Zahvala pripada Allahu.

Dijete može krasti iz više razloga:

1. Krade jer ne pravi razliku između posudbe i krađe. Pojam vlastite imovine je kod takvog djeteta još nejasan.

2. Neka djeca kradu zato što im se uskraćuju stvari koje druga djeca posjeduju.

3. Djeca se nekada žele osvetiti roditeljima ili im krađom privući pažnju.

Šta ćemo raditi u takvim slučajevima?

1. Držati se dostojanstveno i smireno umjesto da ih grdimo i sramimo. Takva situacija je prilika da spoznaš svoje dijete.

2. Dijete lijepo posavjetovati. Pojasni mu propis krađe u islamu i da Uzvišeni u Kur’anu kaže: “Kradljivcu i kradljivci ruke odsijecite.”

Pojasni da je Poslanik, ﷺ. prilikom uzimanja prisege od žena tražio, između ostalog, da neće krasti, kao što Uzvišeni kaže: “I da one ne kradu…”

Spomeni djetetu da uzvišeni Allah sve nadgleda: “On je sa vama ma gdje god bili…”

“Allah je Svjedok za ono što radite.”

Reci djetetu: “Allah te vidi, pa makar ukrao u tajnosti daleko od pogleda ljudi, jer Allah: ‘Zna sve tajno i javno.'”

3. Trebaš direktno pred dijete izaći sa razlogom i motivom krađe, kao da kažeš: “Znam da si uzeo slatkiš iz tržnice zato što ga ti želiš, ali krađa nije rješenje. Kada sljedeći put budeš nešto zaželio prvo mene upitaj. Znam da voliš biti povjerljiv.” Potrudi se da dijete staviš u poziciju kao da je slatkiš od njega ukraden i pitaj ga kako bi se ponašao.

4. Obavezna nadoknada i izmirenje ukradenog, što znači, treba tražiti od djeteta da vrati ukradeno uz izvinjenje ili da nadoknadi štetu onoga što je uništio tako što će mu se uskratiti neke povlastice u kući.

5. Stalno nadgledanje djeteta i ne odnositi se nemarno prema njemu u dugim vremenski periodima.

Allah upućuje na Pravi put.

Pogledaj knjigu „Tenvirul-ibad biturukit-teamul meal-evlad“, Dr. Hamid Nehar el-Mutajri

Muhammed Salih el-Munedždžid

Zahvala pripada samo Allahu.

Što se tiče djece dužnost je muslimanima da ih paze i odgoje u duhu islama. Ne treba ih prepustiti kršćanima i drugim. Uzvišeni kaže: “Vjernici i vjernice su zaštitnici jedni drugih.” (Et-Tevba, 71.)

Poslanik, ﷺ. kaže: “Primjer vjernika u međusobnoj ljubavi, samilosti i brižnosti je kao primjer tijela. Kada oboli jedan organ ostali se organi odazovu nesanicom i groznicom.”

Njihov propis je propis jetima – siročadi. Uzvišeni je propisao posebnu pažnju prema jetimima.

 Šejh Abdu-l-Aziz ibn Baz

Izraz “bogme“ ustvari je skraćenica zakletve “Boga mi”, ali se bojim da taj izraz potječe od nevjernika, otuda je bolje izostavljati ga. Nema smetnje u tome da se čovjek zakune riječima: “Boga mi”, ali je bolje reći: “Tako mi Allaha“ ili “Allaha mi“, jer se tako zaklinjao Poslanik, ﷺ. Također se može zakleti na sljedeći način: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život”; “Tako mi Gospodara Kabe”; “Tako mi Onoga Koji je poslao Muhammeda, ﷺ, s Istinom“; “Tako mi Svevišnjeg Allaha“ i sl.

Prilika je naglasiti da se zaklinje samo u nužnoj potrebi, dakle ne uvijek kao što neki ljudi često koriste uzrečicu ”Boga mi“, ”Allaha mi“ itd. Smatram da izraz o kojem ste pitali nema značenje psovke ni status zakletve, osim ako se njome namjerava jedno od tog dvoga, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Većina islamskih učenjaka, pravnika sve četiri škole, smatra da je samozadovoljavanje, kako za muškarca tako i za ženu, haram ili zabranjeno. Ibn Abidin, hanefijski pravnik, kaže: ”Masturbiranje ili samozadovoljavanje, bilo rukom ili nečim drugim, je haram.”

