Najbolji oblik odgoja djeteta jeste odgoj u okrilju oba roditelja, jer dijete pomoću njihove zajedničke pažnje i odgoja postaje kompletna i uravnotežena ličnost. Ukoliko se roditelji rastave, majka je preča od oca da se brine o djetetu, osim ako se kod majke pojavi zapreka ili kod djeteta osobina koja nalaže da mu se ponudi izbor između majke i oca.

Razlog što se prednost u odgoju djeteta daje majci jeste to što majka u osnovi vodi brigu o djetetu, pazi ga i doji. Ona najbolje zna kako ga odgojiti i ima više strpljenja i upornosti od samoga muškarca. Također, majka ima više vremena od oca, tako da će dijete imati više koristi jer će mu se posvećivati više vremena.

Abdullah b. Amr prenosi da je neka žena rekla: “Allahov Poslaniče, ovaj moj sin bio je u mom stomaku, moje grudi su ga dojile, a njegov otac tvrdi da će mi ga uzeti!?” Poslanik, ﷺ, reče: “Ti si preča tom djetetu, osim ako se udaš.” (Ahmed, 2/182, Ebu Davud, br. 2276, i Hakim, 2/225, koji kaže da je sahih)

Jahja b. Seid prenosi da je čuo Kasima b. Muhammeda kako govori: “Kod Omera b. Hattaba bila je jedna žena ensarijka koja mu je rodila Asima b. Omera, pa ju je Omer razveo. Jednom prilikom Omer je došao u mjesto Kuba i našao svoga sina u dvorištu džamije. Uzeo ga je za mišice i stavio ga ispred sebe na jahalicu. Djetetova nena po majci sustiže ih i poče se sa njim prepirati sve dok ne dođoše do Ebu Bekra es-Siddika.

Omer reče: ‘Ovo je moj sin’, a Ebu Bekr reče: ‘Pusti ih neka idu (nena i dijete).’ Omer ga više ništa nije pitao.” (Malik, El-Muvetta, 2/767, i Bejheki, 8/5)

U jednoj od tih predaja navodi se da je Ebu Bekr rekao Omeru: “Majka je brižnija, blaža, duševnija i bolja za svoje dijete, ako se ne uda.”

Ove Ebu Bekrove riječi pojašnjavaju nam razlog za davanje prednosti majci u brizi o djetetu ukoliko su roditelji rastavljeni.

Brigu o djetetu nije dozvoljeno predati nemuslimanki, jer nemuslimani nemaju pravo starateljstva nad muslimanima, bilo da se radi o majci ili ocu.

Sa otprilike navršenih sedam godina djeteta i njegovom sposobnošću da samostalno jede i izvršava druge obaveze prestaje propis njegove dodjele majci, te se tada djetetu daje pravo na izbor između života sa ocem ili majkom, bez ikakve prisile ili uvjetovanja. Također, djetetovo opredjeljenje ne smije biti motivirano izbjegavanjem šerijatskih propisa kao što su namaz, hidžab, post i sl. Allah najbolje zna!

Odgovorio: dr. Emir Demir

Ako se desi da žena zadoji dijete na način kako je to vjera precizirala, ono postaje njen sin po mlijeku, kao i brat svoj njenoj djeci, muškoj i ženskoj, bez obzira bila rođena u vremenu dojenja ili nakon toga, zbog općenitosti riječi Uzvišenog Allaha: “…i sestre vaše po mlijeku.”

Ako bi muž bio u bračnoj zajednici sa više žena i ako bi jedna od njih dojila, na način kako je to vjera precizirala, novorođenče, sva djeca tog čovjeka postaju braća dojenčetu, bez obzira da li dojilo mlijeko samo jedne ili više njegovih žena, zato što se mlijeko pripisuje mužu. Da bi dojenje bilo validno – da bi se uspostavilo srodstvo po mlijeku, dojilja treba da podoji dijete pet puta ili više, a da bude u starosnoj dobi od dvije godine ili manje, uz napomenu da se jednim dojenjem smatra da dijete doji dojku dojilje, a zatim je pusti da li zbog disanja – uzimanja zraka ili zamjene dojke.

(Fetve Stalne komisije, fetva broj 264, tom 21, str. 6)

Ako je riječ o radiju koji se koristi i u da’vetske svrhe, onda treba nastojati ublažiti i umanjiti to zlo. Ako si urednik ili direktor radija, trebaš postupno umanjivati muziku i zamijeniti je Kur’anom, ilahijama bez muzike, hadisima, mudrim izrekama, prijevodom Kur’ana, raznim predavanjima itd., a sve kako bi taj radio za određeni period egzistirao bez muzike. Tvoja odgovornost jeste shodno položaju koji zauzimaš na radiju. Nema koristi od posla koji srdi Uzvišenog Allaha. Ne treba se bojati za prođu, možda će Svemogući Allah slušanje vašeg radija omiliti ljudima i učiniti dražim od onih što pribjegavaju zabranjenim sredstvima.

Najvažnije je zadobiti Allahovo, dželle šanuhu, zadovoljstvo, a ne tražiti zadovoljstvo ljudi u Allahovoj srdžbi. Koliko je samo medija propalo, mada su po svaku cijenu nastojali zadovoljiti strasti masa, ali uspjeh je od Allaha, a ne od ljudi. A ako se radi o mediju u kojem nije zastupljena da’va, tada nije dopušteno raditi na takvome mjestu, iako time budio nacionalnu svijest kod muslimana, jer tome islam ne pridaje nikakvu važnost, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Uzvišeni Allah zadužio je muškarca da radi i privređuje svojoj porodici i muslimanskom društvu. Allahov poslanik Davud, alejhis-selam, jeo je samo ono što bi zaradio vlastitim rukama. (Buharija, Ahmed i Ibn Hibban.) Zekerijja, alejhis-selam, bio je tesar. (Muslim i Ibn Madže) Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, govorio: “Ruka koja daje bolja je od one koja uzima.” (Buharija i Muslim.)

Dakle, najbolje je da musliman radi i da ne traži milostinju od ljudi, bilo da se radi o socijalnoj pomoći ili nekoj drugoj vrsti pomoći, bilo u muslimanskom ili nemuslimanskom društvu. Ali ako nije u stanju naći odgovarajući posao koji će sačuvati njegova osnovna vjerska i ljudska prava i dostojanstvo, može uzimati socijalnu pomoć i, po potrebi, raditi nacrno, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović