Hvala pripada Allahu!

Nema smetnje da majka organizuje mali skup povodom punjenja sedam godina njene kćerke želeći da je postakne time na namaz.

Prvo, ovo nije vjerska svečanost, niti praznik koji se ponavlja, on je u okvirima poglavlja o običajima u islamskom pravu i kao takav on je u suštini dozvoljen u skladu s pravilima o običajima.

U vezi s običajima i općenito međuljudskim odnosima, imam Eš-Šatibi kaže: “Intencija Zakonodavca u tom domenu jeste da se ispuni suština, a ne da se ograniči na doslovno ispunjavanje teksta, dok je u domenu ibadeta, kao što je poznato, pravilo upravo suprotno.”

(El-Muvafakat, 2/523)

Na našoj stranici, u opširnim odgovorima, već smo ukazali na pravilo: “Osnova u domenu običaja (međuljudskih odnosa) jeste da je sve dozvoljeno osim ono za što postoji dokaz da je zabranjeno.”

Drugo, ova vrsta vaspitne metode spada u sredstva koja je Šerijat dozvolio, i ostavio ljudima da oni postupaju u skladu s običajima svoje sredine i kulture. Podsticanje na namaz i pridržavanje obaveza jedan je od šerijatskih ciljeva, sredstvo je dozvoljeno, bez obzira na to da li je riječ o direktnom savjetu, igri, postupku, ili slavlju s porodicom ili drugovima. Sve spomenuto spada u šerijatski dozvoljena sredstva za postizanje šerijatskog cilja.

Treće, nema razlike u tome da li ćemo ga podstaknuti prije ili poslije namaza, ako ljudi nisu negodovali što smo djete nagradili zarad brige o namazu, onda ne treba negodovati ni na organiziranje male svečanosti u cilju naglašavanja važnosti vjerskih obaveza, podsticanja na to i upozorenja na početak nove faze njegovog života.

Četvrto, prenosi se od čestitih drugova Poslanika,ﷺ, da su koristili razne metode, i njima tada raspoloživa sredstva, da bi svoju djecu učvrstili na nekom ibadetu. Rebia bint Muaviz, Allah njome bio zadovoljan, kaže: “I dalje smo ga (misli na post Dana ašure) postili, i svoju djecu navikavali da toga dana poste. Pravili bismo im igračku napravljenu od vune, i kada bi dijete zaplakalo, dali bismo mu igračku da bi se njome zabavljalo sve dio iftara.” (Buhari, 1960, i Muslim, 1136)

U ovom predanju je dokaz da je dozvoljeno koristiti razne metodekoje nisu od Allaha određene niti tekstom precizirane, i da ima slobodne volje u korištenju metoda koje će roditi plodom.

U skladu s time, i šerijatski su pravnici spomenuli razne vrste svečanosti i jela koje su organizovane ili pravljene povodom neke vjerske blagodati, iako to vjerom nije striktno propisano, kao npr. hatme Kur ana.

Peto, ne trebamo biti strogi u ovim stvarima, da ne bismo dobrinijeli djetetovom bežanju od vjere, ili otežali ljudima. Naime, velikodušnost islama ne zabranjuje ništa od običaja osim ono što je štetno ili dovodi do štete; tu ćeš naći da većina ljudi negoduje i zabranjuje takvu vrstu običaja.

Ako se u nekom običaju ne vidi nikakva šteta, pričati o tome da je haram jeste rizik koji dovodi do toga da se nešto lijepo ne uradi, te onda, možda dospjemo do nečega zabranjenog, kao npr. u ajetu:

“Reci: ‘Dovedite te svoje svjedoke, one koji će posvjedočiti da je Allah to zabranio!’ Pa ako oni posvjedoče, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za željama onih koji Naše dokaze drže lažnim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju.” (El-En’am, 150)

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Allah nije ovaj kuran objavio da bi se ucio mrtvima. Dokaz je sama sura Jasin u kojoj je Allah objavio: “Da opomene onoga ko je ziv, I da bi se Allahova odredba obistinila nad nevjernicima.”

Sevabi od ucenja mogu se poklonuti mrtvome, ali se ne smije od tog ucenja praviti biznis. Svako neka se potrudi I nauci kur’an, pa neka sami uce I dove za svoje najmilije.

Ne otvaraj ta vrata, jer ispravne generacije prije nas nisu tako a ni slicno praktikovale.

Prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com

Postiti nisu dužni:

1. Nemusliman. On čak nije dužan napostiti dane provedene u nevjerstvu. Njegova obaveza je postiti od dana prelaska na islam.
2. Dijete sve dok ne postane šerijatski punoljetno. Jedino se preporučuje navikavanje na post od malih nogu, kako djetetu kada postane punoljetno, to ne bi pričinjavalo teškoću. Kada je rijec o punoljetstvu onda treba kazati da je znak punoljetstva kod muskaraca polucija i slicni prirodni pokazatelji koji pokazaju da e osoba izasla iz perioda djetinstva i usla u drugi, dok je kod zenskih osoba znak punoljetstva pocetak mjesecnog pranja koje kazuje da su sposobne za bracni zivot i materinstvo.
3. Neuračunljiva osoba. To isto važi i za senilnu osobu.
4 Stara osoba koja nije u stanju podnijeti post. Ona je dužna dati fidju/iskup, tj. za svaki dan nahraniti po jednog siromaha.
5. Bolesna osoba. Bolesnik će nadokanditi post nakon ozdravljenja. Ukoliko je bolest stalna ili neizlječiva, onda će podijeliti fidju.
6. Trudnica i dojilja. One će napostiti propuštene dane čim se za to ukaže prilika.
7. Žena koja ima hajz/mjesečni ciklus ili nifas/stanje poslije poroda. One će napostiti propuštene dane čim stignu.
8. Putnik. On će napostiti dan za dan kada se vrati kući.
9. Radnici u izuzetno teškim uvjetima. To se misli na radnike koji rade toliko teške fizićke poslove, koji im, ukoliko poste, mogu nanijeti veliku štetu. Oni će napostiti dan za dan ukoliko im se za to ukaže prilika. U protivnom će dati iskup-fidju.
10. Zatvorenici. To se odnosi na zatvorenike koji rade teške poslove. Ako se radi o doživotnoj robiji, na kojoj se rade vrlo teški poslovi, podijelit će se fidja.
11. Osoba koja je prisiljena da se omrsi. To se misli na osobu koja spašava nekoga iz požara, davljenja u vodi i slično. Ako je neophodno da se omrsi, ona će to učiniti i taj dan, kasnije, napostiti.

Brojne su radnje koje kvare post. Dijele se na dvije kategorije:

1. Radnje koje kvare post i za njih je dovoljno napostiti samo dan za dan.
2. Radnje koje kvare post, za koje nije dovoljno napostiti samo dan za dan, već je obavezan i keffaret/kazna. Keffaret je kazna koja podrazumijeva oslobađanje roba. Ako za to čovjek nema uvjeta, onda će uzastopno postiti 60 dana, uz obavezno napaštanje onog dana koji je propustio. Međutim, ako to ne može ispuniti, tek će, onda, nahraniti 60 siromaha.

1. Radnje koje kvare post i za koje je dovoljno samo napostiti dan za dan

Ako osoba koja zaposti učini neku od sljedećih radnji, dužna je napostiti:
– ako nešto pojede ili popije na prirodan način od onoga što inače posebno ne jede, svejedno da li to jelo ili piće bilo korisno organizmu ili, pak, štetno, kao npr.: so, brašno, pamuk, papir, zemlju i sl.
– ako mu se ubrizga hranjiva injekcija koja nadoknađuje hranu, jer se takve injekcije smatraju hranom i pićem,
– ako bi ubrizagao u uši ulje, vodu i slično,
– ako bi mu u grkljan dospjela kiša ili snijeg, ili voda dok uzima abdest i on je proguta,
– ako pokvari post, pa makar ne svojom voljom, recimo da muž natjera ženu na spolno općenje,
– ako prekine post, plašeći se za sebe ili za svoje zdravlje,
– ako jede namjerno, nakon što je nenamjerno nešto pojeo,
– ako iz zaborava izvrši polni akt sa svojom suprugom,
– ako bi postač jeo, pio ili spolno općio misleći da je nastupilo vrijeme iftara, ili da još nije nastupila zora, pa se potom pokaže suprotno,
– ako osvane kao putnik, a zatim odluči ostati u svom mjestu, pa jede,
– ako putuje, nakon što je osvanuo mukimom/ kod kuće, pa jede,
– ako odluči prekinuti post, ne ručati i ne iftariti, pa nastavi postiti, makar ništa ne pojeo ni popio,
– ako se iftari misleći da je vrijeme iftara nastupilo a onda ugleda da još sunce nije zašlo,
– ako bi polucirao u toku posta,
– ako bi pojeo nešto u toku posta od hrane što mu je ostalo iza zuba,
– ako bi, u toku posta, namjerno povratio.

2. Radnje koje kvare post i za koje, uz napošćavanje, obavezno slijedi keffaret

Treba napomenuti da je stav hanefijskog mezheba da svako namjerno kvarenje posta, bilo da se izvrši spolnim aktom, jelom, pićem ili na drugi način, povlači za sobom obavezno napošćavanje, uz kaznu keffareta.
Post neće pokvariti :

– Kupanje i rashlađivanje, samo treba voditi računa da mu voda ne ode u grlo i da je ne proguta.
– Ispiranje usta i nosa, kao i pranje zuba četkicom ili misvakom. Ebu Hanife upozorava da će postač koji izapire usta i nos pokvariti post ako mu i nehotično voda ode niz grlo. Zato treba biti obazriv prilikom kupanja, izapiranja usta i nosa i pranja zuba.
– Puštanje krvi. Isto se odnosi i na davanje krvi za laboratorijske analize i slično.
– Primanje injekcije, bilo da se daje pod kožu ili venu, jer ne ulazi u unutrašnjost postača na prirodan način.
– Vađenje zuba, s tim svto mora strogo voditi računa da mu krv ili nešto drugo ne ode u grlo. Također, primanje injekcije prilikom vađenja zuba neće pokvariti post, budući da injekcija nije hranljiva i nije ušla prirodnim načinom kako ide hrana.
– Poljubac, ali pod uvjetom da ne izazove ejakulaciju ili spolni odnos. U hanefijskoj pravnoj školi poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali je, svakako, preporučljivo za vrijeme posta kloniti se toga. Isto je i sa dodirivanjem ruke i zagrljajem.
– Podvlačenje surme i upotreba kapi za oči, uši i slično, pa čak kada bi okus toga osjetio postač i u grlu, jer tim načinom ne koristi prirodi način uzimanja hrane.
– Džunupluk. Dozvoljeno je postaču da zaposti dok je džunub i da se okupa nakon pojave zore.
– Ako ženi prestane hajz i nifas, ona će zapostiti, pa makar se i ne stigla okupati prije zore i to joj neće anulirati post.
– Korištenje inhalatora, spreja za lakše disanje oboljelim od astme.

Neka I vas Allah obaspe svojom miloscu, amin.

Pripremio, prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com

Žena je ‘avret, tj. cijelo njeno tijelo se smatra stidnim mjestom. U svakoj situaciji je izložena pogledu muškaraca, tako da ne treba dozvoliti muškarcima da je otkrivaju i liječe.

Ako ne uspije naći doktoricu, onda nema smetnje da je liječi muškarac. U tom slučaju se radi o nuždi, a poznato je da nužda ima svoja šerijatska ograničenja (tj. ne može je svako određivati i definisati). Fikhski učenjaci je definišu na sljedeći način: “Nužda ima svoje određene mjere, odnosno (granice).” Sprovođenjem ovog pravila zaključujemo da doktor smije od ženskog tijela vidjeti samo onaj dio koji liječi, a žena je obavezna pokriti pred njim ostatak tijela. Iako je cijelo ženino tijelo stidno mjesto, postoji razlika između njenih dijelova. Neki dijelovi njenog tijela su “avretun mugalleze” (strogo stidno mjesto), a neki dijelovi su na manjem stepenu. Treba imati na umu da se bolesti od kojih se žena želi liječiti razlikuju; neke su opasne i nipošto se ne smije odgađati njihovo liječenje, a neke nisu toliko opasne i može se odgoditi njihovo liječenje do dolaska mahrema. Postoji razlika među ženama u godinama; neke su stare i oronule, neke su mlade i lijepe, a neke su između njih… Osamljivanje sa ženom strankinjom u islamu nije dozvoljeno, pa makar se radilo o doktoru koji je treba liječiti prema riječima Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Neće se čovjek osamiti sa ženom (strankinjom), a da šejtan neće biti sa njima.” (Tirmizi, 2165. i Ahmed, 1/18. – 26.)

U slučaju liječenja je nužno da sa ženom bude njen muž ili neko od mahrema, a ako je to nemoguće, onda bar neka njena rodica. Ako se ne nađe niko od spomenutih osoba, a bolest bude toliko opasna da se ne može odgoditi njeno liječenje, prisustvovat će medicinska sestra, kako bi se izbjeglo zabranjeno osamljivanje. (Šejh Muhammed b. Ibrahim, “Fetava ve resail”)

ŠEJH MUHAMED B. IBRAHIM

Ovaj musibet koji je pogodio tvoju zemlju ustvari je iskušenje kojim Allah iskušava Svoje robove. Kaže Uzvišeni: “Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ – i da u iskušenje neće biti dovedeni?” (Al-Ankebut, 1.-2.)

Ono što ja smatram jeste da je obaveza svake muslimanke u takvoj zemlji da odbije poslušnost vlastima u ovom ružnom i zabranjenom djelu, jer poslušnost u zabranjenim stvarima se odbacuje. Kaže Uzvišeni: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima (vlastima, predvodnicima) vašim…” (En-Nisa, 59.)

Ako razmisliš o ovom ajetu, uvidjet ćeš da Allah, dželle šanuhu, kaže: “Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim.” I ne ponavlja se imperativ “pokoravajte se” treći put u kontekstu “predstavnicima vašim”. To ukazuje da pokornost i poslušnost vlastima prati poslušnost Allahu i Njegovom Poslaniku. A u slučaju da se radi o stvarima u kojima se krši pokornost Allahu i Njegovom

Poslaniku, tada nema poslušnosti vlastima i nema pokornosti u onome što zapovijedaju.

“Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.” Ženama kojima se nameće zabrana nošenja hidžaba, što ih pogađa i izaziva boli i neprijatnosti, obavezno je strpljenje i traženje pomoći od Allaha u istrajnosti. A Allaha molimo da uputi vlasti u njihovoj zemlji i da im ukaže na istinu.

Ne mislim da se ove obaveze o kažnjavanju sprovode osim u slučaju da žena izađe van svoje kuće, a dok je u kući nema te prisile.

Žene koje žive u takvoj zemlji treba da se, što je više moguće, zadržavaju u svojim kućama, dok im Allah ne podari izlaz iz ovog iskušenja.

A što se tiče odlaska u škole u kojima bi se činio ovaj grijeh (tj. uklanjanje hidžaba i skidanje mahrame), to nije dozvoljeno. Djevojkama je dovoljna nastava i učenje onoga što im je potrebno u njihovoj vjeri i dunjaluku, što je ostvarivo i u njihovim kućama.

Sažetak svega rečenog: Nije dozvoljena poslušnost vlastima u zabranjenim stvarima – NIKADA!

(Fetve šejha Muhammeda es-Saliha el-Usejmina, 2/870.)

Odabrao i preveo: Irfan Kasumović