Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Kada je u pitanju podizanje ruku prilikom dove to je jedan pohvalan i lijep čin. Čovjek može spuštenih ruku doviti i ako Bog da njegova dova može biti ispunjena. Ali isto tako pohvalno je i lijepo i to odaje o čovjeku vid skrušenosti,da čovjek podigne ruke,da ih usmjeri prema nebu,jednostavno mnogi argumenti ukazuju da je lijepo i pohvalno doviti podignutih ruku ali nije obavezno.
Čovjek ima dosta situacija kada upućuje dovu Allahu a ne podiže ruke. Tako da podizanje ruku prilikom dovljena je pohvalan i lijep čin,nije obaveza. Nakon toga potiranje lica prilikom završetka dove,postoji o tome hadisi i u pogledu tih hadisa postoje razilaženja. Tako da ne treba puno oko toga zatezati. Sam šjeh Bin Baz i mnogi drugi muhadisi ovog vremena su kazali,pošto je hafiz Ibn-Hadžer i još neki učenjaci su argumente o potiranju lica nakon dove smatrali hasen(dobrim). Tako da nema smetnje da čovjek potare a isto tako i ako ne potare,ako je čovjek uvjerenja da su hadisi o tome daif (slabi),ne treba da to pitanje bude pitanje spoticanja, rasprava,mržnje itd…

Onaj ko smatra da su hadisi o tome hasen (dobri) nema smetnje da potare lice,onaj ko smatra da su hadisi o tome daif ne mora potrati. A i oni koji smatraju da su hadisi o tome daif nema smetnje da potaru jer su Islamski učenjaci kazali da nema smetnje ako hadis nije žestoko slab da se po njemu radi. Tako da može se potrati lice poslije dove a isto tako ako to neko ne radi ne treba ga kritizirati.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Generalno rečeno,čovjek od svog kurbana ne smije ništa prodati,to treba da zapamtimo. A od svih dijelova kurbana čovjek se može okoristiti shodno vrsti dijela kurbana. Tako da kožicu čovjek može donirati,nekome dati pa makar je taj neko poslije prodao. Bitno je da prvi njen vlasnik ne može prodati. Mi sada imamo na državnom nivou organizirano prikupljanje kožica od strane Islamske zajednice. Nema nikakve smetnje da čovjek daje svoju kožicu za instituciju a nakon toga oni prodaju kožarama,imaju od toga i neki novčani povrat što je itekako lijepa i pohvalna stvar. Bolje je to nego da se baca po nekim deponijama itd.

Tako da kad je u pitanju kožica kurbana,čovjek je može zadržati za sebe, može je uštaviti, koristiti, može od nje napraviti mješinu itd… To je kurban,halal životinja i samim tim i njena koža je halal i čista. Kožicu ne smijemo prodati. Iako je bio dio učenjaka koji je kazao da ako prodamo kožicu da te pare dadnemo u sadaku al bolje da se to ne radi. Ili ćemo kožicu nekome donirati,on je može poslije toga prodati. Bitno je da mi to ne radimo. Kožicu možemo i zadržati za sebe,iskoristiti u nešto što je dopušteno i dozvoljeno npr. napraviti neku serđadu, neku mješinu itd. U svakom slučaju to je dopušteno,da se čovjek okoristi kožicom svoga kurbana. Također može je donirati nekom besplatno a taj kome se donira može je prodati.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Jeste,nema ništa loše u tome, čak štaviše ja smatram da je to jedna lijepa praksa da u jednom selu jedan,dva,tri čovjeka svoj kurban ispeku i ljudima onako friško pečeno meso podijele. Jednostavno naš narod slabo konzumira ovčije meso a svi vole pečenje. Tako da ovo je dobra metoda i način da naš kurban bude iskorišten i pojeden. Tako da nema ništa loše u tome da čovjek svoj kurban zakolje,ispeče,nakon toga izreže i komšijama i prijateljima podijeli po porciju,pola kile ili kilu ili koliko već želi. Čak štaviše možda to meso bude iskorišteno mnogo bolje nego sirovo meso. Jer nekada ljudi sirovo meso bace,ne jedu,bace životinjama itd. Tako da ovo je nova metoda da meso našeg kurbana bude dobro iskorišteno.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Znači čovjek je na zapadu i ne može on da zakolje kurban pa želi da nekoga od svojih prijatelja,poznanika,rođaka zaduži da za njega zakolje kurban. Eh sad,koga možemo zadužiti i šta on treba da uradi?

Generalno mi imamo uvjete koji se vezuju za insana koji kolje,imamo uvjete koji se vezuju za kurban,imamo šta treba kazati onaj koji kolje i šta treba uraditi. Generalno kurban treba da zakolje osoba koja je vjernik. Eh sad,šta je vjernik? Vjernik je osoba koja se deklariše kao musliman,klanja namaz,ide na Džumu itd. Znači bitno je da je to čovjek musliman. Prilikom klanja obavezno da kaže “Bismillah”, isto tako obaveza mu je da prilikom klanja prereže ono što treba da se prereže. A to svi ljudi koji kolju znaju,da prerežu i grkljan i dušnik i vene koje vode krv iz mozga ka srcu.

Tako da osoba koja kolje treba da bude musliman,da kaže Bismillah prilikom klanja (imaju još neke pohvalne radnje al mi o tome sada ne govorimo,govorimo šta je obaveza) i da prereže oštrim nožem ono što je obaveza da se prereže prilikom klanja. Svakako ne treba pikovati životinje niti ih treba udarati čekićem već ih treba zaklati onako kako je to naređeno i objašnjeno-tako što će se prerezati dušnik,grkljan i vene koje vode krv iz srca prema mozgu.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
U svakom slučaju cijenjena braćo i sestre,jedna velika osnova je ako nam je neko donio kurban a musliman je,da mi ne trebamo ništa provjeravati. Donosi nam osoba koja je musliman,samim tim dok on donosi on je musliman,ne moramo mi provjeravati ko je i kako je klao.

Imamo vjerodostojan hadis da Aiše r.a kaže “Allahov poslaniče,donose nam meso ljudi koji su friško prihvatili vjeru,ne znamo jesu li spomenuli Bismillu ili nisu” pa kaže Poslanik s.a.w.s “spomenite vi Bismillu i jedite”. Znači kada nam donose ljudi koji se deklarišu kao muslimani,kurban je ibadet,klanje kurbana je ibadet,nama nije obaveza da provjeravamo na koji način su oni klali,ko je klao,da li je rekao “Bismillah”,prihvatit ćemo to meso i nećemo se raspitivati,spomenut ćemo Bismillu tokom jela.

Audio isječak odgovora