Znameniti malikijski pravnik Halil kaže: ”Znaj da je samozadovoljavanje rukom haram, bez razlike da li se bojao bluda ili ne.”

Šafijski pravnici, među njima Zekerijja el-Ensari, za riječi Uzvišenog: ”Oni koji svoja stidna mjesta čuvaju osim za svoje žene…”, kaže: ”Imam En-Nevevi je za samozadovoljavanje rekao da je haram, bez razilaženja učenjaka oko ovog pitanja.”

Ibn Kudame kaže: ”Ko se samozadovoljava rukom, počinio je haram.”
El-Behuti kaže: ”Ko se samozadovoljava, bio muškarac ili žena, počinio je haram, a samim tim zaslužuje i šerijatski neodređenu kaznu.”

Dokazi da je samozadovoljavanje haram su sljedeći:

Allah, s.v.t., kaže: ”Oni koji svoja stidna mjesta čuvaju osim sa svojim ženama ili onoga što je u njihovom posjedstvu, oni za to neće biti kuđeni. Ali onaj ko bude htio nešto više od toga, to su oni koji su prešli granice.” (El-Mu’minun, 5-7)
Allah, s.v.t., kaže: ”Neka čednost čuvaju oni koji ne mogu da se ožene sve dok im Allah ne podari blagodat iz obilja Svog.” (En-Nur, 33)

Allahov Poslanik, ﷺ., kaže: ”Omladino, ko može od vas da podnese troškove braka, nek se ženi, jer će mu biti bolje za obaranje pogleda i čuvanje spolnog organa, a onaj ko ne može, neka posti jer mu je post najbolja zaštita.” (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi, En Nesai i drugi)

Dakle, na osnovu prethodnih dokaza, ajeta i hadisa, kao i mnogih naučnih i medicinskih dokaza, očigledno je da je samozadovoljavanje haram. To što pojedini tvrde da je nemoguće postiti deset godina, nije istina. Onaj ko traži od Allaha olakšanje, Allah će mu ga i darovati. Uvijek poslije poteškoće dođe olakšica. Slast imana se ogleda u pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, ﷺ. Tako da onaj ko traži da mu Allah podari strpljivost, Allah će mu je podariti. Onaj ko traži od Allaha da mu pomogne u braku, Allah će mu pomoći da se oženi. Brak je korak na koji se smije i treba odlučiti svako onaj ko osjeti strah da će zapasti u bilo koji vid harama, bez razlike da li se radilo suštinskom bludu ili o samozadovoljavanju, jer svakim grijehom čovjek biva sve udaljeniji od Allaha, s.v.t., i Njegove milosti. Osim toga, vrata tevbe su otvorena, ali čovjek ne zna kada će ga smrt pogoditi, tako da ne treba odugovlačiti sa brakom niti se prepuštati šejtanovim spletkama.

Ko želi više da sazna o ovoj temi, neka provjeri kod medicinskih stručnjaka kako bi mu dali više informacija o štetnosti ove navike.

Odgovorio: Harmin Suljić, prof.

Postoje sljedeće vrste sabura (strpljivosti):
1- Strpljivost od griješenja prema Allahu, dž. š.
2- Strpljivost u pokornosti Allahu, dž. š., i
3- Strpljivost na teškim i bolnim Allahovim, dž. š., odredbama i određenjima.

Najvrednija je u odnosu na samu strpljivost (sabur): strpljivost u pokornosti Allahu, dž. š., zatim strpljivost od griješenja prema Njemu, zatim strpljivost na Allahovim, dž. š., odredbama.

Dok je u odnosu na strpljivu osobu (sabira) situacija ponekad drugačija: jer katkada čovjek nalazi veće poteškoće u sustezanju i strpljivosti od grijeha nego u strpljivosti u pokornosti Allahu, dž. š.

Iz fetvi i predavanja šejhaMuhammeda ibn Saliha el-Usejmina