Zahvala pripada Allahu.

Na pitanje o liječenju srdžbe je već odgovoreno. Vrati se na fetvu broj 658, ali, evo, ipak, nekih tačaka:

– Tražiti utočište kod Allaha od prokletog šejtana.

– Šutnja.

– Smirenost. Ako srditi stoji treba sjesti, a ako sjedi neka legne.

– Treba se sjetiti nagrade za savlađivanje srdžbe. U vjerodostojnom hadisu stoji: “Ne srdi se i tebi Dženet pripada.”

Spoznaja visokog položaja i pozicije onoga ko se savlada, kao što stoji u vjerodostojnom hadisu: “Ko savlada srdžbu Allah će mu sramotu pokriti, a ko ugasi zlobu, a da je htio sproveo bi je, Allah će mu srce napuniti nadom na Sudnjem danu.” (El-Albani, Allah mu se smilovao kaže da je hasen – dobar u Silsili, 906.)

– Poznavati uputu Poslanika, ﷺ. prilikom srdžbe.

– Znati da je gašenje srdžbe i zlobe od znakova bogobojaznosti, kao što se vidi iz prethodnog hadisa.

– Osvjestiti se prilikom opomene. Ustegnuti se i poslušati onoga ko savjetuje.

– Poznavati loše posljedice srdžbe.

– Da pokuša zamisliti kako izgleda prilikom srdžbe.

– Uputiti dovu Allahu da odstrani zlobu i srdžbu srca.

Evo i lijepe priče koja će, Allahovom dozvolom, pomoći roditelju da liječi srdžbu kod svoga djeteta:

Bio jedan nervozni dječak koji je stalno griješio. Roditelj mu donese kesu punu eksera i reče: “Dijete moje, želim da ukucaš ovaj ekser u drvenu ogradu naše bašče kada god te savlada srdžba ili postaneš nervozan.” Dijete je tako počelo provoditi preporuku oca…

Prvog dana je ukucao 37 eksera, a ukucavanje eksera u tvrdu ogradu nije bilo baš lahko.

Tada se počeo suzdržavati u srdžbi i nakon određenog vremena ukucavao je manje eksera. Nakon nekoliko sedmica je već naučio vladati sobom. Prestao se srditi a i kovati eksere u ogradu. Potom dođe ocu i obavijesti ga o svome uspjehu. Otac se obradova ovoj promjeni i reče: “Ali, dijete, sada moraš povaditi eksere iz ograde za svaki dan u kome se ne rasrdiš.”

Dijete je počelo nanovo vaditi eksere iz ograde za dane u kojima se nije srdilo sve dok ih nije sve povadilo.

Nakon toga je otišao ocu i obavijestio ga ponovno o svom uspjehu, otac ga je poveo ka ogradi i rekao mu: “Dijete, lijepo si učinio, ali vidi sada te rupe na ogradi, ova ograda neće biti kakva je bila prije”, te  doda: “Kada nešto govoriš u srdžbi te riječi ostavljaju tragove u dušama ljudi  kao što su ove rupice na ogradi. Možeš ubosti čovjeka nožem, ali on neće uzimati u obzir koliko god ti puta rekao: ‘Žao mi je!’, jer rana ostaje.”

Muhammed Salih el-Munedždžid

Zahvala pripada Allahu.

Trogodišnje dijete treba da gleda roditelje kako klanjaju i da sluša njihovo učenje Kur’ana. Djetetovo slušanje i ponavljanje Kur’ana i dnevnih zikrova koje uče njegovi roditelji i braća napaja njegovu dušu i oživljava srce, kao što se oživljava neplodna zemlja. Slušanje roditelja dok zikre, kao i posmatranje ibadeta koje obavljaju, ima poseban utjecaj ne djetetova djela i iskaze.

Primjer za to je priča o jednoj djevojčici: “Majka je upravo završila uzimanje abdesta. Najedanput ugleda svoju trogodišnju kćer kako pere lice i ruke povodeći se za majkom. Podigla je kažiprst i rekla: La ilahe illallah. Ovo ukazuje da je djevojčica uočila kod roditelja da postoji poseban zikr poslije uzimanja abdesta.”

Druga priča: “Jedna majka je klanjala dva rekata nakon uzimanja abdesta i počela dovršavati neke svoje kućne poslove. Djevojčica je navikla da vidi majku kako sjedi na sedžadi nakon obavljenog namaza, dok ne prouči poslijenamaske zikrove. Uočila je da se majka digla odmah nakon obavljenog namaza, pa joj reče: ‘Zašto si ustala prije nego što kažeš: ‘Estagfirullah””

Ova istinita priča ukazuje na to da djeca neumorno nadgledaju postupke svojih roditelja.

Čovjek je izložen bolestima i njegovo se dijete, također, može razboljeti. Zato je potrebno da njegova bolest bude prilika za jačanje njegove veze s Allahom, dž.š. To će se ostvariti podsjećanjem na vrijednost zdravlja koje je blagodat od Allaha, da na zdravlju treba zahvaljivati Allahu, da je čovjek slab i da nema snage bez svoga Gospodara. Prilikom uzimanja lijeka ili odlaska u bolnicu, trebamo podučiti dijete da je lijek od Allaha, a liječenje je jedna od stvari koje nam je Allah naredio. Trebamo ih vezati za šerijatske dove i praktično ih primjenjivati u bolesti. Navest ćemo im primjere vjerovjesnika koji su tražili lijek i oslanjali se na Allaha, kao primjer Ejuba, ﷺ. ili Jakuba, ﷺ. kad je naredio svojim sinovima da uđu na različita vrata i da im to ništa nije koristilo ako Allah to neće, te njegovo potpuno predavanje njegovog stanja Allahu, dž.š. Allah Uzvišeni citirajući Jakuba, ﷺ. kaže: “‘Ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moć pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!'” (Jusuf, 67.)

Od najvažnijih stvari je podsjetiti djecu na očekivanje nagrade, strpljivost u bolesti i liječenju od nje.

Jedna djevočica je podsjećala svoju majku da je Allah odredio, što su utvrdili doktori, da oboli od neke hronične bolesti. Međutim, lijek je u Allahovim rukama. To se desilo nakon što je majka shvatila da djevočica mora dvaput dnevno uzimati lijek, te joj je stalno govorila da će za to imati nagradu, tako da je jednog dana djevojčica povikala: “Imat ću nagradu, jer uzimam ovaj lijek!”

Ona je to rekla iz ponosa i želje za nagradom i sevapom za svoje ukućane.

Iz knjige: “Majke pored svoje djece”

Muhammed Salih el-Munedždžid

Ve alejkumus-selam! Ako uče uz muziku i sl, to nije dozvoljeno, jer je vid omalovažavanja časnog Kur'ana. Međutim, ako jedan uči, pa onda ostali uglas ponavljaju nakon njega, kao vid podučavanja, onda to nije zabranjeno, ako je u tom smislu, tj. kao podučavanje, a ne da se uzme za neku stalnu praksu, ili da se to radi bez potrebe, a Allah najbolje zna.

Odgovorio hfz. mr. Amir I. Smajić https://amir-smajic.blogspot.com