Taj hadis zabilježili su: imam Ahmed, Ibn Madže, Hakim i Bejheki, 9/437/19012, preko Ebu Hurejre. Hadiski stručnjaci razilaze se o tom pitanju da li su ovo Poslanikove, ﷺ, riječi ili je Ebu Hurejrina izjava. Imam Tirmizi, Darekutni, Ibn Abdulberr i Tahavi smatraju da su to Ebu Hurejrine riječi, a ne Poslanikov, ﷺ, hadis. (Vidjeti: El-Ilel, 10/34-35, od Darekutnija, Et-Temhid, 23/191, Es-Sunenul-kubra, 9/437, i Fethul-Bari, 10/6.)

Brojni dokazi ukazuju da je klanje kurbana jedno od najpohvalnijih djela, ali nije obavezno. Ebu Surejha prenosi da Ebu Bekr i Omer (ponekad) nisu klali kurban. (Abdurrezzak, 4/381/8139, Tahavi, 4/174, i Taberani, 3/182/3058. Darekutni, Ibn Hazm, Nevevi i Albani predanje smatraju ispravnim. Vidjeti: El-Ilel, 1/386, El-Muhalla, 7/358, El-Medžmu, 8/279, Medžmeuz-zevaid, 4/18, i Irvaul-galil, 4/355.)

Ebu Mes’ud Ensari govorio je: “Iako sam imao mogućnosti zaklati kurban, to ponekad nisam učinio, iz bojazni da moje komšije ne pomisle da je to obaveza.” (Abdurrezzak, 4/383/8148-8149. Ibn Hazm i šejh Albani ovo predanje smatraju ispravnim. Vidjeti: El-Muhalla, 7/358, i Irvaul-galil, 4/355.)

Ibn Džurejdž upitao je Ataa je li klanje kurbana obaveza, pa je odgovorio: “Nije, ali je Poslanik, ﷺ, klao kurban.” (Abdurrezzak, 4/380/8134, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Ibn Hazm kaže: “Nijedan ashab nije rekao da je klanje kurbana obaveza”, potom je spomenuo oko petnaest najzvučnijih imena iz prvih generacija koji su kurban smatrali sunnetom. (Vidjeti: El-Muhalla, 7/358.)

Imam Maverdi kaže: “Od ashaba se prenose predanja koja ukazuju da kurban nije obaveza, oni su o tom pitanju postigli konsenzus.” (Vidjeti: El-Havil-kebir, 15/72.)

Dakle, klanje kurbana je sunnet, po mišljenju izrazite većine islamskih učenjaka, za razliku od hanefijskih pravnika koji kažu da je vadžib. (Vidjeti: El-Mebsut, 12/8-9.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Klanje kurbana mrtvoj osobi može imati tri forme: prvo, da zakolje kurban i nijjeti ga za sebe i svoju porodicu, žive i mrtve od njih; drugo, da zakolje kurban na ime mrtvog zbog oporuke koju je ostavio (ove dvije forme imaju utemeljenje u šerijatu); i, treće, da zakolje kurban isključivo njemu za dušu. Neki islamski učenjaci, između ostalih, šejhul-islam Ibn Tejmijje  dopustili su ovaj postupak. (Vidjeti: El-Fetavel-kubra, 4/468.) Međutim, ne znam da postoji argument koji ukazuje na legitimnost toga, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ve alejkumusSelam,

uistinu sihir ima jak uticaj po muslimana i tacna je
konstatacija da se od njega moze umrijeti, kao i od
uroka. U nastavku dajem ti pregled situacija pod kojima
je najcesce i najlakse da sihirbaz ili sejtan djeluju,
uz molbu Allahu subhaneh da nas sauva i zastiti
njegovog uticaja i djelovanja.Amin!

Način ulaska džina – uzroci

Postoje razni uzroci i načini ulaska džina u
ljudsko tijelo a neki su poznati a neki nepoznati,
zbog toga postoje velike razlike među džinima,
baš kao što postoje i kod ljudi. Uzvišeni Allah ih je
stvorio kao i ljude i kaže Allah:Džine i ljude sam
stvorio da samo Meni robuju.(Ez-Zarijat, 56)

Velika žalost:

Vriska i udaranje po obrazima i prsima, bacanje tijela
o zemlju, što neki rade kada ih zadesi velika žalost,
sve su to znakovi i radnje onih koji su daleko od
Allaha, pa stoga njihovo tijelo nije zaštićeno.
Prenosi se od Ibn Mes’uda da je rekao. Rekao je
Allahov poslanik a.s: ‘Nije od nas onaj ko se udara po
obrazima, razdire po prsima i oplakuje džahilijetskim
oplakivanjem.

Žalost je velika prilika džinima da napadne ljudsko
tijelo i uđe u njega. Srce čovjeka, u
velikoj žalosti, zaboravlja na Allaha, zaboravlja na
vjerovanje da sve sto se događa i biva, biva
Božijom voljom i određenjem. U tim momentima
čovjek nije strpljiv, niti misli na Allaha u
teškim trenutcima. Na taj način tijelo postaje
potpuno nezaštićeno pred napadom džina.

Veliki strah:

Strah, je u stvari šejtanovo navraćanje,
čovjeka na zle misli, nakon čega se njegovo
srce stisne, što čovjek dobro osjeća, ako
što, prije, počinje osjećati jezu i u drugim
dijelovima tijela. Neko to osjeća u kosi, neko na
nogama, neko u stomaku. Uzrok osjećaja jeze
dolazi zbog toga što se čovjek povede za
šejtanovim nagovaranjima i spletkarenjima. Kada bi to
čovjek shvatio, uvidio bi da nema razloga za
strah. Na taj način bi se sačuvao od straha,
a i džina.

Uzvišeni Allah nam je dao lijek protiv straha.
On kaze da šejtan plaši ljude, ali istinski
musliman odbacuje šejtanove spletke i samo se Allaha
boji. Uzvišeni Allah u kur’anu kaže: i onima kojima se
, kad im je svijet govorio:’Okupljaju se ljudi protiv
vas, pa ih se čuvajte!’ – vjerovanje njihovo
povećalo! Takvi su govorili:’Dosta je nama Allah!
Divan li je On zaštitnik!’ I oni se povratiše s
blagodatima i obiljem od Allaha i ništa ih ne zadesi
od zla! Pa Allahovo zadovoljstvo slijediše. A Allah je
posjednik obilja golemoga! To vas je samo šejtan
zastrašio družinom svojom. Njih se ne bojte, Mene se
bojte, ako ste vjernici.(Al-Imran, 173, 175).

Ovi kur’anski ajeti nam jasno govore šta je
zastrašivanje. Čovjek uvjek pomišlja: Kakav je
ono zvuk, šta se ono čuje, čujete li vi to?
Tada pomišlja da bi to mogao biti šejtan, zmija ili
nešto drugo što hodi zemljom a može da naškodi. Kada
bi čovjek sam sebi rekao da to nije ništa, pa i
ako jeste, ja imam Allaha i On mi je dovoljan – kada
bi to rekao sa čvrstom vjerom i ubjeđenjem,
Allah bi ga sigurno zaštitio i spasio od svakog zla.

Zato odbacite strah od sebe i ne sljedite šejtanova
nagovaranja. Kad to primjetite, odmah i bez straha
učite:HASBUNAL-LAHU WE NI’ME-L-WEKIL

Nemarnost

Nemarnosti ima više vrsta. Onaj ko ne klanja, nemaran
je. Onaj ko ne posti, nemaran je. Onaj ko ne spominje
Allaha jutrom i večerom, nemaran je. Onaj ko
svoje srce zabavi nečim što ga odvlači od
Allaha i on je nemaran. Onaj ko čini grijehe,
nemaran je. Onaj ko se zabavi dunjalukom i njegovim
ukrasima i zaboravi na Ahiret, nemaran je. Onaj ko se
sav preda sticanju imetka i sljedjenju svoje strasti,
nemaran je. Dovoljno je da nemarnima spomenemo hadis
kojeg prenosi Buharija u Sahihu: Razlika između
onoga ko spominje Allaha i onoga ko ga ne spominje
ista je kao i razlika između živog i mrtvog.

Uzvišeni Allah kaže:
Ne budite kao oni koji su na Allaha zaboravili pa je
Allah učinio da i oni zabrave na same sebe! Takvi
su grešnici.(El-Hasr, 19)

Oni samo znaju vanjsko od života ovosvjetskog, a
nemarni su spram svijeta onoga.(Er-Rum, 7)

Sjećajte se vi Mene pa ću se i Ja vas
sjećati!(El-Bekare, 152)

Onaj ko se ne sjeća svoga Gospodara, ni njegov
Gospodar se neće sjećati njega, a onaj koga
se Allah ne sjeća, izložen je napadima šejtana,
koji ulazi u njegovo tijelo i izlazi kako hoće i
kada hoće. Šejtan postaje tijelo za čovjeka,
a od takvog nema nikakve opasnosti po šejtanovu
vojsku. Uzvišeni Allah kaže:

A onome ko se nemarnim pravi da Svemilosnog spominjao
ne bi, šejtana ćemo mu navaliti, i on će mu
drug biti! I on će ih od puta odvračati, a
ovi će misliti da su na pravoj stazi.(Ez-Zuhruf,
36,37)

Svi moramo obnoviti svoj ugovor sa Allahom. Moramo
biti svjesni Allaha u svakoj situaciji, u našem govoru
i u našem djelovanju, da se budimo sa Allahovim imenom
na usnama, da jedemo i pijemo s namjerom da
ojačamo naše tijelo za ibadet, za izdržavanje
porodice, da dajemo zekat i sadaku, da ukupno naše
djelovanje i kontakt sa ljudima bude u skladu sa
Allahovim zakonom.
Na taj način čovjek će biti u stalnom
ibadetu uzvišenom Allahu.

Srdžba

Svaki čovjek se ljuti, ali postoji pohvalna i
pokuđena ljutnja. Pohvalna ljutnja je ljutnja u
ime Allaha, njegove vjere i njegovog poslanika a.s. ,
ljutnja prilikom kršenja Allahovih zabrana. Allahov
poslanik, nikad se nije ljutio radi sebe, uvijek se
ljutio kada bi neko prekršio Allahovu zabranu.

Pokuđena ljutnja je kada se čovjek ljuti
radi sebe, kada ga obuzme osjećaj ponosa zbog
grijeha kojeg je učinio, kada se ljuti radi nekog
postupka svoje žene i djece, kada se ljuti na nekoga
zbog ružnog postupka prema njemu, kada se ljuti na
onoga ko ga ogovara. Sve to je pokuđena ljutnja i
u momentima takve ljutnje šejtani okupiraju
čovjeka pa ga navrate na djela za koja se on,
poslije toga, kaje, nakon što se oslobodi utjecaja
šejtana. Uzvišeni Allah kaže:

A kada te šejtan hoće zavesti zavođenjem
svojim, ti od Allaha utočište potraži! On,
doista, sve čuje i sve zna!.

Buharija i Muslim bilježe da je Sulejman B. Sard
rekao: Sjedio sam sa Allahovim poslanikom a.s. , a
dvojica ljudi su se posvađali. Svađa je bila
oštra toliko da je jedan sav pocrvenio, a vratna žila
mu nabrekla. Tada je poslanik a.s. rekao.’ Uistinu,
znam riječi koje kad bi izgovorio, nestalo bi
onoga što ga je obuzelo – kada bi rekao. E’uzu billahi
mineššejtan nirradžim, ljutnja bi prestala.

Ebu Davud bilježi od ‘Atijje b. ‘Urve, a on od
poslanika a.s. , da je rekao:Ljutnja je od šejtana, a
šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom.
Zato, kada se neko od vas naljuti neka uzme abdest.
Kada bi nekoga obuzela ljutnja, poslanik bi
naređivao da sjedne, ako je stajao; a ako je
sjedio, naredjivao bi mu da se ispruži.

Odavanje strastima

Postoje dvije vrste strasti: strast stomaka i strast
polnog organa. Imam Ebu Hamid El Gazali u svome djelu
Ihja’ ‘ulum eddin kaže:Stomak je izvor strasti, mjesto
gdje nastaju sve vrste bolesti. Slijedi strast polnog
organa i snažna želja da se on zasiti. Ove dvije
strasti (hrana i seks) slijedi snažna želja za ugledom
i imetkom, potom slijedi umnožavanje imetka i
jačanje utjecaja što proizvodi različite
vrste gluposti, natjecanja i zavidljivosti.

Iz ove dvije strasti (umnožavanje imetka i jačanje
utjecaja) rađa se bolest dvoličnosti,
pokvarenog ponosa, umnožavanja i arogancije, što
prelazi u zlobu, zavist, neprijateljstvo i mržnju.
Onaj ko se tome oda, to ga vodi u nasilništvo, zlo i
razvrat, a sve to je rezultat zapostavljanja želuca i
njegovog zasićenja i nekontrolisanog
ispunjavanja. Kada bi rob ukrotio svoju strast za
hranom gladovanjem i sužio šejtanske tokove, na taj
način bi prisilio svoj nefs na pokornost
uzvišenom Allahu. Ovo je komentar na hadis poslanika
a.s: Mi smo narod koji ne jede dok ne ogladni, a kad
jede ne zasićuje se.

Zato, slijedimo uputu našeg poslanika i dobro pazimo
da se ne odamo strastima stomaka i polnog organa. Obe
strasti uništavaju čovjeka i udaljavaju ga od
Allaha, a to znači izloženost napadima šejtana.

Način uklanjanja sihra!

Postoje dvije vrste liječenja: ne dozvoljeno i
dozvoljeno liječenje.

Pod ne dozvoljenim liječenjem podrazumjevamo
korištenje zapisa, raznoraznih talismana (zečija
šapa, drvo tisovine i sl). Poslanik saws kaže: “Ko ode
gataru ili vraču, porekao je ono što je
objavljeno Muhammedu.”( Prenose ga četvorica
autora Sunena i El-Bezzar sa dobrim lancem
prenosilaca. Također ga prenosi i Muslim s
dodatkom “i ne prima mu se namaz četrdeset dana).
U “Sunenu” se kaže: “Ko zaveže čvor i puhne u
njega, napravio je sihr.”

Pod dozvoljenim liječenjem podrazumjeva se
liječenje učenjem Kur’anskih ajeta, dova
Poslanika saws.

Bez obzira da li se radi o bratu ili sestri potrebno
je da ima neko prisutan ko im je u rodu a kod sestara
potrebno je ukoliko je udata suprug, a ukoliko nije
jedan od roditelja ili brat, sestra ali uz saglasnost
roditelja.

Podrazumijeva se da bolesnik mora biti propisno
obučen tj ako je sestra u pitanju: mahrama, duga
suknja i rukavi a sve mora biti ne prozirno i široko
da ne ocrtava konture tijela.

Onaj ko je bolestan dolazi kod liječnika i prvo
porazgovara sa liječnikom o svom problemu, pri
čemu će mu liječnik postaviti nekoliko
pitanja, kao na primjer: šta sanja, ima li bolove u
stomaku, ima li glavobolju, da li je tražio pomoć
od liječnika medicine i sl?

Nakon obavljenog razgovora bolesnik i svi koji
prisustvuju liječenju moraju da se abdeste a
načini liječenja koji se koriste su:

Prvi način – bolesnik stoji u pravcu kible:

Onaj ko je bolestan ustane, okrene se prema kibli,
opusti se i zažmiri a liječnik počinje da
uči kur’an na uho bolesnika. Bolesnik ne treba da
ponavlja išta od onoga što liječnik uči. U
toku učenja bolesnik može da osjeti da mu trne
dio tijela, strujanje kroz tijelo, bolove u nekim
dijelovima tijela, otežano disanje i da ga nesto obara
da padne naprijed ili nazad.

Bolesnik ne treba da se suprostavlja ukoliko dolazi do gubljenja ravnoteže. Liječnik ili neko ko pomaže liječnikuće uhvatiti bolesnog i spustiti ga u ležeći
položaj. Liječnik i dalje uči kur’an a u određenim trenutcima govori na maternjom jeziku (u ovom slučaju na bosanskom) prevod kur’anskihajeta i opominje džina da se pokaje i da napusti tijelo oboljelog.

Džin može da napusti tijelo i nakon jednog tretmana a
isto tako može se desiti da je potrebno više puta da
se uči pa da napusti tijelo a isto tako kao i kod
svake bolesti u savremenoj medicini, da nema lijeka
nego samo da se olakša oboljelom, ali da nikada
neće biti u potpunosti zdrav.

Ukoliko džin želi da napusti tijelo, ovisno od
liječnika, on ga pušta da izađe ili na usta
ili mu otvori prolaz sterilnom iglom na nekom od
prstiju a najčešće kažiprst lijeve ili desne
ruke da džin izađe.

Ukoliko je džin iskren i iskreno se kaje, on sa svojim
izlaskom nosi bolesti koje je prouzrokovo bolesnom a
to se manifestuje u vidu špricanja krvi i do 1m u
daljinu od prsta na kojem je otvoren prolaz.

Nakon tretmana kod liječnika, on daje terapiju,
bez obzira da li je gotovo ili ne, koje bolesnik mora
da se pridržaje. Kako će terapija izgledati ovisi
o liječniku i o vrsti bolesti.

Drugi način – dizanje ruku

Kod ovog načina liječenja bolesnik sjedi,
ispruži noge, a ruke ispruži na koljena i zatvori
oči. Tada liječnik stane ispred njega ili sa
strane i na uho bolesnika uči kur’an. Ruke
pokazuju određene znakove. To može biti u jednom
momentu i da odmah prestane, pa se neće pojaviti
dok se ne ponovi cijelo učenje.

Bolesnik mora bit miran i opušten i dobro slušati
učenje kur’ana. Ne smije opirati pokret ruku ili
prstiju.

Treći način – pregled posmatranjem

Ovaj način pregleda je veoma efikasan. Neki su
zlouoptrijebili ovu metodu, vidjevši priliku u njoj da
gledaju ženama u oči.

Tajna ovog pregleda leži u bogobojaznosti onoga ko
liječi, a zatim u nuru (svjetlosti) koja
zrači iz njegovih očiju, te u Poslanikovim
riječima:

‘Vjernik je ogledalo vjerniku.’ U ovom slučaju
liječnik je ogledalo bolesniku. Ako bolesnik
gleda u liječnika dok uči određena kur’anska ajeta, džin će gledati i u očima liječnika vidjeti sebe i svoju pokvarenost, a to će se odraziti na bolesnika pa će osjetiti da je vidio majmuna, crno lice sa rogovima, glavu zmije, glavu psa ili neko sasvim drugo nestvarno lice, može osjetiti vrtoglavicu, toplotu ili hladnoću u
tijelu, bol u nekom dijelu tijela i sl. Bolesnik može
i da padne u nesvijest a onda se liječenje
nastavlja učenjem rukje.

To su najčešći načini a Allah najbolje zna koliko ih još ima, najviše se koriste ove tri metode a prva metoda najčešće.

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkumusSelam we rahmetullahi we berekatuhu,

Po kur’anskom tekstu, muskarci su ti koji vode brigu o suprugama, jer je Allah dao prednost jednima nad
drugima. Taj segmenat ste trebali definisati na samom startu vasega braka, kako ne bi dolazili u neugodne
situacije tokom bracne zajednice.

Ako je muz ubijedjenja da nisi duzna da se skolujes i da svojim odlaskom na fakultet ugrozavas ili zakidas prava porodice ili muza kao organizatora iste, duznost ti je da ga poslusas sve dok ti ne bude naredio nesto sto je grijeh prem Uzvisenom Allahu. Ako se mozete dogovorit po tom pitanju onda je hajr inshaAllah, a ko ne mognete iznaci kompromis, onda se pokori svome suprugu. A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

We alejkumusSelam,

Hadis je jasan i decidan,a znaci da je majka ta koja nosi nas u stomaku,hrani nas prsima dok smo mali i muku muci dok nas odgoji dok ne mognemo sami sebi privrjedjivat zato ima 3x vece pravo na poslusnost i doborcinstvo u odnosu na oca.Otac s druge strane zaduzen je onim, cime je medij i moda opteretio majku na zapadu da treba i mora da radi fabrici, mjesati se sa muskarcima otkrivati stidna mjesta, a nekakvi domovi nam odgajaju odnosno unistavaju moral omladine.

Onoga trena kada se zena uda muz preuzima odgovornost nad njenom opskrbom i nad svim potrebama koje idu u sklopu bracne zajednice. I dalje ostaje obaveza dobrocinstva prema roditeljima ali muz ima dok ste u braku da ti zabrani ili naredi nesto, i ti i svaka druga zena ste duzne da slusate muzeve sve dok ne naredjuju nesto sto je vjerom zabranjeno. Na kraju ostaje poruka i pravilo definisano hadisom: “NEMA POKORNOSTI STVORENJU AKO SE GRIJESI PREMA STVORITELJU”.

Allah subhaneh ima najvece pravo nad nama samima, nasim zivotima, jer nasa opskrba je uNjegovim rukama kao i zivot i smrt i sve je definisano do casa odredjenog. I ne smijemo u nasim postupcima dadamo prednost nekome kome nije to vjerom definisano, jer nase vjerovanje nece biti potpuno dok ne budemona Allahove i poslanikove smjernice odgovarali kao i generacije prije nas: “CUJEMO I POKORAVAMO SE”! A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com