U tom je slučaju post ispravan jer polucija ne utječe na ispravnost posta. Kad zaspi, čovjek ne kontrolira svoje postupke i uopće za njih nije odgovoran. Koristim se ovom prilikom da upozorim na pogrešnu praksu u mjesecu ramazanu. Naime, mnogi ljudi ramazanske noći provode u posve beskorisnim, pa čak i u štetnim stvarima, pa zaposte i cijeli dan provedu spavajući. To muslimanu ne priliči. Musliman u toku posta treba činiti što više dobrih djela, kao što su, naprimjer, činjenje zikra, učenje Kur’ani-kerima, pomoću kojih će se približiti Gospodaru.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Post u tom slučaju nije pokvaren jer obveznik nije imao namjeru popiti vode. Božije su riječi: “Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite. – A Allah prašta i samilostan je” (el-Ahzab, 5) i iz njih slijedi da čovjek neće biti grešan zbog onog u čemu pogriješi.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Uvažena sestro u vjeri, na početku treba da znate, i u pogledu toga ne postoji razilaženje među učenjacima, da pitanje upute određenog čovjeka u vjeru nije u granicama ljudske mogućnosti (ar. hidajetu et-tevfik). Obraćajući se Allahovom Poslaniku, Uzvišeni Allah je kazao: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.” (El-Kasas, 56)

Allahov Poslanik je bio Allahov miljenik, najčasniji poslanik, ali nije imao tu mogućnost. Na put istine nije mogao da uputi svoga amidžu Ebu Taliba, iako je dao sve od sebe da ga uputi, ali je on opet umro na kufru i nevjerstvu. (Hadis o tome zabilježio je imam Buhari) Nuhov, alejhis-selam, sin nije se odazvao pozivu svoga oca kada ga je pozvao da vjeruje u Allaha.

Ovo nikako ne znači da čovjek ne treba da poduzme sve što je u njegovoj moći da ljudima pojasni islam i da ih na najadekvatniji način pozove u vjeru. Poduzimanje uzroka upute smatra se vrstom upute koja je u okviru čovjekovih mogućnosti (ar. hidajetu el-iršad), ali ulazak upute u srce ipak nije u domenu ljudskih mogućnosti. Kazao je Uzvišeni Allah: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put, na Put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!” (Eš-Šura, 52-53)

Na ovaj način se ispravno shvataju prethodno citirani ajeti, koji na prvi pogled izgledaju oprečni.

Ovo vam govorim iz razloga kako biste se smirili i da znate da pitanje upute nije u vašim rukama.

Nakon toga, smatram da ste ispravno postupili što ste ostali u kontaktu sa svojim sinom. To je osnova ovog poglavlja, da se treba nastaviti truditi u pozivanju vašeg sina u islam, na način koji vi vidite da je odgovarajući u datom momentu. Da, u islamu postoji nešto što se zove bojkot grješnika (ar. hedžr), ali to nije osnova i bojkotu se pribjegava samo u iznimnim situacijama, onda kada čovjek bude siguran (ili kod njega preovlada mišljenje) da će bojkotovanje grješnika polučiti pozitivne rezultate, u protivnom, propisano je ostati u kontaktu sa grješnikom i nastaviti sa njegovim pozivanjem u vjeru.

Samo pozivanje u vjeru je stvar koja iziskuje mnogo mudrosti na tom putu i korištenje raznih metoda, shodno stanju onoga ko se poziva.

Isto tako, ne smijete gubiti nadu u Allahovu milost i stoga vam savjetujem da nastavite sa dovom Allahu da uputi vašeg sina na Pravi put, da mu omili istinu i da njegovo srce otvori i oraspoloži ka islamu.

Uvaženi učenjak današnjeg doba Muhammed Salih Munedždžid u jednoj od svojih fetvi u pogledu čovjeka čija je majka ostavila islam i vratila se vjeri na kojoj je bila prije (sikizam), nakon što je pojasnio čovjeku da nema obavezu dobročinstva prema majci nakon što je postala otpadnik od vjere, kazao je: ‘’Moj savjet tebi je: ne gubi nadu u to da će se tvoja majka vratiti uputi i ne prestaj da je pozivaš na najljepši način, uz sve to ustraj u dovi za nju, naročito u odabranim vremenima kao što je zadnja trećina noći, ili u odabranim stanjima kao što je stanje sedžde u namazu. I znaj da ona nema nikakvih prava kod tebe sve dok je otpadnica.’’

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.

Hvala pripada Allahu!

Prvo, normalno je da u prvim mjesecima braka ima problema, i da se trebaju postepeno problemi smanjivati, sve dok u cijelosti nestanu, ali to zahtijeva da oba supružnika budu pametna i strpljiva.

Drugo, ono što si rekla o mužu, on mora imati više strpljenja, i nek ovo prihvati kao jednu vrstu iskušenja pomoću kojeg Allah iskušava Svoje robove. Onome ko bude strpljiv i zadovoljan, Allah će mu grijehe oprostiti, blagodati uvećatii veliku nagradu dati, Uzvišeni kaže: “Reci: ‘Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.’” (Ez-Zumer, 10)

Poslanik, ﷺ rekao je: “Velika nagrada ide uz veliku nedaću. Kad Allah dž. š., zavoli jedan narod, On ga stavi na iskušenje, pa onim ko to sa zadovoljstvom prihvati, bude zadovoljan, a na onoga ko to prihvati s ogorčenjem, rasrdi se.” (Sahih Tirmizi, 2396)

Muž treba znati da se djeca razlikuju po svojoj prirodi. Ima djece onakve kao što je to spomenuto u pitanju, ima i gore, a ima i bolje, zato na vjerniku je da bude zadovoljan onim što mu je Allah odredio, da bude svjestan blagodati zato što mu je Allah dijete dao, jer mnogi su lišeni te blagodati; treba biti svjestan velike nagrade zbog truda i strpljenja glede svoga djeteta.

Poslanik, ﷺ, nam je u tome najbolji uzor, jer je trpio štetu od djece i odraslih.

Došla je žena s djetetom kod Poslanika,ﷺ, On je uzeo dijete i stavio ga u naručje, a ono se pomokrilo. Nije se Poslanik, ﷺ, naljutio, niti je dijete, a niti majku prekorio. Zatražio je da mu se donese voda, koju je prosuo na dio koji je mokraća dotakla. (Buhari, 221, Muslim, 286)

Podnositi nepogdnosti koju ti nanose djeca, biti strpljiv u njihovom odgoju donese veliku nagradu i brisanje grijeha. Čak su neki od selefa rekli: “Ima nekih grijeha koje ne može ništa izbrisati osim brige o porodici.”

Usnili su Bišra bin el-Harisa nakon njegove smrti, pa ih obavijestio o tome da mu je Allah oprostio, i to da je Eba Nasr et-Temmar (jedan od prenosilaca hadisa, fakih, bogobojazan,preselio je 228 god. Takrib et-Tahzib 1/617) na većem stepenu od njega. Kad su ga pitali kako je dostigao taj stepen, odgovorio je to zbog strpljena u siromaštvu i zbog dobrog odgoja kćeri. (Sijeru a’lamin-nubela, 10/573)

Treće, njegovo udaranje djeteta zbog toga što plače nije dozvoljeno, jer udaranje je kazna za onog ko je razuman, a pogriješi, da bi se upozorio na pogrešan postupak; ovo dijete ništa ne razumije, pa kako može biti udarano.

Djetetu su potrebne milost, blagost i roditeljska toplina, kako se tako strogo i osiono ponašati prema njemu.Ako otac ne može sve to podnijeti, neka ga ostavi majci. Allah je učinio da majku ima više milosti i roditeljske topline, a to je vrlo bitno u odgoju djece.

Četvrto, trebalo bi mladenci, kad naiđu na problem, sarađivati u njegovom rješavanju uz tih i blag razgovor pun ljubavi i razumijevanja. Nema sile, svađe i prijetnje, a za ovaj problem koji imate u vezi s djetetom specijalisti su predložili neka rješenja: kao što su:

stavljanje djeteta na samopokretnu hodalicu, ili stavljanje djeteta na šareni pod, ćebe okruženo igračkama prilagođenim za njegov uzrast. Ako budu malo potražili internet, sigurno će naći razne tekstova o tome, što će im pomoći u rješavanju ovog problema. Sve je to mnogo bolje od svađe i njihovog lošeg ophođenja jednog prema drugom, što će još više povećati njihov problem i pokvariti njihov odnos. Molim Allaha da vam omogući da ispravno postupite i uspješni budete. A Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info