Premda je Svevišnji Allah, kako ste rekli, dao prednost muškarcu nad ženom, muž ne bi smio tu prednost zloupotrebljavati, pa se spram svoje supruge nedolično ponašati. Naprotiv, muž treba znati da je njegova odgovornost veća od odgovornosti žene. Neka zna da će na Danu ustanuća biti pitan, prije svega, za svoja djela te za djela svoje supruge i djece. Svima nam je poznat hadis u kojem Božiji Poslanik, ﷺ, upozorava na to da su muškarci pastiri u svojim kućama i da će ih Svemogući Allah pozvati na odgovornost za porodicu. Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, ﷺ, kazao: “Dovoljno je čovjeku grijeha da zapostavi one koje je dužan izdržavati” (Ebu Davud i Ahmed).

Supruga se svom suprugu mora pokoravati u svemu što nije grijeh, na osnovu hadisa koji govori o tome, a koji je svima nama poznat. Znajmo da supruga koja čuva čovjekov imetak i čast, te ga obraduje svojim ponašanjem i izgledom kad se on vrati kući, zaslužuje da se prema njoj odnosi kao prema kraljici, a ne onako kako se odnosi prema sluškinji! Uvažena sestro, trebate znati da je ponašanje Vašeg muža samo iskušenje pomoću kojeg Vas Allah, džellešanuhu, čisti od grijeha i uzdiže na više razine.

Pokušajte na lijep način, pozivajući se na Kur’an i hadis, razgovarati sa svojim mužem. Vaš muž, dakako, griješi zapostavljajući svoju porodicu, ali se greška ne ispravlja greškom niti grubošću. Vi izvršavajte svoje dužnosti spram muža, i bit ćete nagrađeni, a on će ponijeti grijeh za svoja djela. I obratite se dragom Allahu dovom, On će Vašu dovu uslišati. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Mehr, udadbeni dar, pravo je koje žena zaslužuje sklapanjem bračnog ugovora ili uslijed prvog spolnog odnosa s mužem. Allah, džellešanuhu, naredio je davanje mehra: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte” (En-Nisa, 4).

Mehr se može dati odmah u cijelosti, može se dati kasnije, a može se, također, dio mehra dati odmah a dio kasnije. Ibn Kudama, rahimehullah, u djelu “El-Mugni”, 7/169, kaže da u tome nema smetnje. Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, rekao je: “Dozvoljeno je odgoditi isplatu udadbenog dara. Čovjek ima pravo uvjetovati odlaganje ispate mehra ili jednog njegova dijela, no mora ga isplatiti kad istekne rok. Ako se mehr ne odgodi, onda se mora ženi isplatiti uslijed razvoda, ili prisilne rastave braka, ili smrti…”

Kao da ste rekli svom mužu: “Ako umrem prije tebe ili ako se ne razvedemo, poklanjam ti cjelokupan mehr”, i to je dozvoljeno. Ali, prije braka treba definirati visinu mehra i način njegove isplate, ako se dogodi razvod braka. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o spuštanju odjeće ispod članaka iz oholosti, je rekao:
“S trojicom Allah neće razgovarati, niti će pogledati u njih, niti će ih očistiti i bit će kažnjeni bolnom kaznom: onaj ko spušta odjeću ispod članaka, onaj koji prigovara na dobročinstvu i onaj ko proda svoju robu pod lažnom zakletvom.”

U drugom hadisu se kaže:
“Ko bude vukao (po zemlji) svoju odjeću iz oholosti, Allah ga neće ni pogledati na Sudnjem danu.”
Međutim, ako se to ne čini iz oholosti, kazna je da će ono što je ispod članaka gorjeti u vatri. U Buharijinom Sahihu se prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
“Odjeća koja je ispod članaka bit će u vatri.”

Ebu – Seid el-Hudri, radijallahu anhu, kaže:
“Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Odjeća vjernika je do sredine potkoljenica i ne smeta’ ili je rekao: ‘i nije griješan ako odjeća bude od pola potkoljenice pa do članaka, a sve što je ispod toga bit će u vatri. Ko bude vukao svoj ogrtač (odjeću) iz oholosti, Allah ga neće pogledati na Sudnjem danu.”

Zbog različitog nijeta se razlikuju i kazne. Kada su propis i razlog različiti ne možemo svesti opći propis na propis koji je ograničen, jer bi to iziskivalo kontradiktornost. Onima koji uzimaju hadis Ebu – Bekra, radijallahu anhu, za dokaz da je spuštanje odjeće ispod članaka zabranjeno samo ako je iz oholosti, kažemo: u ovom hadisu nemate dokaz iz dva razloga.
Prvi: Ebu Bekr, radijallahu anhu, je rekao:
“Jedan dio moje odjeće se otpusti, osim ako ga ja čuvam.”

Znači, taj dio odjeće bi se otpustio, a on ga je i sam pridržavao.
Onima koji spuštaju svoju odjeću ispod članaka, tvrdeći da to nije iz oholosti, nego nenamjerno, kažemo:
ako spustite svoju odjeću ispod članaka bez namjere oholosti, bit ćete kažnjeni vatrom samo zbog onoga što je spušteno (ispod članaka). Ako budete vukli svoju odjeću iz oholosti bit ćete kažnjeni većom kaznom nego prethodnom; tj. Allah, subhaneh ve te’ala, neće razgovarati s vama na Sudnjem danu, neće vas pogledati, neće vas očistiti i bit ćete kažnjeni bolnom kaznom.

Drugi: Ebu Bekra, radijallahu anhu, je pohvalio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i posvjedočio on nije od onih koji to čine iz oholosti. Da li je neko od ovih dobio tu pohvalu i svjedočenje?! Međutim, šejtan podstiče ljude da slijede one kur’anske i hadiske tekstove koji su manje jasni, kako bi opravdali ono što čine. Allah, subhanehu ve te’ala, upućuje na Pravi put onoga koga hoće. Molimo Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas sve uputi.

Šejh Ibn Usejmin
(Fetve učenjaka dvaju harema – 197. str.)

Što se tiče plastične hirurgije, postoje dvije vrste
– Operacije uklanjanja mahana i poremećaja zadobijenih u saobraćajnim nesrećama i tome slično, i u ovom slučaju nema smetnje niti zapreke izvršiti operaciju, jer je Allahov Poslanik, ﷺ., dozvolio čovjeku kojem je odsječen nos u ratu da ugradi vještački nos od zlata
– Druga vrsta su plastične operacije uljepšavanja, tj. one nisu radi uklanjanja nedostataka i poremećaja (zadobijenih u nesrećama) već radi uljepšavanja, i to je haram i nije dozvoljeno. Allahov Poslanik, ﷺ., rekao je: “Prokleta je žena koja čupa obrve i traži da joj se to čini; i ona koja upliće tuðu kosu u svoju i koja traži da joj se to čini; i žena koja se tetovira i ona koja traži da se tetovira.”

Dakle, ova vrsta plastične operacije ima za cilj postizanje savršene ljepote, a ne uklanjanje mahana (prouzrokovanih nesrećama i tome slično)

A što se tiče studenata kojima je nauka o plastičnim operacijama sastavni dio nastavnog plana, nema smetnje da je uče pod uvjetom da je ne primjenjuju u stanjima za koja smo rekli da su haram (tj. radi uljepšavanja i savršene ljepote). Takav student treba savjetovati druge da to ne čine, jer je to haram. A, savjet doktora ima veći utjecaj na ljude.

(Šejh Muhammed es-Salih el-Usejmin, ‘’Fetve’’, 2/833. )

Odabir i prijevod: Irfan Kasumović

Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Cijenjeni brate, što se tiče odjeće muslimana, treba da znaš da je to poglavlje veoma opširno. Najkraće što se može kazati jeste da je osnova u nošenju odjeće dozvola, tj. sve je dozvoljeno nositi osim onoga što je načelima ove vjere zabranjeno. Ova vjera zabranila je nekoliko stvari u tom poglavlju, a spomenut ćemo najpoznatije i najrasprostranjenije

1-Muškarcima je zabranjeno nošenje svile i zlata. Na to ukazuje hadis Alije, r.a., da je Poslanik jednoga dana uzeo svilu desnom rukom, zlato lijevom i kazao: ”Ovo dvoje zabranjeno je muškarcima moga ummeta.“ (Ebu Davud i dr., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

2-Muškarcima je zabranjeno da oponašaju žene, a ženama je zabranjeno da oponašaju muškarce. Na to nam ukazuje hadis Ibn Abbasa, r.a., da je Poslanik prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce.“ (Tirmizi i dr., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

3-Takoðer, ova vjera zabranila je nošenj tzv. ”libasu eš-šuhra” – odjeće kojom će se insan isticati meðu drugima, odjeće kojom će se uzdizati nad drugima i to će činiti da bi ljudi podizali svoje poglede prema njemu. Na to nam ukazuje hadis Ibn Omera, r.a., da je Poslanik kazao: ”Ko bude nosio libase eš-šuhrati – odjeću reputacije, Allah će ga odjenuti na Sudnjem danu takvom odjećom.“ (Ebu Davud, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

4-Muslimanima je zabranjeno da odjećom oponašaju nevjernike u svemu što je prepoznatljivo za njih i njihovu vjeru. Npr. da čovjek obuće odjeću koju nose popovi, i po kojoj su prepoznatljivi. Na to ukazuje poznati hadis Ibn Omer, r.a., da je Poslanik kazao: ”Ko oponaša jedan narod njemu pripada.“ (Ebu Davud i dr., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

Smatram korisnim spomenuti odgovor na pitanje koje se često postavlja u ovom poglavlju: da li je nošenje hlača i kravate oponašanje nevjernika? Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji izdala je više fetvi u kojima su pojasnili da nošenje hlača i kravate nije oponašanje nevjernika, osim ako se nosi s tim ciljem. Normalno, za hlače su uvjetovali da nisu tijesne i da ne oslikavaju stidne dijelove tijela. Nošenje hlača i kravate nije nešto što je karakteristično samo za nevjernike, niti njihovo nošenje aludira na nešto iz njihove vjere.

(Fetva br. 4257, str. 40, 24. tom)

Allah najbolje zna.

Odgovorio: Pezić Elvedin, 29. safer 1429. h.g. / 7. 3. 2008. god.