U brojnim vjerodostojnim hadisima navodi se da je Poslanik, ﷺ, nosio srebreni prsten na desnoj, a ponekad na lijevoj ruci, na kome je bilo ugravirano: “La ilahe illellah Muhammedun Resulullah“ (Vidjeti: Muhtesaruš-šemailil-muhammedijje, str. 57-63.)

Ashabi su nosili prstenje a Poslanik, ﷺ, nije osuđivao njihov postupak. Većina islamskih učenjaka u globalu smatra da je muškarcu dozvoljeno nositi srebreni prsten, dok imam Kurtubi, kadija Ijad, Nevevi i Šerbini spominju konsenzus učenjaka po ovom pitanju (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 10/93, El-Minhadž, 14/55, Mugnil-muhtadž, 2/97 i Umdetul-Kari, 2/30.), a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

U vezi s ovim pitanjem islamski učenjaci imaju osam mišljenja, koja je naveo Ibn Hadžer u djelu Fethul-Bari, 10/306. Iz predanja koje je su preko Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, s dobrim lancem prenosilaca zabilježili Ebu Davud, Ahmed i neki drugi muhaddisi zaključuje se da je muškarcima zabranjeno oblačenje odjeće crvene boje.

Međutim, imam Muslim zabilježio je predanje u kojem Ebu Džuhajfa, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, ﷺ, oblačio crveni jemenski ogrtač. A učenjaci su na nekoliko načina pokušali uskladiti prethodna dva hadisa. Najprihvatljiviji način jeste onaj koji je odabrao Ibnul-Kajjim u djelu Zadul-mead. Naime, on tvrdi da su jemenski ogrtači većinom prugasti (tj. nisu čisto crvene boje). Po njemu, Ibn Amrovo, radijallahu anhu, predanje odnosi se na odjeću čisto crvene boje, a Ebu Džuhajfino odnosi se na onu odjeću koja je manje ili više protkana drugim bojama, a Allah najbolje zna. Učenjaci šafijske i malikijske pravne škole dopuštaju oblačenje odjeće crvene boje u svakom slučaju. (Vidjeti: Tuhfetul-ahvezi, 5/319.) A hanefije i hanbelije to smatraju pokuđenim. (Vidjeti: El-Insaf, 1/481, i El-Bahrur-raik, 2/171.)

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Psovanje vremena dijeli se na tri vrste:

Da se time žele samo iznijeti određene činjenice i obavijesti, bez kuđenja – to je dozvoljeno, kao da čovjek kaže: “Umorili smo se od žestoke vrućine u ovom danu”, ili hladnoće i slično tome, zato što se djela vrednuju prema namjerama, a izraz je ispravan zato što je puko iznošenje činjenica. Da psuje vrijeme kao da je ono to koje svojim htijenjem postupa, kao da psovanjem vremena smatra da je vrijeme to koje čini da se stvari okreću ka dobru ili zlu. Ovo je veliki širk, zato što sadrži ubjeđenje da postoji stvoritelj pored Allaha, a to zato što je uzrok dešavanja pripisao nekom drugom mimo Allaha. Da psuje vrijeme sa ubjeđenjem da je Allah taj koji čini i određuje, ali psuje vrijeme zato što se u njemu dešavaju određene prezrene stvari. Ovo je haram – zabranjeno, zato što je u suprotnosti sa saburom – strpljenjem koji je muslimanu obaveza, i nije kufr – nevjerstvo, zato što nije opsovao Allaha direktno, a kada bi opsovao Allaha direktno, bio bi kafir –nevjernik.

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rhm.

(Fetava ulema el-beledil-haram, str. 34–35)

Preveo: Amir Smajić, hfz.

Nema sumnje da je bolje postiti tri dana uzastopno, ali ako osoba nije u mogućnosti, dozvoljeno je da u prekidima posti tri dana iskupa za prekršaj zakletve, bez obzira koliki bio prekid između tih dana. “Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Iskup za prekršenu zakletvu jeste: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti.” (El-Maida, 89) Kada Allah navodi ovaj propis, ne određuje pobliže “uzastopni” post tri dana. Dakle, ono što je općenito navedeno, ne može se pobliže odrediti bez postojećeg dokaza. Allah najbolje zna!

Odgovorio: Emir Demir, prof.

Niko od učenjaka iz prvih ni potonjih generacija nije zahtijevao od muslimana da ga slijepo slijede. Naprotiv, svi su zabranjivali da se njihovi stavovi poistovjete s Kur’anom i hadisom. S tim u vezi šejhul-islam Ibn Tejmijje ostavio je sljedeći zapis: “U vjerodostojnim predanjima stoji da su osnivači pravnih škola zabranjivali da ih neko slijepo slijedi, i tražili su od ljudi da ostave njihova mišljenja koja su u koliziji s kur’ansko-hadiskim tekstovima.” (Vidjeti: Medžmuatul-fetva, 20/10.)

Neki šafijski učenjaci smatraju da nije dopušteno pripisati imamu Šafiji njegovo mišljenje koje je u suprotnosti s Poslanikovim, ﷺ, hadisom. (Vidjeti: Ialamul-muvekiin, 6/161.) To su vjerovatno rekli povodeći se za Šafijinom izjavom: “Kada se ustanovi da je određeni hadis vjerodostojan, to je moj mezheb”, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović