Islamski pravnici jednoglasni su u mišljenju da je zabranjeno konzumiranje mesa životinje koju ulovi ateista, apostata, budista i idolopoklonik. Većina učenjaka dopušta konzumiranje mesa životinje koju ulove sljedbenici Knjige, židovi i kršćani. (Poznato je razilaženje među islamskim učenjacima da li se vatropoklonici smatraju sljedbenicima Knjige ili ne.) To je stav hanefijskih, šafijskih, hanbelijskih i zahirijskih autoriteta, a između malikijskih učenjaka za ovo su se mišljenje opredijelili Sehnun i Ibn Arebi Maliki. (Vidjeti: El-Mugni, 9/311, El-Hidaja, 4/124, El-Medžmu, 9/105, El-Muhalla, 8/198, Ahkamul-Kur’an, 2/658, i Es-Sejlul-džerrar, 4/61.)

Imam Malik smatra da je konzumiranje mesa životinje koje ulove sljedbenici Knjige zabranjeno, a Ibn Kasim to smatra pokuđenim. Učenjaci koji ovo dopuštaju povode se za činjenicom da je Uzvišeni Allah dopustio konzumiranje mesa koje zakolju sljedbenici Knjige ne praveći razliku između mesa i lovine. I mišljenje većine islamskih pravnika nesumnjivo je jače, tim prije jer ne postoji jasan i ispravan argument koji pravi razliku između ulovljene i zaklane životinje kada je riječ o sljedbenicima Knjige, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ako odgovorne ustanove zabrane pecanje ribe na određenom mjestu ili u određenom vremenu, tada se ribari toga trebaju pridržavati, jer ta zabrana liči mnogim drugim zabranama u kojima je opća korist za to društvo. Makar da čovjek nastavi pecati na takvom mjestu, riba će biti halal, s tim što je grješan zbog svoga postupka. Ako je ribar ubijeđen da je zabrana došla radi nečije lične koristi, ne radi javnog interesa, tada nije dužan postupati po odredbi nadležnih institucija. Budući da musliman u ovom slučaju može imati velikih neugodnosti sa nadležnim službama pa čak da bude krivično optužen, preče mu je da ne ponižava samog sebe. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Poštovani, treba da znate da postoje hadisi, o čijoj vjerodostojnosti postoji razilaženje, u kojima je Allahov Poslanik zabranio klanjanje nafile nakon nastupanja zore, osim dva rekata sabahskih sunneta. Kazao je Allahov Poslanik: “Nema namaza nakon pojave zore osim dva rekata sabahskih sunneta.” (Tirmizi, Ebu Davud od Ibn Omera, r.a. Vjerodostojnim ga je smatrao šejh Albani) Imam Tirmizi nakon ovog hadisa spominje konsenzus učenjaka u pogledu pokuđenosti klanjanja nafile nakon nastupanja zore osim dva rekata sabahskih sunneta. Spomenuti konsenzus je diskutabilan jer se zna da je bilo učenjaka koji su određene nafile dozvoljavali u tom periodu, ali je to svakako stav većine učenjaka. Ako bismo kazali da su ti hadisi vjerodostojni, onda ne dolazi u obzir da čovjek klanja nafilu u tom periodu. Stoga, ostaje vam da svoje vrijeme provedete u drugim korisnim stvarima čija je korist potvrđena validnim dokazima, kao što je: učenje Kur’ana, upućivanje dova Uzvišenom Allahu, spominjanje Allaha, istigfar – traženje oprosta i sl.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.

Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Na početku treba kazati da se pod pojmom “vremena u kojima je zabranjeno klanjati” prvenstveno misli na klanjanje opće nafile u tom vremenu. Po ispravnom mišljenju, a to je stav šafijske pravne škole, i to se čak ne odnosi niti na nafilu koja ima svoj povod, kao što su dva rekata nakon tavafa, dva rekata tehijjetul-mesdžida, dva rekata nakon abdesta i sl., koji se mogu klanjati i u vremenu u kojem je zabranjeno klanjati opću nafilu. Što se tiče klanjanja farz-namaza u tom vremenu, zabrana ne obuhvata ove namaze, a dokaz tome su riječi Allahovog Poslanika: “Ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjati, neka ga klanja kada se sjeti.” (Buharija i Muslim)

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.

„Burdejn“ su sabahski i ikindijski namaz. Nazvani su „burdejn“ po riječi “burad” (hladnoća, zahlađenje) što aludira na kraj dana i noći, jer se sabah klanja krajem noći, kada je najhladnije, a ikindija krajem dana, kada opadne dnevna vrućina.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina