Termin „unas“ (ljudi) potiče od riječi „el-uns“ koja znači društvenost (prisnost), jer ljudi se druže jedni s drugima, sarađuju, posluju i ostvaruju kontakte i veze. Zbog toga se za čovjeka i kaže da je društveno biće i da je, po svojoj prirodi, društven.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Što se tiče hamajlija koje nisu napravljene od kur’anskih ajeta, bilo da se radi o kostima, tisovini, zečijem repu ili sl. – one su zabranjene nedvosmislenim šerijatskim tekstom. Ništa od ovoga nije dozvoljeno stavljati na dijete ili bilo koga drugog. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:
“Ko okači hamajliju, počinio je širk.”

Islamski učenjaci su se razišli kada je u pitanju hamajlija koja je napravljena od kur’anskih ajeta i poznatih lijepih dova. Jedna skupina ispravnih prethodnika je to dozvolila, smatrajući da je to isto što i učenje nad bolesnikom.

Druga grupa učenjaka smatra da su hamajlije, pa makar bile kur’anski ajeti i dove, zabranjene. Ovo se prenosi od ‘Abdullaha ibn Mes’uda, Huzejfe, skupine selefa i kasnijih učenjaka – Allah, subhanehu ve te’ala, neka je njima zadovoljan. Zabranjuju sve vrste hamajlija kako se time ne bi otvorila vrata nošenju onoga što nije dozvoljeno. Pored toga se ni u jednom hadisu, u kojem se spominje zabrana nošenja hamajlija, ne izdvaja neka određena vrsta koja bi bila dozvoljena. Dužni smo raditi po općem značenju hadisa , sve dok ne budemo imali dokaz za izdvajanje neke vrste hamajlija iz zabrane.
Ovo je ispravno mišljenje zbog toga što ga podržavaju šerijatski dokazi.

Kada bismo dozvolili nošenje hamajlija koje sadrže kur’anske ajete i dozvoljene dove, onda bi se otvorila vrata da svako stavlja ono što hoće. Kada bi ga neko u tome pokušao spriječiti, mogao bi odgovoriti da hamajlija sadrži kur’anske ajete i da je time dozvoljena. Ne smije se dopustiti da dođe do takvog stanja.
Postoji i treće opravdanje zabrane nošenja kur’anskih ajeta kao hamajlija, a ogleda se u činjenici da čovjek hamajliju unosi na mjesta koja su nečista, kao što je toalet, a Allahove, subhanehu ve te’ala, riječi se moraju poštovati i ne smiju se unositi na takva mjesta.

Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 85.str.

Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Neophodno je spomenuti da je poglavlje o snovima tematika koja je nepoznata velikom broju onih koji se deklarišu kao muslimani, što je svakako uzrokovalo mnoga pogrešna uvjerenja i postupke. Koliko mjesto u islamu zauzimaju snovi te njihovo tumačenje, govori nam činjenica da skoro pa ne možete naći hadisku zbirku, a da u njoj nije jedno veće poglavlje posvećeno snovima i njihovim tumačenjima, te adabima vezanim za snove. Npr. imam Buharija spomenuo je u svom Sahihu u poglavlju o snovima i njihovim tumačenjima šezdeset i pet hadisa, što je sigurno veliki pokazatelj kakvo mjesto u islamu zauzima ta tematika. U jednom od spomenutih hadisa odgovor je na vaše pitanje. Hadis Ebu Seida, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik kazao: “Kada neko od vas usnije san koji voli, to je san od Allaha, neka se zahvali Allahu i neka o njemu govori drugima (u rivajetu: “onome koga voli”). Ako usnije nešto drugo, neka zna da je to od šejtana, pa neka zatraži zaštitu kod Allaha i neka o njemu nikome ne govori pa mu neće naštetiti.” (Buharija)

Što se tiče vašeg pitanja, da li snovi imaju značenje, možemo odgovoriti takoðer hadisima koje je spomenuo imam Buharija u ovom poglavlju, jedan od njih je hadis Ubade ibn Samita, r.a., da je Poslanik kazao: “San mu’mina je četrdeset i šesti dio poslanstva.” Da snovi imaju svoje značenje govori nam i činjenica da je Poslanik običavao nakon obavljenog sabah-namaza kazati ashabima: ‘’Je li neko od vas sanjao nešto?’’ (Buharija) Da snovi nemaju značenje, ne bi Poslanik pitao o njima i tumačio iste. Kur’an je prepun dogaðaja koji potvrðuju da snovi imaju značenja. Sura Jusuf je možda jedan od najboljih dokaza za to, jer san Jusufa, ﷺ., koji je usnio još kao dječak, obistinio se, takoðer san vladara koji je tada vladao obistinio se onako kako ga je protumačio Jusuf, ﷺ.
Na osnovu spomenutog neki učenjaci naveli su kako da se čovjek ponaša u oba slučaja, tj. kada usnije lijepe i loše snove.

Ako usnije lijep san, čovjek treba zahvaliti Allahu, radovati se snoviðenju i o tome govoriti osobama koje voli, a ne onima koje ne voli.

Ako usnije loše snove, one koji su od šejtana, čovjek treba zatražiti zaštitu Uzvišenog Allaha kako od lošeg sna, tako i od šejtana, tri puta pljucnuti na lijevu stranu i ne govoriti san nikome. Neki učenjaci takoðer na to dodaju da će ustati klanjati i da će promijeniti stranu na kojoj je spavao (za sve spomenuto postoje vjerodostojni argumenti). (Pogledaj Fethul-Bari, kometar Buharijine zbirke hadisa od hafiza Ibn Hadžera, 12. tom, str. 386)
Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Hvala Allahu. Podešavanje mobitela da koristi muzičke melodije ružno je i zabranjeno, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,zabranio muzičke instrumente rekavši: “U mom ummetu bit će ljudi koji će ohalaliti blud,svilu, alkohol i muzičke instrumente…” Dokaz da su muzički instrumenti zabranjeni, može se izvući iz dvije naznake, spomenute u hadisu:

A: Poslanikove riječi: „ohalaliti“ jasno ukazuju da se ono što je loše, a u šta spadaju i muzički instrumenti, zabranjeno po islamu, te će ih neki ljudi ohalaljivati,

B: muzički instrumenti spominju se i uz drugo što je kategorički i nedvosmisleno zabranjeno, kao što su blud i alkohol. Da muzički instrumenti nisu zabranjeni, ne bi bili spominjani u tom kontekstu. Šejhu-l-islam (Ibn Tejmijje), rahimehullah, kaže: “Ovaj hadis, upućuje na zabranjenost muzičkih instrumenata (el-me’azif).

El-me’azif, prema lingvističarima označava muzičke instrumente. Taj naziv obuhvata sve muzičke instrumente.”
Može se izbjeći korištenje zabranjenih muzičkih melodija tako da se mobitel podesi na obično zvono i sl., ono što
ne spada u muzičke melodije.S

talna komisija za izdavanje fetvi (u S. Arabiji),upitana je o muzičkim melodijama u mobitelu, pa je odgovorila: “Nije dozvoljeno korištenje muzičkih melodija u mobitelu, niti u drugim uređajima , jer jeslušanje muzičkih instrumenata zabranjeno (haram), na što upućuju dokazi iz Kur’ana I sunneta. One se mogu zamijeniti korištenjem običnog zvona (telefona). Allah je Taj Koji pomaže.”

Onaj koji je postavio spomenuto pitanje naveo je da može podesiti telefon na učenje kur’anskog ajeta. Najbolje bi bilo da to ne radi, jer postoji bojazan da je to vid omalovažavanja Kur’ana. Uzvišeni Allah, objavio je Kur’an da bude knjiga upute onome što je najispravnije, tako da se ona uči, o joj se razmišlja i po njoj postupa, a ne da bude sredstvo za upozoravanje (telefonski poziv i sl.).
Onome koji je postavio navedeno pitanje dovoljno je da podesi mobitel na obično zvono.

A Allah najbolje zna.

Stalna komisija za naučna istraživanja I izdavanje fetvi
član: Abdullah ibn Gudejan, zamjenik predsjednika komisije: Abdur-Rezzak ‘Afifi, predsjednik: Abdul-Aziz ibn Abdullah ibn Baz

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Draga sestro po vjeri, molim Allaha dž.š., da te učvrsti i da te nagradi zbog toga što si muslimanka, što Ga se sjećaš i što vjeruješ u Njega, i što imaš želju ići Allahovim dž.š., putem u svom životu – koji je jedino ispravni put. Ono što bih ti savjetovao jeste samo to da budeš svjesna svoga Gospodara i Stvoritelja koji najbolje zna šta čovjeku pasuje i šta mu odgovara – kako vjerniku tako i nevjerniku. Pravo je za pravog, a krivo za krivog. Čisto je za čisto, dok je nečist za nečist.

Allah dž.š., kaže: „Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala. Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u džehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi džennet i oprost, i objašnjava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili.“ (el-Bekara, 221.)

Draga sestro, idolopoklonici zovu u džehennem; oni koji robuju slikama i kipovima ili grobovima ili hajvanima ili insanima – takvi nisu dostojni časti jedne vjernice-muslimanke. Muslimanka se ne smije udati ni za kog drugog osim za muslimana – ne bitno koje je nacije taj musliman tj. ne bitno dal’ je on bošnjak ili rus ili njemac ili turčin ili kurd ili holanđanin ili neki afrikanac itd..

Osoba koja je iskrena u šehadetu, i koja voli Allaha dž.š., i Njegova Poslanika, ne može voljeti onoga ko robuje nekom ili nečem drugom mimo Allaha dž.š.! Allah dž.š., kaže: „Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi ili braća njihova ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će sigurno uspjeti!“ (58:22.)

Po islamu dijete nosi status oca a ne status majke, tako da je taj dečko – i pored toga što mu je majka nekada bila muslimanka – nemusliman zbog toga što mu je otac nemusliman.

Ako nisi dovoljno učena u vjeri pa sama ne možeš izaći na kraj s njime pokušaj mu dobaviti određenu literaturu islamske tematike koja odgovara njegovom intelektualnom profilu kako bi se malo podrobnije upoznao sa islamom – u kojem je on rođen kao što smo i mi, samo što smo mi ostali u toj rođenoj, iskonskoj i prirodnoj vjeri za razliku od njega jer su ga njegovi roditelji pokvarili! Pokušaj ga upoznati sa nekim od imama ili daija koji su visoko-obrazovani kako bi ga bolje i temeljitije upoznali sa Allahom dž.š., njegovim i našim Gospodarom.

Sve u svemu, ako on ne primi islam, nemoj da te šejtan vara, pa da učiniš ono što je njegova majka već od prije učinila, pa da propadneš i na dunjaluku i na ahiretu! Naša zadnja stanica i naše jedino uživanje je džennet stoga nemoj prodavati vječnost za prolaznost! Selam!

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Preuzeto sa http://www.n-um.com