Nafaka je u rukama Allaha, subhanehu ve te’ala. Možda će to njegovo ostavljanje posla gdje se čine harami biti uzrokom sticanja nafake. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, je rekao: ”A onome, ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.”

Sticanje nafake griješenjem Allahu, subhanehu ve te’ala, ne može biti ništa drugo osim odlazak u propast. Ako vidiš čovjeka da mu je Allah, dželle šanuhu, dao obilnu nafaku, a on je ustrajan u griješenju prema Allahu, dželle šanuhu, znaj da Allah, subhanehu ve te’ala, takvog čovjeka malo po malo vodi u propast. Zato što je Allah, dželle šanuhu, u Svojoj Knjizi rekao:
”Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava, kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno.”

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojasnio je da Allah, dželle šanuhu, ostavi neko vrijeme čovjeka nasilnika, pa kada bude kažnjavao, zasigurno ga neće zaobići. Zatim je proučio prethodni ajet.

Što se tiče onih koji kažu da je to brza odluka i bacanje u propast, to ne mogu reći sve dok ne vide stanje tog čovjeka. Da li je taj čovjek mogao ostati na tom poslu i strpiti se ili je bio primoran ostaviti. Ako je moguće da ostane na tom poslu i strpi se, onda ima nagradu za iskušenja koja ga zadese, posebno ako se radi o bitnim poslovima; (npr.: vojska) onda mu je ostanak obavezan. Međutim, ako je primoran na izlazak s posla, onda je grijeh na onome ko ga je izbacio.

Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 280. str.

Ako se musliman zatekne u avionu kada nastupi namaski vakat, obavezan je obaviti namaz u okvirima svojih mogućnosti. Bude li mogao klanjati u stojećem položaju i bude li u stanju upotpuniti ruku’ i sedždu, učinit će tako. U nemogućnosti obavljanja namaza stojeći, klanjat će sjedeći saginjući se (spuštajući gornji dio tijela) prilikom obavljanja ruku’a i sedžde (za sedždu će se više sagnuti, op. prev.). Nađe li mjesta u avionu gdje će biti u stanju klanjati stojeći i gdje će moći učiniti sedždu na podu, obaveza (vadžib) mu je tako klanjati, a nikako sjedeći. Dokaz tome su riječi Allaha, dželle šanuhu:
”Zato se Allaha bojte koliko god možete.”

Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Imranu b. Husejnu dok je bio bolestan:
“Klanjaj stojeći, pa ako ne budeš mogao, onda sjedeći, a ako ni tako ne budeš mogao, onda na boku.”

Ovaj hadis bilježi i Nesai sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, sa dodatkom:
“…pa ako ne budeš mogao, onda na leđima (opružen).”
Namaz je, svakako, najbolje klanjati u prvom namaskom vremenu. Dozvoljeno je odgoditi ga do pred kraj namaskog vremena kako bi klanjao na zemlji, oslanjajući se na (druge) opće dokaze.
Isti propis važi i za obavljanje namaza u autu, vozu ili na brodu.

Šejh Ibn Baz

(Fetve učenjaka dvaju harema – 105. str.)

Poslanik, ﷺ, u hadisu koji prenose imami El-Buhari i Muslim, kaže: ”Neka niko od vas ne klanja u jednoj haljinci, a da na svome ramenu nema ništa (prebačeno).“

”Aatiq” u šerijatskoj terminologiji označava prostor ramena izmeðu pleća i vrata. Stoga, potkošulja, ukoliko u cijelosti ne pokriva ramena i pleća, ne zadovoljava opis izrečen u spomenutom hadisu.

Svi učenjaci slažu se da je propisano pokriti ramena prilikom obavljanja namaza. Imam Ahmed smatra da je obaveza barem jedno rame pokriti, i to samo u farz-namazu, te to postavlja kao uvjet ispravnosti namaza. Većina učenjaka, a i ostala trojica imama, smatraju da pokrivanje ramena nije stroga obaveza, već da je obaveza pokriti ono što se smatra avretom za muškarca u namazu, a ramena nisu avret. Znači, ostali ove riječi Allahovog Poslanika, ﷺ, razumijevaju u smislu pokuðenosti, a ne u smislu stroge zabrane.

Minimum koji muškarac dok je u namazu mora pokriti jeste od iznad pupka do ispod koljena.

Na osnovu rečenog zaključujemo da je obavljanje namaza bez pokrivenih pleća i ramena mekruh (pokuðeno), ali da se ne dovodi u pitanje ispravnost namaza. Allah najbolje zna.

Odgovorio: dr. Emir Demir

Dragi brate, šejtan hrli da pokvari međuljudske odnose, naročito između spuružnika. Kada neki od šejtanovih vojnika uspije posijati mržnju između dva čovjeka, on ga približi sebi, zagrli i kaže mu: “Ti, ti, ti si pravi.” (Muslim.) Za razvod braka nisu dovoljne glasine i kojekakve priče, već samo jasni argumenti. Strpi se, sačekaj malo! Njezin rad u tom restoranu vjerovatno je diskutabilan. Svima nam je jasno šta znači raditi na takvim mjestima. Obaveza je da joj zabraniš rad na takvom mjestu, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Onaj ko ima dvije žene ili više, obaveza mu je da bude pravedan prema njima i nije mu dozvoljeno da nekoj od njih dadne prednost i da je odlikuje poklonom, mjestom boravka ili prenoćištem, u odnosu na druge supruge.

Zabilježeni su mnogi hadisi u kojima je spomenuta žestoka kazna onima koji imaju dvije ili više supruga a nisu pravedni u svom odnosu prema njima.

Od Ebu Hurejre, r. a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: “Ko bude imao dvije supruge, pa se nakloni (odlikuje je nad drugom) jednoj od njih, doći će na Sudnjem danu a jedan dio njegovog tijela bit će naget – ukrivljen.” U drugoj verziji navodi se: “…doći će vozeći – tegleći svoju nagetu stranu.” (Hadis su zabilježili imam Ahmed, Nesai i Ibn Madža)

Od Ebu Hurejre, r. a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: “Ko bude imao dvije supruge pa se nakloni jednoj od njih u odnosu na drugu, doći će na Sudnjem danu a jedan dio njegovog tijela bit će naget.” (Ebu Davud i Tirmizi)

Spomenuti argumenti jasno ukazuju na obavezu pravednosti među suprugama – inoćama, kao i na to da je zabranjeno mužu da bude naklonjen nekoj od supruga, a da u tom segmentu zapostavi druge supruge. Međutim, to se ne odnosi na naklonjenost srca, jer je naklonjenost srca nešto što se ne može kontrolirati, zato je zabilježeno da je Allahov Poslanik govorio: “Gospodaru, ova podjela – pravednost – je u onome što ja kontroliram – posjedujem, a nemoj me kazniti za ono što Ti posjeduje i kontroliraš, a ja tu nemam udjela.”

Na osnovu spomenutog, ovom mužu nije dozvoljeno da odlikuje jednu od supruga u odnosu na druge. Ako jednoj od njih pokloni kuću za stanovanje, obaveza je da bude pravedan i da pokloni i ostalim suprugama to isto ili protuvrijednost toga, osim u situaciji kada druga žena bude saglasna sa tim.

(Fetve Stalne komisije, 16/189, fetva broj 19695)