Musliman mora voditi računa da imetak koji zarađuje bude iz čisto halal izvora. Ako u njegovoj zaradi ima sumnje, bolje mu je kloniti se takvog posla, na osnovu hadisa: “Halal je jasan i haram je jasan, a između toga su nejasne stvari koje ne poznaje većina ljudi; ko ih se sačuva, sačuvao je svoju čast i vjeru, a ko upadne u njih, upao je u haram.” (Buharija i Muslim.)

Savremeni islamski učenjaci raspravljali su o pitanju kupovine dionica u institucijama koje u osnovi rade halal posao, ali se bave kamatom. Kao u mnogim savremenim pitanjima, tako i u ovom islamski učenjaci imaju različite stavove. Jedne skupina učenjaka zabranjuje ovakvu vrstu poslovanja pozivajući se na brojne opće argumente iz Kur’ana i hadisa koji zabranjuju kamatu, kao i na riječi Uzvišenog Allaha: “I potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne u griješenju i neprijateljstvu…” (El-Maide, 2.)

Pored hadisa koji zabranjuju kamatu, ovi se učenjaci pozivaju i na Poslanikove, ﷺ, riječi: “Zato se klonite svega što vam zabranim, a od onoga što vam naredim uradite onoliko koliko možete.” (Buharija i Muslim.) A pozivaju se i na pravilo: Kada dođu u koliziju halal i haram, haram dominira. (Vidjeti: El-Ešbahu ven-nezair, str. 105, od imama Sujutija.) Ovo mišljenje zastupa većina savremenih učenjaka kao i Stalni kolegij za naučna istraživanja i fetve. (Vidjeti: Fetavel-ledžnetid-daima, 13/407-408, i El-Eshumu ves-senedat, str. 141, od dr. Ahmeda Halila.)

Druga skupina islamskih učenjaka dopušta da se čovjek uortači s ovakvim institucijama, ako njen poslovni ustav nije precizirao da je kamatno poslovanje primarni ili sekundarni izvor zarade. Za ovo mišljenje opredijelili su se Ibn Usejmin, Abdullah b. Menia i neki drugi. (Vidjeti: El-Eshumu ves-senedat, str. 146.) Ovi učenjaci kao argument koriste opća šerijatska pravila kao i pravilo prijeke potrebe. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Miješanje halala s haramom može biti na dva načina (…); i, drugo, zabranjeni ugovori koji sadrže kamatu ili kocku. Kada se ovo pomiješa s halal imetkom, neće cijeli imetak biti haram, već treba odvojiti jedan od drugoga, i za svaki od dva imetka postoje kategorije koje ga mogu i smiju koristiti.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 29/153.)

Ako nepristrasno pogledamo u argumente jedne i druge skupine, vidjet ćemo da prva skupina islamskih učenjaka ima jasnije i ispravnije argumente, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović