Dozvoljeno je klanjati dženaza-namaz unutar mezarluka, kao što je dozvoljeno klanjati dženazu namaz u mezarju nakon ukopa mejjita.
Preneseno je da žena čistila mesdžid, pa je preselila, pa je Allahov Poslanik upitao za nju, te su mu kazali da je preselila, pa je rekao: ”Zašto me niste obavijestili o tome?! Kažite mi gdje je njen mezar?” Pa su mu pokazali njen mezar, i on joj je klanjao dženaza-namaz, a potom kazao: ”Zaista su ovi mezari prepuni tame njenim stanovnicima, Allah ih osvjetljava mojim namazom njima.” (Muslim)

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 8210, 8 tom, str. 392)

Zabilježeno je u hadisu Ibn Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ”Ako jednom muslimanu klanja dženazu četrdeset ljudi, koji ne pripisuju Allahu sudruga, Allah će primiti njihovo zagovorništvo (dovu za mejjita).” (Muslim) Zato su islamski učenjaci smatrali lijepim da se dženaza-namaz klanja u džamiji u kojoj ima mnogo klanjača, jer što je više klanjača, to je bolje i više je onih koji će uputiti dovu za mejjita.

(Fetve šejha Bin Baza: 12. tom, str. 138)

Alejkum selam. Bismillah ves-salatu ves-selamu ala resulillah. Prije nego li damo odgovor na vaše pitanje, molimo Allaha, dž.š., za Vaše brzo ozdravljenje. Prije svega, radi sigurnosti, valjalo bi da upitate još nekog stručnjaka za tu bolest; da li je baš voda razlog za širenje vašeg osipa. U svakom slučaju, normalno ćete uzimati abdest za sve ostale dijelove tijela, a lice ako ne smijete prati, onda ćete ga mokrom rukom potrti. A u slučaju da ga ne smijete nikako vlažiti, onda Vam je dozvoljeno da lice tejemmumom očistite, prije, u toku abdesta ili nakon što završite sa uzimanjem abdesta, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Tvrdnja koja je došla od dotične osobe čista je zabluda i može biti djelo koje ju je izvelo iz islama, zato što je Allah, dželle šanuhu, u Svojoj Knjizi jasno rekao da su oni nevjernici: “Jevreji govore: ‘Uzejr je Allahov sin’, a kršćani govore: ‘Mesih je Allahov sin.’ To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću? Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naredio im je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.”

Ovi ajeti jasno upućuju na to da su oni kafiri, a pored njih ima i drugih ajeta koji to potvrđuju:

“Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesih, sin Merjemin.’”

“Nevjernici su oni koji govore: ‘Allah je jedan od trojice.’”

“Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina – prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali.”

“Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci bit će sigurno u vatri džehennemskoj.”

Ima mnogo ajeta i hadisa koji govore o ovoj temi. Onaj ko bude nijekao kufr židova i kršćana koji nisu povjerovali u Muhammeda, ﷺ, utjeruje u laž Allaha, dželle šanuhu, a utjerivanje Allaha, dželle šanuhu, u laž je nevjerovanje. Znači, ko bude sumnjao u nevjerstvo židova i kršćana nema sumnje da je i on sâm nevjernik. Subhanallah! Kako taj čovjek može kazati da nije dozvoljeno reći da su oni nevjernici, a oni govore da je Allah jedan od trojice!? Njihov Gospodar, Allah dželle šanuhu, proglasio ih je nevjernicima. Kako ih taj čovjek ne smatra nevjernicima, a oni govore: “Mesih je sin Allahov”, “Allahova ruka je škrta”, kao i: “Allah je siromašan, a mi smo bogati”!?

Kako ih ne smatra kafirima, a oni su Allaha, dželle šanuhu, opisali ovako ružnim svojstvima punim manjkavosti, omalovažavanja i pogrde!? Taj predavač treba se pokajati Allahu, dželle šanuhu, da ne popusti pred kufrom ovih nevjernika, zatim treba da pročita riječi Uzvišenog: “Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, a oni ionako popuštaju”, i da svakome objasni da su židovi i kršćani nevjernici i da su oni zasigurno stanovnici Vatre.

Rekao je Allahov Poslanik, ﷺ: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, koji god židov i kršćanin čuje za mene, a ne bude slijedio ono sa čime sam ja došao (u drugoj verziji navodi se: ne bude povjerovao u ono sa čime sam ja došao), a da neće biti od stanovnika Vatre.”

Neka židovi i kršćani bit od onih koji će uzeti dvostruku nagradu, kako je to rekao Poslanik, ﷺ: “Trojica imaju dvije nagrade: čovjek, sljedbenik Knjige, koji je povjerovao u svog poslanika i povjerovao u Muhammeda…”

Židovima i kršćanima obaveza je slijediti Poslanika, ﷺ, koji je opisan u njihovom Tevratu i Indžilu. Rekao je Uzvišeni: “Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.”

Židovi i kršćani treba da slijede Poslanika, ﷺ, koji je radosna vijest nagoviještena od Isaa, sina Merjemina, neka je selam na njega. Rekao je Isa, alejhis-selam, onako kako nas je Allah, dželle šanuhu, obavijestio:

“I kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći’, i kad im je došao sa jasnim dokazima, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina.’”

Kada im je došao? Ko je taj što im je došao? To je onaj koji je nagoviješten – Ahmed. Kada im je došao sa jasnim dokazima, rekli su: “Ovo je prava vradžbina!” Odgovor kršćanima koji kažu da je onaj koga je nagovijestio Isa, alejhis-selam, Ahmed, a ne Muhammed jeste sljedeći: Allah, dželle šanuhu, rekao je:

“Kada im je došao sa jasnim dokazima”, znači da je onaj koji im je došao bio nakon Isa, alejhis-selam, a poslije Isaa, alejhis-selam, nije došao niko drugi osim Muhammeda, ﷺ. Muhammed je Ahmed.

Allah, dželle šanuhu, nadahnuo je Isaa, alejhis-selam, da nazove Muhammeda, ﷺ, Ahmedom zato što je Ahmed superlativ od “hamd” (hvala), pa je on čovjek koji najviše zahvaljuje Allahu, dželle šanuhu, što znači da je ovaj superlativ u značenju participa aktivnog. Tumačenje istoga znači da je on najhvaljeniji čovjek, što ukazuje na to da je ovaj oblik superlativa došao u značenju i participa pasivnog. Tako je on onaj koji hvali Allaha, džele šanuhu, ali i onaj koji je hvaljen, na što upućuje oblik riječi.

Želim naglasiti da je onaj ko bude tvrdio da kod Allaha, dželle šanuhu, postoji neka druga vjera, mimo vjere islama, nevjernik u čije nevjerovanje nema sumnje. Uzvišeni Allah kaže: “A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati”, “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”

Na osnovu ovoga, po treći put opominjem ovu osobu da se pokaje Allahu, dželle šanuhu, zbog svojih riječi i objasni ljudima da su židovi i kršćani nevjernici, jer je do njih došla Objava, ali su je oni iz inata zanijekali.

Allah, dželle šanuhu, opisao je židove kao narod na koji se On rasrdio, zato što su znali istinu, ali su prelazili preko nje, dok je kršćane opisao kao zabludjeli narod, zato što su htjeli istinu, ali su od nje zalutali.

Međutim, židovi i kršćani saznali su istinu, ali joj se suprotstavljaju. Zato su zaslužili da budu oni na koje se Allah, dželle šanuhu, rasrdio. Pozivam sve židove i kršćane da povjeruju u Allaha, subhanehu ve te‘ala, kao i u sve Njegove poslanike, da slijede Muhammeda, ﷺ, jer je on taj za kojeg im je u njihovim knjigama naređeno da ga slijede. Kaže Uzvišeni:

“A milost Moja obuhvata sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali, onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi, zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali, i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.”

Kaže Uzvišeni: “Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji, nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i u Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati ni pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove, njega slijedite – da biste upućeni bili.’”

Ovi ajeti potvrđuju ono što smo spomenuli na samom početku našeg odgovora. Ovo je potpuno jasno i u to nema nikakve sumnje.

Molim Allaha, dželle šanuhu, da vam bude na pomoći!

Šejh Ibn Usejmin

(Fetve učenjaka dvaju harema, str. 15)

Alejkum selam. Šejh Ibnu Usejmin rhm., kaže: „Ako imam, u toku namaza, izgubi abdest, napustit će namaz, i naredit će nekom od džematlija koji klanjaju iza njega da predvodi i završi namaz sa džematom. Na primjer, ako bi pretpostavili da se na trećem rekatu sjetio da nije uzeo abdest – obaveza mu je da prekine sa namazom, i nije mu dozvoljeno da nastavi klanjati namaz bez tahareta-abdesta. Nekome od džematlija iza imama će reći da nastavi predvoditi namaz umjesto njega, pa će upotpuniti treći rekat, zatim i četvrti, nakon čega će predati selam. Ako pretpostavimo da se imam sjetio da nije uzeo abdest nakon što je završio sa namazom i predao selam, njemu je namaz neispravan, pa će ga obnoviti, dok je namaz ostalog džemata ispravan i oni neće obnavljati namaza.“

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha