Izrada kipova koji imaju vidljiv reljef je zabranjena, ako su od stvorenja koja imaju dušu. Prenosi se u vjerodostojnoj predaji da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prokleo slikare (kipare). U hadisi – kudsiju, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selem, prenosi da je Allah, subhanehu ve te’ala, rekao: “Nema većeg nasilnika od onoga ko stvara kao što Ja stvaram.” (Buharija, poglavlje: “Tevhid”, 7559. i Muslim, poglavlje:  “Odijevanje”, 2111.)

Ovaj čin je zabranjen. Međutim, što se tiče figura i stvari koja nemaju dušu, dozvoljeni su i zarada od njihove prodaje je halal. (Šejh Ibn Usejmin, “Opis namaza Poslanika, ﷺ”, 1/200.)

ŠEJH IBN USEJMIN

Po islamskom stanovištu rad predstavlja jednu vrstu ibadeta i časti. Od Ka’ba ibn Udžre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ”Jedan čovjek je prošao pored Poslanika, ﷺ, pa kada su ashabi vidjeli kako je snažan i hitar rekoše: ‘Allahov Poslaniče, da je ovoga na Allahovom putu!’ Na to Poslanik, ﷺ, reče: ‘Ako je izašao da zaradi svojoj malodobnoj čeljadi, on je na Allahovom putu….”’ (Taberani)

Bilježi Buharija od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je i sam Poslanik, još kao dijete, čuvao stada mekkanskih bogataša. Svaki halal posao je častan ako ga čovjek časno i pošteno obavlja, i ne treba da se osjeća manje vrijednim što radi posao koji se u nekom narodu smatra poslom koji obavljaju ljudi manje vrijednosti. Bolje je raditi bilo kakav halal posao i pošteno zaraðivati za sebe i za svoju porodicu nego prositi ili zaraðivati imetak na haram način kao što su kraða i kocka. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: ”Da neko od vas uzme užad, zatim ode na brdo i donese breme drva na svojim leðima, pa ih proda i Allah mu time sačuva obraz (da ne traži od drugih) bolje mu je nego da traži od svijeta, pa mu oni dadnu ili uskrate.» (Buharija)

Posao smetljara je bez imalo sumnje dozvoljen, jer, kada su u pitanju poslovi, osnova je da je svaki posao dozvoljen ako nema jasnog dokaza da je zabranjen. Allah, opet, najbolje zna.

Odgovorio: Ribo Abdulvaris

Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: “Muslimani su saučesnici u troje: vodi, pašnjacima i vatri.” (Bilježi: Ahmed, br. 23132, Ebu Davud, br. 3477, Ibn Madže, br. 2472 i drugi, hadis je sahih) Na osnovu ove i drugih predaja učenjaci zaključuju da vodu nije dozvoljeno prodavati, međutim, ta zabrana je ograničena na vodu koja se nalazi u svom prirodnom izvorištu, poput izvora i riječnog korita, dok voda koja se uzme u posudu, flašira i sl. postaje privatno vlasništvo i time prestaje zabrana prodaje. Hanbelijski učenjak Ibn Kudame rekao je: “Voda koja se stavi u posudu postaje privatno vlasništvo i dozvoljena je njena prodaja bez razilaženja među učenjacima. Tradicionalno se u svim krajevima voda u mješinama prodaje, a niko od učenjaka to nije poricao. Imam Ahmed je kazao: ”Poslanik, ﷺ, zabranio je da se prodaje višak vode u bunaru i izvoru, u svom prirodnom izvorištu. Sam bunar i izvor dozvoljeno je prodati, a vlasnik bunara i izvora ima prioritet u korištenju vode.” (El-Mugni, 4/215, skraćeno)

Šejh Salih el-Fevzan, na pitanje o prodaji vode kazao je: “Ako je voda uzeta u posudu, bazen i sl. postala je vlasništvo pojedinca i dozvoljeno mu je da je proda, jer je voda postala njegov posjed i uložio je trud u njenom pakiranju i čuvanju. Što se tiče vode koja je u bunaru, rijeci ili svom koritu koje prolazi kroz posjed pojedinca, postoji razilaženje među islamskim pravnicima, a ispravno je da vlasniku posjeda nije dozvoljena prodaja takve vode, nego on ima prioritet nad drugima u njenom korištenju, i nema pravo sprečavati druge da se koriste tom vodom na način da ne štete njemu i njegovom posjedu, jer je Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, zabranio da se prodaje višak vode.” (El-Munteka min fetava El-Fevzan, br. 138)

Na zemzem-vodu odnosi se isti propis kao i na ostale vode. Šejh Ibn Baz, rahimehullah, na pitanje o prodaji zemzem-vode kazao je: “Ne smeta da se zemzem-voda prodaje i ne smeta da se iznese iz Mekke.” (Medžmul-fetava, 16/138)

Što se tiče vode na koju je učen Kur’an, takvu vodu nije dozvoljeno prodavati, odnosno, nije dozvoljeno zbog učenja povećati cijenu vode. Ako bi se takva voda prodavala, učač bi imao za cilj materijalnu dobit, a ne liječenje, što slabi učinak rukje (liječenja Kur’anom i dovom). Šejh Džibrin, rahimehullah, na pitanje o prodaji vode, ulja i meda na koje je učen Kur’an, odgovorio je: “Dozvoljeno je prodavati vodu, ulje i med po njihovoj cijeni, a učenje se materijalno ne vrednuje. Moje mišljenje je da se ne uzima protuvrijednost za učenje, jer prodaja učenja, naročito po visokim cijenama, može umanjiti učinak učenja i njegovu djelotvornost.” (Fetava Ibn Džibrin, 18/15)

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić