Na samom početku treba spomenuti da je odstranjivanje pravne nečistoće (džunupluka) uvjet za ispravnost namaza, i svaki musliman tome treba posvetiti veliku pažnju. U normalnim uvjetima, da bi kupanje bilo validno, treba se prilikom gusula pokvasiti vodom cijelo tijelo, kao što je potvrđeno vjerodostojnim hadisima Allahovog Poslanika.

U pogledu olakšica prilikom kupanja islamski učenjaci spominju dvije stvari:

1- Ženi je dozvoljeno da prilikom kupanja od džunupluka ne raspliće pletenice (kod žena koje kosu pletu u pletenice), već je dovoljno da vodom skvasi glavu toliko da voda dopre do tjemena, tj. korijena kose.

2- Ako spomenuta olakšica ne bi bila dovoljna, iz razloga da se žena zaista boji da će joj kupanje pogoršati već postojeću bolest ili usporiti njeno ozdravljenje, a to treba da bude potvrđeno od strane povjerljivog i prije svega kompetentnog liječnika – liječnice, tada će žena prilikom kupanja potrati po kosi mokrom rukom, zatim će uzeti tejemmum, a zatim će saprati vodom ostali dio tijela (ovo je stav uvaženog šejha Bin Baza). Spomenuti redoslijed nije obavezan, već je obaveza da se urade sve tri spomenute stvari bilo kojim redoslijedom.

Izvor (osnove) fetve: islam-qa

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.

Bismillah, vel-hamdulillahi ves-salatu ves-selamu ‘ala resulillahi ve ‘ala ‘alihi ve sahbih!

Svaki stanovnik naselja ili grada u kome se klanja džuma-namaz, a koji je punoljetan i zdrav musliman, dužan je klanjati džuma-namaz bez obzira na udaljenost svog mjesta stanovanja od džamije, i bez obzira da li čuje ezan ili ne. Obaveza pada i na prigradska naselja spojena sa gradom ako nemaju svoju džamiju u kojoj klanjaju džumu. Čak i stanovnici daljih naselja dužni su da se odazovu ako čuju ezan. Kaže Uzvišeni: ”O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i poðite da molitvu obavite; to vam je bolje neka znate.“ (Sura Petak, 9.) Ovo je preovladavajuće mišljenje islamskih učenjaka, a Allah najbolje zna.

Koliko se može razumjeti iz pitanja, tvoje radno mjesto je van grada u kome se klanja džuma na udaljenosti od 50 km tako da tebi džuma-namaz nije obavezan, a ako uspiješ doći i klanjati, bit će ti ispravan.

Prispijevanje na džuma-namaz uvjetovano je prispijevanjem na drugi rekat džuma-namaza. Ako prispiješ na ruku’ na drugom rekatu, klanjat ćeš još jedan koji si propustio. A ako te proðe ruku’ na drugom rekatu i prispiješ u džemat prije selama, tada ćeš poslije selama namaz upotpuniti sa četiri rekata podne-namaza, jer na džuma-namaz u tom slučaju nisi prispio. Poslanik, ﷺ, kaže: ”Ko prispije na jedan rekat, prispio je na namaz.” (Buharija, 580)

Dakle, ako prispiješ samo na namaz, bez hutbe, džuma je validna i ne moraš klanjati podne.

Mada, kao što smo spomenuli, u tvom slučaju, kako si ga opisao, tebi dolazak na džumu nije obavezan, nego si dužan na poslu klanjati podne-namaz.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Fahrudin Haseljić

Nije dozvoljeno međusobno razgovarati dok imam drži hutbu, osim osobi koja razgovara sa imamom u nekim vanrednim situacijama. Nije dozvoljeno klanjati u toku džumanske hutbe, osim osobi koja je stigla u džamiju u toku hutbe – koja će klanjati dva kratka rekata, tehijjetul-mesdžida, nakon čega će sjesti i pažljivo slušati hutbu.

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 6133, 8. tom, str. 244)

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, ﷺ. Po ovome pitanju postoje dva oprečna mišljenja. Prije svega treba napomenuti da po ovome pitanju nema zabilježenih stavova islamskih učenjaka prvih generacija.Takoðer, nije zabilježeno da je Poslanik, ﷺ, ili neko od njegovih ashaba, spajao ikindiju sa džumom. Razlog njihovog nedoticanja ovoga pitanja u to vrijeme leži u sljedećim činjenicama:

– Mjesta kojima se u to vrijeme prolazilo nisu bila naseljena većim brojem stanovništva kao u ovo naše vrijeme, nego se radilo o manjim selima i šatorskim – nomadskim nastambama čiji je broj stanovnika bio vrlo mali, pa stoga i nisu bili obavezni klanjati džumu.

– Musafir nije obavezan klanjati džumu.

– U to vrijeme ljudi zbog velikih vrućina nisu kretali na put u podne, nego rano ujutro, pa zato i nisu dolazili u priliku da spajaju ikindiju sa džumom.

– Prema tome, ni Poslaniku, ﷺ, niti njegovim ashabima nije se desilo da na putovanju klanjaju džumu za onima koji nisu putnici, pa da nastave s putovanjem i oko toga nema nikakvog predanja koje je vezano za ovo pitanje, niti verbalnog niti praktičnog.

Jedan dio islamskih učenjaka ovoga doba stava je da se ikindija ne može spajati sa džumom i svoje mišljenje potkrepljuju sljedećim dokazima:

1. Uzvišeni Allah rekao je: «Vjernicima je propisano da u odreðeno vrijeme namaz obavljaju.» (En-Nisa’, 103.) Prema tome, ko klanja ikindiju u vrijeme džume, klanjao ju je prije vremena i takav namaz nije valjan.
2. Nije zabilježeno da su Allahov Poslanik, ﷺ, i njegovi ashabi spajali ikindiju sa džumom.
3. Nije ispravno porediti spajanje podne-namaza i ikindije sa spajanjem džume i ikindije, jer izmeðu džume i podne-namaza postoje mnoge razlike.

Drugi dio učenjaka zastupa mišljenje da je dozvoljeno spojiti ikindija-namaz sa džumom u prvom vremenu (vremenu džume). To je mišljenje šafijskih učenjaka i poznatije mišljenje kod hanbelijskih učenjaka, a svoj stav obrazlažu činjenicom da je džuma zamjena za podne-namaz, i u islamskom pravu (fikhu) poznato je da zamjena uzima isti propis kao i ono što je zamijenjeno. Allahov Poslanik, ﷺ, nije nikada imao priliku da klanja džumu na putovanju, niti ju je i za kim klanjao na putovanju, pa kako možemo uopće kazati da nije bila njegova praksa da spaja ikindiju i džuma-namaz?

Po ovome pitanju moramo se obratiti na osnove Šerijata i na njegove intencije, te na osnovu ove mes’ele (pitanja) u Kur’anu i sunnetu. Razlog zbog kojeg je dozvoljeno spojiti podne i ikidiju je olakšica vjernicima, a potreba za tom olakšicom postoji i u ovome slučaju.

Prema tome, spojiti ikindija-namaz sa džuma-namazom je dozvoljeno jer ne postoji jasan i kategoričan dokaz koji to zabranjuje. Allah, opet, najbolje zna.

Odgovorio: Abdulvaris Ribo

Ako postoji potreba, dozvoljeno je razgovarati u pauzi kada imam sjedi između dvije hutbe.

Također, dozvoljeno je išaretom upozoriti one koji razgovaraju u toku hutbe, kako bi prestali, kao što je dozvoljeno koristiti išaret u namazu ako za tim postoji potreba.

(Fetve šejha Bin Baza, 12. tom, str. 337)