Allahovo gospodarstvo (rububijjet)
> Riječ rububijjet je izvedena iz imenice Rab–Gospodar.
> Vrste gospodarstva:
– Opće – Allah je Gospodar svega,
– Posebno – Allah kao Gospodar vjernika, tj. koji su Ga priznali kao
Gospodara.

Šerijatska definicija:

Rububijjet je vjerovanje u troje:
– Da je Allah Uzvišeni Stvoritelj (tj. Stvoritelj baš svega)
(إِنَّ رَبَّكُمُ للهُّ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضَ فِي سِتَّةِ أَيَّامٍ ثُمَّ اسْتَوَى عَلَى الْعَرْشِ يُغْشِي اللَّيْلَ
النَّھَارَ يَطْلُبُهُ حَثِيثًا وَالشَّمْسَ وَالْقَمَرَ وَالنُّجُومَ مُسَخَّ رَاتٍ بِأَمْرِهِ أَلاَ لَهُ الْخَلْقُ وَالأَمْرُ تَ بارَكَ للهُّ رَبُّ
الْعَالَمِينَ)
“Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja
stvorio, a onda se nadvisio nad Aršem; On tamom noći prekriva dan, koji ga u
stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On
stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (El–E'araf, 54)
 Čovjek nikada ništa nije stvorio, nego ono što je Allah stvorio,
čovjek oblikuje.

– Da je Allah Uzvišeni Vladar
(يُولِجُ اللَّيْلَ فِي النَّھَارِ وَيُولِجُ النَّھَارَ فِي اللَّيْلِ وَ سَخَّرَ الشَّمْسَ وَالْقَمَرَ كُلٌّ يَجْرِي لِأ جَلٍ
مُّسَمًّى ذَلِكُمُ للهَُّ رَبُّكُمْ لَهُ الْمُلْكُ وَالَّذِينَ تَدْعُ ونَ مِن دُونِهِ مَا يَمْلِكُونَ مِن قِطْمِير)ٍ
“On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec –
svako plovi do roka određenog; to vam je, eto, Allah. Gospodar vaš,
carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne
posjeduju ništa.” (Fatir, 13)

Allahova vlast podrazumjeva dvoje:
– da Allah Uzvišeni posjeduje sve i
– da Allah Uzvišeni sa svim vlada i upravlja.
– Da je Allah Uzvišeni Onaj Koji upravlja (za čovjeka je bolje reći da
upravlja, nego da vlada).

3. Uluhijjet
Jezička definicija: ilah–bog,
Tevhid uluhijjet = tevhid ibadeta
(شَھِدَ للهُّ أَنَّهُ لاَ إِلَهَ إِلاَّ ھُوَ وَالْمَلاَئِكَةُ وَأُوْلُواْ الْعِلْمِ قَآئِمَاً بِالْقِسْطِ لاَ إِلَهَ إِلاَّ ھُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ )
“Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, – a i meleki i učeni -, i da
On postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Alu
Imran, 18)
Srž poslanstva je bio tevhid ibadeta.
Ibadet je sve što Allah voli i s čime je zadovoljan od riječi i djela, javnih i
tajnih. (Ibn Tejmije)
Ruknovi ibadeta su: potpuna poniznost i ljubav.
“Bogovi” koje obožavaju mušrici nemaju nijednu osobinu Boga: ne donose
nikakvu korist obožavateljima, niti otklanja štetu, ne mogu produžiti život, ne
mogu usmrtiti …

Ovaj racionalan dokaz sadržan je u Kur’anu:
(وَاتَّخَذُوا مِن دُونِهِ آلِھَةً لَّا يَخْلُقُونَ شَيْئًا وَھُمْ يُخْلَقُونَ وَلَا يَمْلِكُونَ لِأَنفُسِھِمْ ضَرًّا وَلَا نَ فعًا وَلَا
يَمْلِكُونَ مَوْتًا وَلَا حَيَاةً وَلَا نُشُورًا)
“Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama
stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu
korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive.”
(El-Furkan, 3)
(أَيُشْرِكُونَ مَا لاَ يَخْلُقُ شَيْئاً وَھُمْ يُخْلَقُونَ وَلاَ يَسْتَطِيعُونَ لَھُمْ نَصْرًا وَلاَ أَنفُسَھُمْ يَنصُرُونَ)
“Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa da stvore, i sami su
stvoreni, i koji im ne mogu pomoći niti mogu da pomognu sebi?” (El–E’araf,
191 i 192)

Islamski učenjaci kažu da sljedeći ajeti sijeku korijene širka:
(قُلِ ادْعُوا الَّذِينَ زَعَمْتُم مِّن دُونِ للهَِّ لَا يَمْلِكُونَ مِثْ قالَ ذَرَّةٍ فِي السَّمَاوَاتِ وَلَا فِي الْأَرْضِ وَ مَا لَھُمْ
فِيھِمَا مِن شِرْكٍ وَمَ ا لَهُ مِنْھُم مِّن ظَھِيرٍ وَلَا تَنفَعُ الشَّفَاعَ ةُ عِندَهُ إِلَّا لِمَنْ أَذِنَ لَهُ حَتَّى إِذَ ا فُزِّعَ عَن
قُلُوبِھِمْ قَالُوا مَاذَا قَالَ رَبُّكُمْ قَالُوا الْحَقَّ وَھُوَ الْعَلِيُّ الْكَبِيرُ)
Reci: “Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni
koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva
udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći zauzimati za
nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni
će upitati: “Šta je to rekao Gospodar vaš?” – “Istinu” – odgovoriće, On je
uzvišen i velik.” (Saba’, 22 i 23)
– Mušrici su smatrali da je Allah Stvoritelj, a to podrazumjeva da Ga
treba i obožavati:
(قُلْ مَن يَرْزُقُكُم مِّنَ السَّمَاء وَالأَرْضِ أَمَّن يَمْلِكُ السَّ مْعَ والأَبْصَارَ وَمَن يُخْرِجُ الْحَيَّ مِ نَ
الْمَيِّتِ وَيُخْرِجُ الْمَيَّتَ مِنَ الْحَيِّ وَمَن يُدَبِّرُ الأَمْ رَ فَسَيَقُولُونَ للهُّ فَقُلْ أَفَلاَ تَتَّقُونَ فَذَلِكُمُ للهُّ
رَ بُّكُمُ الْحَقُّ فَمَاذَا بَعْدَ الْحَقِّ إِلاَّ الضَّلاَلُ فَأَ نى تُصْرَفُونَ)
“Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo
iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?’ – ‘Allah!’ – reći će oni
-, a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite? To vam je Allah, Gospodar vaš
istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda odmećete?'”
(Junus, 31 i 32)

4. Allahova lijepa imena i savršene osobine
Šerijatska definicija:
Potvrđivanje imena i osobina u Kur’anu i Sunnetu na način koji dolikuje
Allahu, bez poistovjećivanja, bez negiranja, bez izmjene i bez ulaska u
kakvoću.
الأَسْمَاء الْحُسْنَى فَادْعُوهُ بِھَا وَذَرُواْ الَّذِينَ يُلْحِ دُونَ فِي أَسْمَآئِهِ سَيُجْزَوْنَ مَا كَانُواْ يَعْ مَ لُونَ) ? (وَ ِِّ
“Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću
Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni!” (El–E’araf, 180)
“Ko traži od Allahovih osobina on je mušrik.” (Ibn Tejmijje)
Npr. “O Allahova milosti, smiluj mi se.”
U vezi s razilaženjem, većina sekti se pojavila u ovoj vrsti tevhida.
U vezi sa imenima i osobinama ne smiju biti četiri činjenice:

a. Poistovjećivanje (tešbih)
(da čovjek poistovjećuje Allaha sa stvorenjima, npr. da se kaže: “Allah
se spušta na zemaljsko nebo, kao što se ja spuštam niz stepenice.”
Mušebbihe – sekta koja poistovjećuje Allahove osobine sa osobinama
stvorenja, npr. da neko kaže da je Allahova ruka kao čovjekova ruka.

b. Nijekanje (ta’til)
(da čovjek kaže da Allah nema lice, ruku i sl.)
Muattile – sekta koja je negirala Allahove osobine iz straha da ne bi
poistovjećivali Allaha sa stvorenjima
Odgovor muattilama : “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Šura, 11)
Mušebbihe obožavaju kipa, a muattile obožavaju nepostojećeg boga. (Ibn
Tejmijje)

c. Bez mijenjanja ili iskrivljavanja značenja (tahrif )
– Tekstualni: وَكَلَّمَ للهُّ مُوسَى تَكْلِيمًا “A Allah je razgovarao s Musaom” tj. sa
dammom na harfu ha u riječi Allah.
Maturidije kažu: “Allah ne govori”, tj. kažu sa fethom na harfu ha u
riječi Allah, pa bi tako značenje ajeta bilo: “Musa je razgovarao s
Allahom.”
– Po značenju
“Allahova ruka je iznad njihovih ruku.” (El–Feth,10) – ovu su protumačili
kao: “Allahova snaga je iznad njihovih.”
d. Kakvoća (postoji, ali ne ulazimo u kakvoću)

Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/

Vrste hadisa

Nauka o hadisu se dijeli na dvije osnovne znanosti:
a) Hadiska nauka Rivajeta – njen osnovni zadatak je sabiranje Poslanikovih s.a.w.s. hadisa i njihovo pomno čuvanje (u zbirkama hadisa). Ovom vrstom nauke su se bavili svi autori poznatih hadiskih zbirki.
b) Hadiska nauka Dirajeta – zadatak ove skupine hadiskih nauka jeste da nam objasni principe na osnovu kojih saznajemo koji hadisi su prihvatljivi u Islamu, a koji su neispravni. Ova nauka se još zove i Osnovi hadisa (Usulul-hadis). Ovom naukom su se, pored autora hadiskih zbirki, bavili više učenjaci koji su živjeli nakon njih kao npr. Ez-Zehebi, imam Nevevi, Ibn Hadžer, Hatib El-Bagdadi, Sujuti, šejh Albani.
Do sada smo se bavili Naukom Rivajeta, a od sada pa do kraja kursa bavit ćemo se naukom Dirajeta, tj. naukama koje nam pomažu da odvojimo ispravne od neispravnih hadisa.

Ako danas postmatramo bilo koji hadis, bez obzira da li ga posmatrali direktno u nekoj zbirci hadisa, ili nekoj islamkoj knjizi, vidjet ćemo da se svaki hadis sastoji od nekoliko dijelova.
Da bi lakše razumjeli i naučili koji su to sastavni dijelovi nekog hadisa, i prateće oznake koje su nekada obavezne, kako bi se navedeni hadis mogao provjeriti, navešćemo primjer jednog hadisa.

El-Mes’udi prenosi od Sa’ida ibn Ebi Berde, a ovaj od svoga oca, a on od Ebu Muse El-Ešarija da je rekao: ”Rekao je Poslanik s.a.w.s.: ‘Moj ummet je pomilovan ummet, jer on neće biti kažnjen na ahiretu. Njemu će biti kazna na dunjaluku u vidu smutnji, zemljotresa i ubistava.”
(Hadis sa ovim rivajetom bilježi Ahmed, a bilježe ga sa istim lancem još i Ebu Davud i El-Hakim koji kaže da mu je sened ispravan, a sa njime se slaže Ez-Zehebi. Ibn Hadžer za ovaj sened kaže da je dobar. Šejh Albani je ovaj hadis uvrstio u Es-Silsiletu Es-Sahiha pod brojem 2/684)
Metn ili tekst hadisa. To je dio hadisa koji počinje nakon govora ashaba, a vezan je za govor, postupak ili neku osobinu Poslanika s.a.w.s. a završava se spominjanjem zbirke hadisa ili autora koji ga je zabilježio. U ovom slučaju metn hadisa je:
”Rekao je Poslanik s.a.w.s.: ‘Moj ummet je pomilovan ummet, jer on neće biti kažnjen na ahiretu. Njemu će biti kazna na dunjaluku u vidu smutnji, zemljotresa i ubistava.”

Sened ili lanac hadisa počinje od ashaba koji prenosi hadis od Poslanika s.a.w.s. (u ovom slučaju to je ashab Ebu Musa El-Eša’ari, r.a.), i završava se kod posljednjeg čovjeka u lancu, a to je šejh od koga je autor hadiske zbirke čuo hadis (a to je u ovom hadisu El-Mes’udi)
Danas se, osim u stručnoj literaturi koja se tiče učenjaka hadisa i u zbirkama hadisa, od seneda prilikom citiranja hadisa u literaturi spominje samo ashab. Ali kada se muhadisi žele pozabaviti hadisom kako bi provjerili njegovu ispravnost onda oni obavezno navode cijeli senned hadisa.

Zbirka hadisa ili njen autor koji se naznačava prije citiranja seneda, ili nakon metna hadisa. U ovom slučaju to su imam Ahmed, Ebu Davud i El-Hakim.

Ukoliko se citirani hadis ne nalazi u Buhariji ili Muslimu, često se pored autora zbirke iz koje je hadis citiran navodi i ocjena nekog od hadiskih stručnjaka vezana za taj hadis. U ovom slučaju naveli smo ocjene El-Hakima, Ez-Zehebija, Ibn Hadžera i šejha Albanija. Svi oni su ocjenili lanac ovoga hadisa ispravnim.

Ispravnost hadisa najviše određuje sened ili lanac tog hadisa. Muhadisi najviše posmatraju sened nekog hadisa, kada žele ocijeniti njegovu ispravnost. Tu su presudne dvije stvari: pouzdanost samih ravija (prenosioca hadisa u lancu) i njihova međusobna (ne)povezanost.
Učenjaci hadisa su na osnovu broja prenosioca hadisa iz jedne generacije, koji prenose jedan te isti hadis, podijelili hadise na mutevatir i ahaad hadise.
Mutevatir hadis je onaj koji u svakoj generaciji prenosi toliki broj ljudi da uopće ne možemo posumnjati u njihovu ispravnost. Najmanji broj ljudi u svakoj generaciji u lancu nekog hadisa ne smije biti manji od 4 (i ovo je najblaži stav muhadisa, dok neki smatraju da taj broj treba biti veći).
Mutevatir hadisi su svi vjerodostojni, i njih nema daif (slabih) hadisa.
Ibn Hadžer kaže da broj mutevatir hadisa nije mali. Imam Sujuti je napisao i zbirku mutevatir hadisa u kojoj je uvrstio njih 110. El-Kettani je u svojoj zbirci mutevatir hadisa uvrstio njih 310.

Primjer mutevatir hadisa:

Rekao je Poslanik s.a.w.s.: ”Ko slaže na mene namjerno, neka pripremi sebi mjesto u džehenemu.” (Buharija i ostali)
Ovaj hadis od Poslanika s.a.w.s. prenosi više od 60 ashaba.

Primjeri mutevatir hadisa koje je zabilježio imam Sujuti u svojoj zbirci su i:
Hadisi o dizanju ruku u namazu, a koje prenosi oko 50 ashaba
Hadisi o meshu po mestvama, prenosi ga oko 70 ashaba
Hadis ‘Ko sagradi mesdžid Allaha radi, Allah će mu sagraditi kuću u džennetu.’ – prenosi oko 20 ashaba
Hadisi o Munkeru i Nekiru, melecima ispitivačima u kaburu itr.

Ahaad hadisi – a to su oni koji ne dostižu stepen mutevatira. Dakle, u svakoj generaciji u lancu mora biti manje od 4 ravije:
Ako ih je po trojica najmanje onda je to mešhur hadis
Ako ih je po dvojica najmanje onda je to aziz hadis
Ako je po jedan najmanje onda je to garib hadis.
Za razliku od Mutevatir hadisa, Ahaad hadisi mogu biti sahih, hasen i daif.
Primjeri Ahaad hadisa:
Mešhur hadis: Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Ne smiješ nikome nanijeti štetu, niti tebi ko smije nanijeti štetu.” (Ibn Madže, a hadis je hasen)
Aziz hadis: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik sa.w.s. rekao: ”Neće niko od vas biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od njegovih roditelja, njegove djece i svih ostalih ljudi. (Bilježi Buharija, a Muslim ga bilježi od Enesa r.a.)
Garib hadis: Od Omera r.a. se prenosi da je Poslanik sa.w.s. rekao: ”Djela se cijene prema namjerama.” (Buharija i Muslim, a jedini ashab koji je prenio ovaj hadis jeste Omer r.a.)

Vrste hadisa prema stepenu vjerodostojnosti.
Tri su osnovne vrste hadisa prema stepenu vjerodostojnosti (tj. prema stanju svih ravija u lancu po pitanju njihove vjere i sposobnosti preciznog prenošenja, kao i prema načinu povezanosti samih ravija u lancu i skrivenih mahana u lancu):
Sahih hadis – svi učenjaci ehli sunneta složni da se po njima mora postupati
Hasen hadis – velika većina islamskih učenjaka smatra da se i hasen hadisi smatraju valjanim argumentom na kome se temelje propisi Islama
Daif hadisi – ove hadise nije dozvoljeno koristiti kao argument, osim neke vrste kod kojih slabost nije velika(kao npr. Mursel hadise), i to samo u posebnim oblastima (npr. u ahlaku, u historiji Islama, ili u fikhu ako ne postoji niti jedan drugi jači argument, a i ovdje se učenjaci razilaze po pitanju dozvoljenosti njihovog korištenja).

Preuzeto od švedska dawetska organizacija
https://s-d-o.org/vrste-hadisa/