Farbanje obrva nije bila praksa muslimanki iz prvih, odabranih niti potonjih generacija, pa se s pravom pitamo odakle to potječe?! Ipak, u šerijatskim izvorima, koliko znamo, ne postoji poseban argument koji to zabranjuje;  osnova je da je to mubah (dopušteno), ali pod tri uvjeta: prvo, strogo je zabranjeno bojiti crnom farbom, jer je Poslanik, ﷺ, rekao: “Pred Kijametski dan pojavit će se ljudi koji će se farbati u crno, oni neće osjetiti džennetski miris.” (Ebu Davud i Hakim, s dobrim lancem prenosilaca. (Vidjeti: Fethul-Bari, 6/499.)); drugo, nije dopušteno koristiti privlačne i uočljive boje koje daju sjaj obrvama (ako žena ne nosi nikab); i, treće, strani muškarci ne smiju primijetiti boju, jer je ma kakvo uljepšavanje (lica) pred strancima zabranjeno.

Ako je ta praksa pak preuzeta od nevjernica, ako je to njihova moda, onda je to zabranjeno muslimankama, tim prije jer je Resulullah, ﷺ, rekao: “Ko oponaša neki narod, njemu i pripada.” (Ahmed i Ebu Davud, s dobrim lancem prenosilaca, tvrdi Ibn Tejmijje, u djelu El-Iktida, 1/269, imam Zehebi, u djelu Es-Sijer, 15/509, i Ibn Hadžer, u djelu Fethul-Bari, 10/271.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Kada se takva tekućina pojavi u periodu menstruacije, prema ispravnijem mišljenju učenjaka, smatra se menstruacijom.

Dokaz za ovo mišljenja jeste predaja od Ummu Atijje, r. a., u kojoj kaže: “Kudru i sufru (žućkastu tekućinu) nismo smatrali ničim (hajzom).” Ovu predaju bilježi Buhari, a i Ebu Davud, Hakim i Bejheki bilježe ovu predaju kao vjerodostojnu uz dodatak: “nakon čistoće”. Tekst ove predaje govori da se ovakva tekućina, kada se pojavi nakon što žena postane čista, ne smatra menstruacijom, a iz toga se razumije da, u slučaju kada se pojavi prije čistoće, tj. u vremenu menstruacije, smatra se menstruacijom. Argument koji pojačava ovo mišljenje jeste i ajet: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’” (El-Bekara, 222) Spomenuta tekućina je, bez sumnje, vid neprijatnosti, pa se stoga, kada se pojavi u ustaljenom vremenu, tretira menstruacijom. (Ibn Kudama, El-Mugni, 1/202, i Eš-Šerhul-mumtia, 1/499)

Prema tome, ispravno si postupila i nisi obavezna naklanjati propuštene namaze.

Odgovorio: mr. Hakija Kanurić

Ako žena zna svoj ciklus po broju dana, boji krvi ili vremenu kada se javlja, ona tokom tog perioda neće klanjati. Kada taj period prođe, ona će se okupati i početi obavljati namaze. Krv koja se pojavi prije ciklusa nije mjerodavna i zbog nje žena neće ostaviti namaze i post. Naprotiv, prije svakog namaskog vremena ona treba da sapere krv, da stavi higijenska zaštitna sredstva i da se abdesti i klanja, makar se ta krv javljala neprekidno. Slučaj ove žene jeste kao slučaj žene u istihazi, pa ako je zbog ove krvi propuštala namaze, ona će iz predostrožnosti naklanjati propuštene namaze, i to, sa Allahovom pomoći, neće predstavljati poteškoću.

Šejh Ibn Džibrin

Fetve o ženskim pitanjima, str. 54, sakupio Muhammed el-Musnid

Uvažena i cijenjena sestro u islamu! Ako bismo željeli da odgovor na vaše pitanje bude potpun, onda mu trebamo pristupiti sa dva aspekta.

(1) da li je s medicinske strane pametno koristiti oralne contraceptive i

(2) kakav je status krvi koje nastaje kao plod korištenja oralnih kontraceptiva.

Što se tiče prvog aspekta, svako o tome može pročitati na nekoj od internetskih stranica koje su specijalizirane za tu temu. Mislim da vama nije nepoznanica da konzumiranje oralnih kontraceptiva, minimalno, nije preporučeno. U prilog tome govore mišljenja stručnih osoba koje sugeriraju da izdavanje tih lijekova treba da bude pod nadzorom stručne osobe, specijaliste ginekologa, a nikako doktora opće prakse. Također, navode da je veoma bitno da se u vezi s tim pitanjem gleda u zdravstveno stanje osobe koja želi da ih koristi, pa tako osobama sa određenim oboljenjima strogo zabranjuju korištenje oralnih kontraceptiva.

Ako na sve to pridodamo činjenicu da se pogrešno korištenje oralnih kontraceptiva znalo završiti smrću, kao što se desilo u susjednoj Hrvatskoj, tada konzumiraje oralnih kontraceptiva dobija potpuno drugu dimenziju.

Dakle, sve navedeno upućuje na činjenicu da korištenje oralnih kontraceptiva, u najmanju ruku, nije pohvalno. Ako na to pridodamo činjenicu da u većini slučajeva, kao što ste spomenuli, takav postupak sa sobom nosi određene nuspojave, od kojih je najčešće nekontrolirano krvarenje, koje ženu vjernicu dovodi u veliku dilemu u pogledu propisa koji se vezuju za krvarenje: namaza, posta, hadža, i na kraju i samoga spolnog odnosa, to samo potkrepljuje navedenu tvrdnju.

Stoga vam savjetujem, a i svima onima koji ovo budu čitali, da ne pribjegavate korištenju oralnih kontraceptiva, naročito ako znamo da postoje bezbolniji i sigurniji načini sprečavanja trudnoće od tog načina: prvi je korištenje prezervativa, a drugi je ejakuliranje izvan rodnice.

U šerijatu je poznato pravilo koje glasi da se ne poseže za onim što čovjeku šteti osim ako za njegovim konzumiranjem postoji potreba i da ne postoji alternativa. U vašem slučaju, niti jedan od ova dva uvjeta nije ispunjen da bismo odobrili ono što, po tvrdnjama kompetentnih osoba, sigurno šteti ljudskom organizmu, a u svemu tome postoji i alternativa.

Kada ne bi bilo drugog razloga da osoba ostavi korištenje oralnih kontraceptiva osim da bi bila sigurna i spokojna u pogledu svoga namaza i posta, to bi bilo više nego dovoljno da nikada ne posegne za time.

Treba istaći da se u islamu korištenje svega smatra dopuštenim osim onoga što vjera zabranjuje. Ali, ako negativne posljedice korištenja određene stvari jedno vrijeme budu nepoznanica konzumentima, a nakon toga se ispostavi da je u korištenju toga šteta za ljudski organizam, tada se i propis mijenja iz dozvole u pokuđenost ili zabranu. (Identično onome što se desilo sa konzumiranjem duhana, koji su islamski učenjaci zabranili nakon saznanja o njegovoj štetnosti.)

Što se tiče krvarenja koje nastaje kao plod konzumiranja oralnih kontraceptiva, ono se vraća na pitanje promjene adeta (običaja) kod žene u pogledu perioda mjesečnice.

U pogledu žene koja ima naknadna krvarenja nakon mjesečnice, učenjaci imaju podijeljena mišljenja: da li se daje prednost ustaljenom broju dana (običaju/adetu) ili se daje prednost prepoznavanju svojstava krvi. Svaka od dvije skupine svoj je stav argumentirala hadisima Allahovog Poslanika. Možda je najbliže istini i najlakše za prakticirati da se žene u pogledu tog pitanja dijele u nekoliko skupina: žena koja je imala ustaljeni broj dana mjesečnice, takva osoba se vraća na to, a sve što bude više od toga, ne smatra se mjesečnicom, već se smatra istihazom; žena kojoj broj dana mjesečnice nije ustaljen, takva će se ravnati po svojstvima krvi mjesečnice, pa kada bude mogla prepoznala da je u pitanju krv mjesečnice, to će smatrati mjesečnicom, a ona krv koja nema ta svojstva, smatra se krvlju istihaze; žena čiji broj dana mjesečnice nije ustaljen niti može razlikovati jednu vrste krvi od druge, takva će postupati po prevladavajućem stanju većine žena, tj. šest ili sedam dana će smatrati hajzom, a ostalo će smatrati istihazom.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić