Povećano ili smanjeno trajanje hajza u odnosu na uobičajeno, kao kad, naprimjer, ženi hajz traje šest dana, pa joj se hajz produži do sedmog dana ili da joj traje sedam dana pa prestane šestog dana.

Pomjeranje perioda u kojem se javlja mjesečni ciklus, kao da, naprimjer, bude uobičajeno da žena ima hajz na kraju mjeseca, ali joj se on javi na početku mjeseca, ili da joj se hajz uobičajeno javlja na početku mjeseca, pa joj se javi na kraju mjeseca.

Ulema se razilazi u pogledu šerijatskog tretmana ove dvije vrste neočekivanih pojava. Kada žena ugleda krv, treba znati da to predstavlja hajz, a kada joj prestane, onda je čista, bez obzira da li se hajz produžio ili skratio te da li se javio prije ili kasnije.

Dokaz za to je naveden u prethodnom poglavlju, jer je Zakonodavac propise o hajzu učinio ovisnim o postojanju samog hajza, to jest krvi. Ovo je mezheb Šafije i stav šejhul-Islama Ibn-Tejmijje, a to podupire i autor djela pa kaže: “Da je uobičajenost u trajanju hajza ono što je mjerodavno, to bi Vjerovjesnik, ﷺ, objasnio svome ummetu i ne bi imao pravo da to odgađa, s obzirom da njegove supruge i druge žene u svakom vremenu imaju potrebu da to znaju. Zbog toga, on nije mogao zanemariti objašnjenje toga, a to je spomenuo samo u vezi sa ženom koja ima istihazu.”

Žućkasta ili smećkasta (tamna) tekućina; tako da žena vidi žućkastu krv, kao kod zagnojene rane, ili da vidi smećkastu krv (između žute i crne). Ako se ovo pojavi u toku hajza, ili se nastavi na hajz prije nego se žena očisti, to je hajz i za to važe propisi hajza. Ako se javi nakon što se žena očisti, to nije hajz, na osnovu riječi Ummu Atijje, r.a.: “Nismo pridavali važnost žućkastoj ili smećkastoj krvi nakon što bi se očistile.” (Hadis bilježi Ebu Davud s vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Hadis bilježi i El-Buhari, ali bez riječi “nakon što bi se očistile”. El-Buhari je taj hadis stavio pod naslov “O žućkastoj i smećkastoj krvi izvan perioda hajza”. U komentaru El- Buharijeva djela Fethu-l-Bari, usklađujući hadis koji prenosi Aiša, r.a., u kojem stoji: “… dok ne vidite bijeli iscjedak”, i spomenuti hadis koji prenosi Ummu Atijje, autor kaže da se hadis koji prenosi Aiša, r.a., odnosi na to kada žena vidi žućkastu i smećkastu krv u toku hajza. Međutim, izvan perioda hajza postupa se onako kako je rekla Ummu Atijje.

Hadis koji prenosi Aiša, r.a., El-Buhari navodi kao mu’allek (predanje bez seneda), ali u aktivnoj formi. U tom hadisu stoji da su žene slale Aiši, r.a., uloške (ed-deredže) na kojima je bilo malo pamuka, na kojem je bila žućkasta krv, pa bi im Aiša, r.a., govorila: “Ne žurite (s kupanjem) prije nego vidite bijeli iscjedak.” (To je ono što izađe iz rodnice po prestanku hajza).

Prestanak krvi tokom hajza, tako da jedan dan žena vidi krv, a drugi ne, i tome slično. Ovo se može javiti u dva oblika:

da je to kod žene stalna pojava i to je istihaza, i za ženu kojoj se ovo pojavi važe propisi istihaze i da to kod žene ne bude neprekidno, nego se javlja povremeno, a period u kojem je čista normalan je.

Ulema se razišla u tome da li je taj prekid krvi period čistoće ili za njega važe propisi hajza. Mezheb Šafije stoji na stanovištu da se tada primjenjuju propisi hajza i da je to hajz. To je stav i šejhul-Islama Ibn Tejmijje, autora djela El-Faik, a to je stav i Ebu-Hanife, jer se nije pojavio bijeli iscjedak. Kada bi se to smatralo periodom čistoće, period prije i poslije toga bio bi hajz, a to niko ne smatra. Također, ako bi se spomenuti period smatrao čistoćom, kupanje bi predstavljalo poteškoću svaka dva dana, a, hvala Allahu, nema poteškoće u šerijatu.

Poznati stav u hanbelijskom mezhebu jeste taj da je period kada teče krv, period hajza, a kada prestane, to je period čistoće. Tako nije u slučaju kada oba ova perioda prelaze najduži uobičajeni period hajza, i sve što pređe preko tog perioda smatra se istihazom.

U djelu El-Mugni stoji: “Kao ispravno nameće se to da ako krv prestane na manje od jedan dan, to nije period čistoće, a na osnovu onoga što smo rekli o nifasu da se ne obazire na period manji od jednog dana. Ovo je, ako Bog da, tačno, zato što krv jedanput teče, a drugi put prestane. Naredba kupanja za onog ko se očisti poslije svakog sata bila bi teška. Kaže Uzvišeni: „I u vjeri vam nije ništa teško propisao.“ (El-Hadždž, 78.)

Ako se hajz prekine na manje od jednog dana, to nije period čistoće, osim ako vidi nešto što dokazuje da je hajz prestao ili daje žena vidjela bijeli iscjedak.”

Ove riječi autora djela El-Mugni predstavljaju sredinu između dva stava, a Allah najbolje zna ono što je ispravno.

Isušenost krvi, tako da žena vidi samo običnu vlažnost. Ako se ovo vidi u vrijeme hajza ili se ono nastavlja na njega, prije nego se žena očistila, to je hajz, a ako se javi nakon što se žena očistila, to nije hajz. U tom slučaju to se može pridružiti situaciji kada ženi teče žućkasta ili smećkasta krv i isto se tretira.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Kod muslimana je općeprihvaćeno i dokazano da su Buharijin Sahih i Muslimov Sahih dvije najvjerodostojnije zbirke hadisa. To su zbirke koje su nastale isključivo od vjerodostojnih hadisa i svaki musliman ih može čitati bez imalo bojazni da će naići na slabu ili apokrifnu predaju. Jedan od kriterija Buharije pri izboru hadisa, pored uvjetovanja vjerodostojnosti, jeste i to da je svaki prenosilac morao i susresti svoga prethodnika i od njega direktno čuti hadis.

Neki hadiski kritičari osvrnuli su se i na Buharijin Sahih i iznijeli odreðene primjedbe na neke hadise. Primjedbe su se odnosile na nešto manje od 80 hadisa i na 80 ravija u Sahihu. Kada je u pitanju Muslimov Sahih, hadiski kritičari uputili su primjedbe na 130 hadisa i 160 ravija.

Kasnije su muhaddisi poput Sujutija i Ibn Hadžera detaljno ispitali sve sporne predaje i argumentirano utvrdili da u tim djelima nema nijedne slabe predaje, a kamoli apokrifne.

Prema tome, hadisi u Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu su vjerodostojni i u to nema nikakve sumnje. Što se tiče hadisa koji govore da su neke sure ili ajeti bili objavljeni, a sada ih ne nalazimo u Kur’anu, radi se, naime, o derogaciji i to spada u kur’anske nauke. Poznato je da postoji nekoliko vrsta derogacije Kur’ana i derogacija se može desiti samo u onim ajetima koji se tiču naredbe ili zabrane.

Od vrsta derogacije kur’anskih ajeta je da bude derogiran tekst, ali da propis i dalje ostane važeći. Jedan od primjera ove derogacije je ajet o kamenovanju, čiji je tekst derogiran, a propis je ostao na snazi. Ajet je u prijevodu glasio: “Kad starac i starica (oženjeni i udata) učine zinaluk, kamenujte ih! To je kazna od Allaha, a Allah je silan i mudar.” Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdulvaris Ribo, prof.

Zabranjeno je ženi da posti za vrijeme hajza obavezni i dobrovoljni post i on joj ne bi bio ispravan ukoliko bi postila. Međutim, ona je dužna napostiti obavezni post, na osnovu riječi Aiše, r.a.: “Dobivale smo hajz, pa nam je naređivano napaštanje posta, a nije nam naređivano naklanjavanje namaza.” (Muttefekun alejhi)

Ako žena u momentu dok posti dobije hajz, post joj je pokvaren, pa makar hajz dobila na trenutak prije akšama. Ona je dužna napostiti taj dan ako se radilo o obaveznom postu.

Ako žena osjeti dolazak hajza prije akšama, ali ga ne dobije do poslije akšama, post joj je potpun i nije pokvaren. To je ispravniji stav, jer krv u unutrašnjosti stomaka nema nikakvog šerijatskog tretmana (značaja), te zato što je Allahov Poslanik, ﷺ, kada je bio upitan da li se treba okupati žena koja vidi u snu ono što vidi u snu muškarac, rekao: “Da, ako vidi tekućinu.” Tako je Allahov Poslanik, ﷺ, propis učinio ovisnim o viđenju sperme ili tekućine kod žene, a ne o pomjeranju toga u utrobi čovjeka. Takav je slučaj i sa hajzom. Njegovi propisi važe tek pošto krv izađe iz rodnice, a ne dok je krv još u utrobi.

Ako svane zora, a žena bude u hajzu, nije joj ispravan post tog dana, pa makar se očistila od hajza jedan trenutak nakon svitanja zore.

A ako joj prestane hajz prije zore, pa je postila taj dan, post joj je ispravan, pa makar se i ne okupala do izlaska zore. Takav je slučaj i osobe koja je džunup. Ako zanijeti da posti, a džunup je, i okupa se nakon izlaska zore, post joj je ispravan, na osnovu izreke Aiše, r.a., koja kaže: “Allahovog Poslanika, ﷺ, tokom ramazana zaticala je zora, a bio bi džunup zbog spolnog odnosa, a ne zbog snoviđenja, zatim bi postio.” (Muttefekun alejhi)

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Zabranjeno je mužu pustiti ženu koja je u hajzu, na osnovu riječi Uzvišenog : „O Vjerovjesniče, ako puštate žene, puštajte ih u vrijeme kada su čiste.“ (Et-Talak, 4.)

To znači, u stanju u kojem mogu stupiti u određeno vrijeme postrazvodnog čekanja. Znači da je muž pusti trudnu ili čistu od hajza, ali prije odnosa s njom. To je zato što, ako se žena pusti u stanju hajza, ona ne stupa u taj period s obzirom da se hajz u kojem je puštena ne računa u period čekanja-iddet.

A ako je pusti čistu, ali nakon odnosa s njom, tada neće biti poznat period kojeg će čekati, budući da on ne zna da li je ona ostala nakon tog odnosa trudna, pa da se broji čekanje na osnovu trudnoće, ili nije ostala trudna, pa da broji period čekanja na osnovu hajza. Kada nije sigurno o kojoj vrsti čekanja je riječ, njemu je haram pustiti je dok to ne bude poznato.

Razvod je u stanju hajza zabranjen (haram), na osnovu prethodno navedenog ajeta, a i na osnovu onoga što se od Ibn-Omera, r.a., navodi u oba Sahiha, a i u drugim hadiskim zbirkama. Naime, on je pustio ženu za vrijeme hajza, pa je Omer, r.a., obavijestio Allahovog Poslanika, ﷺ, o tome, te se on zbog toga naljutio i rekao: ‘‘Naredi mu da je vrati i zadrži dok se ona ne očisti, a zatim dobije hajz, pa se opet očisti. Zatim, ako hoće, neka je zadrži, a ako hoće, neka je pusti, ali prije nego ima odnos s njom. Ovim počinje vrijeme čekanja (iddet) i Allah naređuje da se tako puštaju žene.”

Čovjek koji pusti ženu koja je u hajzu griješan je i on je dužan pokajati se Allahu ﷺ, i vratiti ženu pod svoju zaštitu kako bi je pustio prihvatljivim šerijatskim razvodom koji je naredio Allah i Njegov Poslanik ﷺ. Nakon što ju je vratio, on će sačekati da se žena očisti od hajza u kojem ju je pustio, zatim će nakon što žena dobije hajz drugi put i očisti se od njega, zadržati je, ako hoće, ili pustiti je, ako hoće, ali prije nego što bi imao spolni odnos s njom.

Zabrana razvoda u vrijeme hajza izuzima se u tri slučaja:

Ako žena bude puštena prije nego se muž osamio s njom ili imao odnos s njom, tada ne smeta da je pusti u stanju hajza i ona ne treba čekati kako bi se ponovo udala. Taj razvod nije u suprotnosti sa riječima Uzvišenog: „Puštajte ih u vrijeme kada su čiste“; ako dobije hajz, a bude trudna, čemu smo prethodno objasnili uzrok; ne smeta pustiti ženu koja je u hajzu ako taj razvod bude uz nadoknadu, naprimjer da između supružnika bude spor i loš međuljudski odnos. Tada je dopušteno mužu da uzme nadoknadu da bi pustio ženu, pa i ako ona bude u hajzu, na osnovu kazivanja Ibn- ’Abbasa, r.a., da je žena Sabita ibn Kajsa došla Allahovom Poslanik, ﷺ, i rekla: “AllahovPoslaniče, ja nemam  zamjerki na njegovo ponašanje niti vjeru, međutim, ja u islamu ne volim nijekanje dobročinstva svome mužu.” Allahov Poslanik, ﷺ, upitao je: ’Da li ćeš mu vratiti njegovu bašču’? Rekla je: ’Da.’ Tada je njemu Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: ’Primi bašču, a nju definitivno pusti.’” (El-Buhari) .

Allahov Poslanik, ﷺ, nije pitao da li je žena u hajzu ili ne. Zbog toga što je ovaj razvod ženino otkupljenje on je i dopušten u bilo kojoj situaciji, ako postoji potreba za njim.

Obrazlažući dopuštenost raskida braka u stanju kada je žena u hajzu, autor djela El-Mugni kaže: “S obzirom da je zabrana puštanja žene dok ima hajz ustanovljena zbog nanošenja ženi štete koja se ogleda u dužem iddetu, a raskid bračne veze jeste zbog uklanjanja štete koja se ogleda u lošem odnosu i suživotu sa onim koga žena ne voli, što je gore od dužeg postrazvodnog čekanja-iddeta, dopušteno je uklanjanje veće štete manjom. Zbog toga, Vjerovjesnik ﷺ, ženu koja je tražila raskid bračne veze, nije uopće pitao o njenom stanju.”

Što se tiče samog akta sklapanja braka sa ženom koja je u hajzu, to ne smeta zato što je osnova dopuštenost (toga) i nema dokaza da je to zabranjeno.

Međutim, treba sagledati ulazak muža kod žene koja je u hajzu. Pa, ako bude siguran da neće s njoni imati odnos, ne smeta. U suprotnom neće ulaziti kod nje dok se ne očisti od hajza iz bojazni da neće upasti u haram.

Uzimanje u  obzir hajza u pogledu iddeta. Ako čovjek pusti ženu nakon što je imao odnos ili se osamio s njom, ona je obavezna čekati tri puna mjesečna pranja, ako bude jedna od onih koje imaju hajz, a ne bude trudna, na osnovu riječi Uzvišenog: „Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja.“ (El- Bekara, 228.)

Iddet trudne žene traje sve dok se ne porodi, bez obzira da li to bilo nakon kraćeg ili dužeg vremena, na osnovu, riječi Uzvišenog: „Trudne žene čekaju sve dok ne rode.” (Et-Talak, 4.)

Ako ne bude imala hajz zato što je mlada i nije počela dobijati ga, ili zato što nema hajza zbog starosti, ili zbog toga što je odstranila rodnicu operacijom, ili nema hajz zbog nečeg drugog zbog čega joj se neće povratiti hajz, u tom slučaju iddet traje tri mjeseca, na osnovu riječi Uzvišenog: „A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one trebaju čekati tri mjeseca, ako niste znali.“ (Et-Talak,4.)

Ako žena bude jedna od onih koje imaju hajz, ali joj on kasni zbog poznatog razloga, kao što je bolest ili dojenje, ona će ostati u iddetu dok ne dobije hajz, makar se to vrijeme oduljilo i računat će čekanje na osnovu njega (tog hajza).

U slučaju da nestane uzrok, ali se hajz ne vrati, onda će ona čekati cijelu godinu od trenutka kada joj je nestao taj uzrok. Ovo je ispravan stav koji je u skladu sa principima šerijata. U ovom slučaju ovaj problem se tretira kao slučaj žene kojoj je prestao hajz bez poznatog uzroka. U tom slučaju ženino čekanje trajat će cijelu godinu dana: devet mjeseci u slučaju trudnoće koja najčešće toliko traje i tri mjeseca, inače predviđenih za čekanje-iddet.

Međutim, ako se razvod desi nakon sklapanja braka, a prije spolnog odnosa i osamljivanja sa ženom, tada žena neće uopće stupati u iddet, bilo da je puštena u hajzu ili ne, na osnovu riječi Uzvišenog: „O vjernici, kada se vjernicama oženite, a onda ih prije odnosa s njima pustite, one nisu dužne čekati određeno’ vrijeme koje ćete vi brojati.“ (El-Ahzab, 49)

Propis vezan za utvrđivanje začeća i nepostojanja ploda u rodnici žene. Za ovo se veže nekoliko propisa, kao što je sljedeće: ako umre neko od ženinih bližnjih, a koga njeno dijete ima pravo naslijediti, i ta žena ima muža, njen muž neće imati s njom odnos sve dok ona ne dobije hajz ili se ne pokaže da je trudna. Ako se pokaže da je trudna, propisuje se nasljedstvo na osnovu postojanja trudnoće u vrijeme smrti onoga ko se nasljeđuje, a ako dobije hajz, tada nema naslijeđa na osnovu nepostojanja ploda.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Istihaza je stalno krvarenje kod žene koje se nikada ne prekida ili se prekine na kratko vrijeme, kao što je dan ili dva u mjesecu. Dokaz za prvo stanje potvrđen je u Sahihu od El-Buharija, od Aiše, r.a., koja je rekla: “Fatima bint Ebi-Hubejš rekla je Allahovom Poslaniku, ﷺ: ’Allahov Poslaniče, meni se krvarenje ne prekida.’” U drugom predanju stoji: “Stalno krvarim i nikada mi ne prestaje.”

Dokaz za drugo stanje u kojem se krvarenje prekida samo nakratko jeste hadis u kojem se navodi da je Hamna bint Džahš došla Allahovom Poslanik, ﷺ, i rekla: “Allahov Poslaniče, ja imam jako i dugo krvarenje.” Hadis bilježi Ahmed, Ebu-Davud i Tirmizi, koji ga smatra vjerodostojnim. Prenosi se da ga je Ahmed ocijenio vjerodostojnim, a El- Buhari dobrim.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin