Ženi koja ima hajz nije dopušteno boraviti u Haremu, niti u bilo kojem drugom mesdžidu. Međutim, dopušteno joj je da prođe kroz mesdžid kako bi uzela nešto iz njega i tome slično, kao što je Poslanik i naredio Aiši, r.a., da mu donese serdžadu. Ona je rekla da je serdžada u mesdžidu i da ona ima hajz. Na to je on rekao: “Hajz nije u tvojoj ruci.” Ženi koja ima hajz nije grijeh proći kroz džamiju ako je sigurna da krv neće pokapati po džamiji. Ukoliko ona, međutim, želi ući u mesdžid i sjediti u njemu, to joj nije dopušteno. Dokaz za to jeste što je Poslanik  naredio ženama da na bajram-namaz izađu starice, djevojke i one koje su u hajzu, s tim da ove zadnje ne ulaze u musallu (tj. džamiju). Ovo je dokaz da ženi koja ima hajz nije dopušteno boraviti u mesdžidu (džamiji) kako bi slušala hutbe, dersove ili hadise.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Ashabijke i Poslanikove, alejhis-salatu ves-selamu, supruge uređivale su i skraćivale svoje kose. Ebu Selema, rahimehullah, u predaji u kojoj opisuje svoju posjetu majki vjernika Aiši, radijallahu anha, supruzi Allahovog Poslanika, kaže: “Poslanikove, ﷺ, supruge skraćivale su svoje kose tako da bi bile poput vefre.” (Muslim, br. 320) U komentaru ovog hadisa navodi se da je vefra kosa koja malo prelazi ramena, ili po drugom mišljenju, to je kosa odsječena tako da dopire do donjeg dijela ušiju. (Nevevijev komentar Muslima, 4/4)

Dakle, frizerski je posao u osnovi dozvoljen, međutim, često je protkan zabranjenim i sumnjivim stvarima, naročito u našem savremenom vremenu. Većina posjetiteljki salona ne vodi računa o halalu, haramu i granicama koje je šerijat postavio, što znači da će frizerka nerijetko biti u situaciji da se od nje traži da uradi nešto od onoga što vjera zabranjuje, kao, naprimjer, da ženama pravi kratke frizure koje su svojstvene muškarcima, ili druge frizure koje su svojstvene nemoralnim osobama, nevjernicima ili fasicima. Od frizerke se također ponekad zahtijeva da “sredi” obrve tanjenjem i čupanjem, što je Poslanik, ﷺ, izravno zabranio proklevši onu koja to čini sebi ili drugoj. (Buhari, br. 4886, i Muslim, br. 2120)

Zatim, ako znamo da žene koje frizerka uljepšava neće skrivati svoju ljepotu pred pogledima stranih muškaraca, kao što je to šerijat propisao, nego će, naprotiv, privlačiti veću pažnju na sebe, očigledno je da se posao frizerke u tom slučaju ne podudara sa riječima Uzvišenog Allaha: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava” (El-Maida, 2), kao ni sa riječima Poslanika, ﷺ, koji, podstičući da se negativne pojave u društvu suzbijaju i negiraju, kaže: “Ko od vas vidi kakvo ružno djelo, neka ga promijeni svojom rukom, ako nije u stanju, neka to učini svojim jezikom, a ko ni to nije u stanju, neka ga prezire svojim srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim, br. 49) Uljepšavanjem žena koje nisu pokrivene, frizerka indirektno učestvuje u grijehu i podstiče izlazak otkrivene glave, umjesto da svojom rukom sprečava grijeh, kao što je spomenuto u hadisu.

Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji postavljeno je sljedeće pitanje: “Kakav je propis prodaje kozmetičkih artikala za žene, znajući da je većina žena koje to koriste otkrivena i grješna prema Allahu i Njegovom Poslaniku, te da te stvari koriste kako bi se uljepšale stranim osobama koje nisu njihovi muževi?”, a odgovor je glasio: “Ako je stanje uistinu kao što je opisano, onda nije dozvoljena prodaja tih stvari ako prodavač zna stanje tih žena, jer se to smatra potpomaganjem u grijehu…” (Fetaval-ledžne, 13/105) Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Iz postavljenog pitanja razumije se da je potreba za liječničkom intervencijom bila noću ili eventualno za vrijeme nekih praznika ili neradnih dana. Muslimanka je dužna tražiti doktoricu muslimanku; ako ne nađe doktoricu muslimanku, poći će kod nemuslimanke. Ukoliko ne nađe ni nemuslimanku, poći će kod doktora muslimana; ako ne nađe muslimana, liječit će se kod doktora nevjernika.

Svaka je žena dužna slijediti spomenuti redoslijed, i nije joj dopušteno poći kod sljedeće kategorije ako prethodna može pružiti odgovarajuću liječničku uslugu. Vjerujem da je u spomenutom slučaju izbor bio jako tijesan, ili da ga praktično nije ni bilo, jer je samo jedan liječnik dežurao. Otuda je ženi potpuno opravdano da se u ovakvom slučaju otkrije pred doktorom (vjernikom ili, eventualno, nevjernikom), jer nema doktorice. Međutim, mora paziti da otkrije samo ono što je nužno da se otkrije. Bolje joj je da se liječi i nije ispravno da sebi nanosi štetu neliječenjem, jer Uzvišeni kaže: “I ne ubijajte sami sebe, Allah je, uistinu, prema vama milostiv.” (En-Nisa, 29.) A Poslanik, ﷺ, reako je: “Zabranjeno je nanositi štetu sebi i drugom zlo činiti!” (Ibn Madže, a hadis je dobar.)

U drugom hadisu stoji da je Resulullah, ﷺ, naredio: “O Allahovi robovi, liječite se, jer Allah nije dao nijednu bolest a da za nju nije odredio lijek, osim smrti.” (Ibn Madže, Ahmed, a hadis je vjerodostojan.) Poznato fikhsko pravilo glasi: U nuždi je dopušteno ono što je inače zabranjeno. Ovi, ali i brojni drugi dokazi ukazuju na obavezu liječenja, a Allah najbolje zna. Molim Svevišnjeg Allaha da nas sačuva svakog zla, amin!

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović