Meso koje dolazi od ehlul – kitabija (kršćana i Židova) u osnovi nam je dozvoljeno kao što nam je dozvoljeno i meso koje dolazi iz muslimanskih područja, iako ne znamo kako su ga zaklali i da li su spomenuli Allahovo, subhanehu ve te’ala, ime prilikom klanja. Osnova je da se postupak onih koji su po njemu poznati smatra sigurnim i ispravnim, sve dok se ne uvjerimo u suprotno. Poznato je da je u Šerijatu dozvoljeno meso muslimana i ehlul – kitabija i da je postupak na koji uobičajeno kolju, u osnovi ispravan.

Dokaz za ovo nalazimo u riječima Aiše, radijallahu anha:
“Neki su ljudi rekli Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Allahov Poslaniče, ljudi nam donose meso za koje ne znamo da li je zaklano s Allahovim imenom?’ ‘Spomenite vi Allaha i jedite, ‘ reče im Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.” Aiša, radijallahu anha kaže: “Ti ljudi su bili novi u islamu.”

Oslanjajući se na ovo, smatramo da je meso koje nam dolazi od ehlul – kitabija dozvoljeno (halal) i nismo obavezni pitati za njega, niti o njima istraživati.

Međutim, ako saznamo da meso, koje nam dolazi nije zaklano na ispravan način, onda nam je zabranjeno da ga jedemo.

“…i ono čemu ističe krv, pri čijem klanju se spomene Allahovo ime…”

Čovjek ne treba pretjerivati u vjeri i raspitivati se o nepotrebnim stvarima. U slučaju da mu postane jasna neispravnost postupka klanja i uvjeri se u to, obavezan je izbjegavati konzumiranje takvog mesa. Ako posumnja i ne bude siguran da li je meso zaklano na ispravan način, vratit će se na jednu od dvije stvari:
-sigurnost
-opreznost (suzdržavanje)

Ako se bude ustručavao od konzumiranja takvog mesa, nema grijeha, a i ako ga bude jeo nema grijeha. Prema tome, za meso je važno sljedeće:

1. Da znamo da je zaklano na ispravan način, pa je dozvoljeno.
2. Da zamo da je zaklano na neispravan način, pa nije dozvoljeno.
3. Da ako sumnjamo u njegovu dozvoljenost (u ispravnost klanja), tada nismo obavezni raspitivati se i istraživati kako je zaklano i da li je spomenuto Allahovo, subhanehu ve te’ala, ime pri klanju. Čak nas sunnet upućuje na to da je bolje da se ne pita i istražuje, jer kada su ashabi rekli Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Ne znamo jesu li spomenuli Allahovo ime ili ne.” On im nije rekao : “Pitajte ih da li su to uradili ili ne” , nego im je rekao: “Spomenite vi Allahovo ime i jedite.”

Šejh Ibn Usejmin
Fetve učenjaka dvaju harema – 224. str.

Hvala Allahu, neka je mir i spas na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu i časne ashabe, a zatim: Dozvoljeno je koristiti oštećenu posudu za jelo ili u neke druge dozvoljene svrhe jer je Poslanik sallallahu alejhi ve selem to činio, a dokaz tome jeste hadis kojeg bilježi imam Buhari u svome Sahihu od Enesa b. Malika da je rekao:
„Dok je Poslanik ﷺ bio kod jedne od svojih žena, druga mu je poslala posudu s hranom. Žena kod koje je bio, po ruci je udarila slugu koji je donio tu hranu tako da mu je posuda ispala iz ruke i razbila se. Poslanik ﷺ je sakupio razbijene dijelove posude, kao i hranu te kazao: „Vaša majka je ljubomorna.“ Zatim mu je donesena ispravna posuda koju je dao slugi da je vrati onoj koja je poslala hranu, a oštećenu posudu je zadržao u kući one žene koja je tu posudu i oštetila.“

Imam Ahmed je u svome musnedu zabilježio hadis kojeg također prenosi Enes r.a. koji kaže: „Dok je Poslanik ﷺ bio kod jedne od svoih žena, ja mislim da se radi o Aiši r.a., druga mu je poslala posudu u kojoj je bila hrana. Žena kod koje je bio po ruci je udarila slugu tako da mu je posuda ispala i pukla na dva dijela. Zatim je Poslanik ﷺ rekao: „Vaša majka je ljubomorna.“ Dvije polovice posude je spojio i u njih stavio hranu pa rekao: Jedite, pa su jeli. Naposlijetku je razbijenu posudu zamijenio ispravnom, a razbijenu zadržao.

Kao što vidimo iz ove dvije priče, Poslanik ﷺ, zajedno sa svojim ashabima jeo je iz oštećene posude. Također, nije naredio da se oštećena posuda baci nego je zadržao i nastavio koristiti. Ovo je vezano za jelo i hranu.
Što se tiče konzumiranja pića s mjesta na kojem je posuda oštećena, imam Ahmed, Ebu Davud i drugi su zabilježili hadis od Seid El-Hudrija da je Poslanik ﷺ zabranio da se pije s mjesta na kojem je posuda oštećena, kao i da se puše u piće. (Ibn Hiban ovaj hadis je ocijenio vjerodostojnim, a Sujuti smatra da je hadis hasen) Bitno je napomenuti da su islamski učenjaci ovu zabranu stavili u red pokuđenih, a ne zabranjenih stvari, kao što to navodi imam Ibn Abdulber i imam Tahavi u svome djelu „Šerhu meani el-asar“

Savremena istraživanja su potvrdila da se upravo na mjestu gdje je posuda oštećena sakuplja veliki broj bakterija te je zbog toga, iz straha od zaraze, pokuđeno piti s mjesta na kojem je posuda oštećena.
A Allah najbolje zna.

Izvor: islamweb
Fetva broj: 32379

Fetvu preveo: Fahret Kadrić, apsolvent na šerijatskom fakultetu u Kuvajtu

Allahova, subhanehu ve te’ala, Uzvišena Knjiga, sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i konsenzus muslimana upućuje na to da su muslimanima dozvoljena jela ehlul – kitabija. Allaha, dželle šanuhu, kaže:
“Danas vam se dozvoljavaju sva lijepa jela, a dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga.”

Što se tiče samog pitanja u kojem se spominje da kršćanske klaonice (u Evropi i Americi) koriste metodu strujnog udara pri klanju ovaca, a pri klanju kokoški metodu jednovremenog presijecanja, navodim: “Tražio sam od nekih stručnjaka da mi precizno kažu šta podrazumijevaju pod tim, na što su mi odgovorili da se pod strujnim udarom misli na usmrćivanje životinja putem struje bez šerijatskog klanja, a pod jednovremenim presijecanjem se misli na presijecanje vrata kokoške u jednom potezu (odjednom).”

Ako se pod pitanjem podrazumijevaju dva navedena postupka, onda je odgovor sljedeći: Životinja koja se ubija strujnim udarom spada u lešinu, jer nije zaklana na šerijatski način koji podrazumijeva: presijecanje ždrijela, jednjaka i puštanje krvi. Prenosi se od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao:
“Ono čemu se pusti krv i spomene Allahovo ime pri njegovom klanju, jedite, osim ako je preklano zubom ili noktom.” (Buhari i Muslim)

Što se tiče jednovremenog presijecanja (koje koriste pri klanju kokoški), meso dobiveno takvim klanjem je dozvoljeno, jer u sebi sadrži šerijatsko klanje, a to je presijecanje ždrijela, jednjaka i vratnih žila, tako da pusti krv.
Šejh Ibn Baz

Fetve učenjaka dvaju harema – 246. str.

Uvažena sestro u islamu, osnova je da je konzumiranje sireva halal, dopušteno, sve dok se jasno ne potvrdi da u njihovom sastavu ima svinjetine. Obični navodi, rekla-kazala, nisu dovoljan dokaz da se spomenuti proizvodi proglase zabranjenim.

Ako postoji način da to musliman provjeri, dobro je da to učini.
Ako ne postoji način, onda je dovoljno ono što piše na naljepnici sastava proizvoda.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.

Islamski pravnici razilaze se po ovom pitanju. Jedan dio učenjaka smatra da je to haram, osim u nuždi i prinudi u kojoj čovjek nije u stanju da pije sjedeći ili čučeći, i ovo je stav imama Ibnul-Kajjima, rahimehullah, radi hadisa koji prenosi Enes, radijallahu anhu, u “Sahihu” imama Muslima, rahimehullah, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, ukorio pijenje stojeći, a u drugoj predaji: “Zabranio je Allahov Poslanik, ﷺ, da čovjek pije stojeći.” Hadis je prenio Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu.

Kaže se da je ovaj hadis derogiran hadisom Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji kaže: “Uslužio sam Allahovog Poslanika, ﷺ, zem-zemom, pa se napio stojeći.” Biježe ga Buhari i Muslim u svoja dva “Sahiha”, i hadisom koji je zabilježio imam Buhari u svome “Sahihu” putem Abdulmelika ibn Mejsere, od En-Nizala, koji kaže: Došao je Alija, radijallahu anhu, na vrata Rehbe (vrata džamijskog dvorišta u Kufi) pa se napio stojeći i rekao: “Ljudi kude nekoga ako se napije stojeći, a ja sam doista vidio Allahovog Poslanika, ﷺ, da je učino kao što ste mene vidjeli da radim.” Jedan dio islamskih učenjaka zastupa stav da se hadisi o zabrani odnose na pokuđenost, i to je mišljenje imama Taberija, Hattabija, i Ibn Hadžera.

Drugi učenjaci dozvoljavaju pijenje sjedeći i stojeći bez pokuđenosti, i kažu da je bolje i preče da se to radi sjedeći (ili u čučećem položaju), zato što je tako najčešće postupao Allahov Poslanik, ﷺ, i to je najispravnije mišljenje, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Šejh Sulejman b. Nasir el-Ulvan
7. 6. 1421. g.h., El-Burejda

Prijevod: hfz. Amir Smajić