Allahov Poslanik kaže: ‘Pet namaza, dva uzastopna džuma namaza, post dva uzastopna ramazana, brišu grijehe koji se počine između tih ibadeta ukoliko se izbjegnu veliki grijesi’. Br. 233.

Pet dnevnih namaza, džuma namaz i post ramazana vrijedniji su od učenja Ajetul-Kursijja posle svakog namaza, ali opet ne brišu velike grijehe.

Pravilo u islamu je da se direktno ulazi u dženet ako musliman umre bez velikih grijeha (ili ko ih uradi ali se pokaje), a ukoliko musliman umre sa velikim grijesima pod prijetnjom je ulaska u vatru.

Napomena: Ulazak u dženet zagarantovan je onima koji umru u imanu, oni koji rade ono što im je naređeno a ostavljaju ono što im je zabranjeno, oni koji nisu uradili djelo koje ih izvodi iz islama.
Može se desiti da čovjek klanja i da uvijek uči Ajetul-Kursijj, međutim radi djelo kufra, poput onih koji obožavaju kaburove, turbeta, ili rade bilo koje drugo djelo koje ih izvodi iz islama.
Može se desiti da čovjek dugo vremena klanja i da uči Ajetul-Kursijj, ali prije smrti uradi djelo s kojim završava kao nemusliman. Može se desiti da čovjek dugo vremena klanja i da uči Ajetul-Kursijj, ali umre sa velikim grijesima pa uđe u vatru, pa tek posle vatre ulazi u dženet.

Zaključak: Učenje Ajetul-Kursijja posle svakog farz namaza nije garancija ulaska u dženet, nego razlog ulaska u dženet (na sudnjem danu), tj. djelo na osnovu kojeg Allah može oprostiti grijehe, pa da čovjek uđe u dženet.

A Allah najbolje zna.

Mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe Delil akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG