Ve alejkumusSelam,

Belaj je sto su mnogi prihvatili propise islama, ali duboko u svojim prsima posjeduju korijene iz doba dzahilijjeta(neznanja). Lijepo je da insan zaplace dok uci kuran jer: “oko koje bude plakalo iz straha od Allaha subhaneh, vatra nece prziti“ (hadis).Medjutim ako taj plac bude radi ljudi,ili neke dunjalucke koristi,onda se tesko takvom ucacu.

Od edeba nije da se bilo ko vrijedja ili uznemirava na bilo koji nacin.Posebno to ne treba ciniti pred drugima ili u drustvu. Znajte dobro da po hadisu:”Onaj ko prikrije neciju sramotu na dunjaluku,Allah ce prikrit njegovu sramotu na Sudnjem Danu“.

Omer r.a. imao je obicaj reci:”Vjernik je vjerniku ogledalo“, tj.ja nisam u mogucnosti da sagledam sve svoje nedostatke,ali zato je tu moj brat/sestra u vjeri koji ce mi priteci u pomoc i upozorit me na moje pogreske i propuste.

Svako ko misli da sve zna, stavlja sebe u polozaj meleka koje je Allah odabrao da budu bezgresni, ili da mu ne treba savjet, neka se ugleda na generacije ashaba i tabiina koji su opominjali jedni druge i samo tako mogli koracati naprijed i savladavat prepreke na Putu Istine.

Ako je Allah definisao namaz kao: “lijek putem kojeg insan bi trebao da se kloni ruznih i nevaljalih postupaka”, onda se treba svaki klanjac zapitat: Sta je s njim i njegovim namazom(tj.ispravnoscu i skrusenoscu u tom ibadetu)??
A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Na ime žive osobe može se zaklati kurban samo sa znanjem iste te osobe, to jest, odobrenjem i nijetom, jer je klanje kurbana ibadet, a za ibadet se mora imati nijet. Ovako kažu hanefijski i šafijski autoriteti te mnogi drugi učenjaci. Kad se radi o klanju kurbana za umrlu osobu, većina učenjaka tvrdi da se za umrlu osobu može zaklati kurban i da će zbog toga imati nagradu kod Allaha. A Gospodar tvoj najbolje zna, samo je On Znalac svih tajni.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Ko isposti mjesec ramazan, a zatim posti šest dana mjeseca ševala imat će nagradu kao da je postio cijelu godinu” (Muslim). Islamski učenjaci nemaju jednoglasan stav o pošćenju nafile prije napašćanja propuštenih dana ramazanskog posta. Neki autoriteti smatraju da se prvo mora ispostiti cijeli ramazan, a zatim postiti šest dana ševala.

Drugim riječima, onaj ko iz opravdanih razloga (putovanje u udaljeno mjesto, teška bolest) nije ispostio cijeli ramazan – mora prvo napostiti dane ramazana koje nije postio, a tek onda postiti šest dana mjeseca ševala. Kod mnogih se žena (jer većinom ne isposte ramazan u cijelosti) javlja nedoumica hoće li prvo postiti nafilu ili će napostiti dana ramazanskog posta. Na drugoj strani imamo islamske učenjake koji smatraju da obveznik može postiti nafilu o kojoj je riječ, a zatim će napostiti dane ramazanskog posta koje je ispustio. Ovdje nije na odmet da čovjek bude preodstrožan, pa da postupi prema prvom mišljenju – ako je u mogućnosti. A ako pak postupi prema drugom mišljenju, u kojem je jedna širina, neće pogriješiti. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Nije preneseno da je Allahov Poslanik, ﷺ, pravio pauzu između učenja el-Fatihe i sure; a neki pravnici donijeli su rješenje da imam treba napraviti pauzu poslije učenja el-Fatihe kako bi muktedije proučili ovu suru. Imam će poslije el-Fatihe napraviti neznatnu pauzu, tek toliko da povrati dah i da pruži mogućnost muktedijama da počnu učiti el-Fatihu, koju će proučiti makar imam počeo učiti suru.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Ustručavam se da nazovem novotarom mudžtehida (učenjaka koji samostalno rješava vjerskopravna pitanja oslanjajući se na izvore islama) koji postupa suprotno onom na šta ukazuje vanjsko značenje hadisā. Oni koji vežu ruke na prsa poslije ruka pozivaju se na dokaz iz sunneta, te se ne može tvrditi da je novotar onaj ko se ne podudara s njima u tom pitanju. I ne priliči takvo što smatrati novotarijom jer to ima za posljedicu da ljudi jedni druge proglašavaju novotarima u pitanjima u kojima je istina relativna, a to, opet, ima za posljedicu podvojenost i netrpeljivost među muslimanima.

Istina je da je vezanje ruku poslije rukua sunnet. Dokaz za to jest predanje koje je preko Sehla b. Sa’da, radijallahu anhu, zabilježio imam el-Buhari, a u kojem stoji da je rekao: “Ljudima je naređivano da stavljaju desnu ruku na podlakticu lijeve ruke u namazu” (o izvoru hadisa bilo je govora). Razmislimo li o značenju ovog predanja, zaključit ćemo da se ruke vežu na rukuu. Naime, ruke se na sedždi drže na tlu, na rukuu se drže na koljenima, a na sjedenju drže se na stegnima, pa su, kad je riječ o rukama, ostale dvije situacije, i to situacija prije i poslije rukua, a na obje se proteže općenitost predanja: “Ljudima je naređivano da stavljaju desnu ruku na podlakticu lijeve ruke u namazu.” Eto, tako ovo predanje pokazuje da se ruke i poslije rukua vežu na prsa; to je ispravno i u skladu sa sunnetom, a nije novotarija.

Šejh Muhammed b. Usejmin