Post osobe koja zaposti u džunub stanju je ispravan jer se prenosi da je Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, zaticala zora dok je bio džunub od odnosa sa svojim suprugama i potom bi se okupao i postio. S tim da je kupanje od dženabeta uvjet ispravnosti namaza, musliman je dužan da se okupa kako bi mogao klanjati namaz u njegovo vrijeme.

A ukoliko bi ga nadjačao san i ne bi se probudio osim poslije izlaska sunca, okupati će se i klanjati sabah namaz i nastaviti će postiti a isto tako će postupiti ukoliko zaspi u toku ramazanskog dana i polucira (Šejh Abdullah ibn Džibrin). Allah najbolje zna.

Mr. Osman Smajlović

Alejkumusselam. Osobe koje rade teške fizičke poslove, poput rudara, građevinaca i slično, za ove osobe u Šerijatu nije došla olakšica da mogu da mrse dane Ramazana i da iste naposte. I ovo bi trebalo biti jasno. Na njima je obaveza da svaki dan Ramazana nanijete post i da ga zaposte, pa ako ga isposte dobro i jest. A kada dođu u situaciju da ne mogu više izdržati od gladi i žeđi dozvoljeno im je da popiju i pojedu onoliko koliko im je dovoljno da izdrže do iftara a zatim da nastave sa postom do iftara. Takođe, obavezni su napostiti te dane kada budu u mogućnosti nakon Ramazana. Ova dozvola da popiju i pojedu samo onoliko koliko je dovoljno do iftara se vraća na dozvolu pijenja i jedenja onoga što je haram u nuždi. Jer njima je haram da se mrse u danima Ramazana, a zbog teškog fizičkog posla i iznemoglosti dođu u stanje nužde kada im je dozvoljeno da popiju i pojedu, a što je haram u osnovi u danima Ramazana, samo onoliko koliko bi utolili glad i žeđ do iftara. Kao što je dozvoljeno pojesti svinjskog mesa ili popiti alkohola samo onoliko koliko da se glad i žeđ utole, a što je muslimanu u osnovi zabranjeno, onima koji bi umrli od gladi ili žeđi ako to ne urade.

Dokazi za ovo su sljedeća tri kur’anska ajeta:  “On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. – Allah zaista prašta i milostiv je”.
(El-Bekara, 173)

“Reci: “Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa – to je doista pogano – ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime.” A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti”. (El-En’am, 145)

“On vam zabranjuje jedino strv, i krv, i svinjsko meso, i onu stoku koja je zaklana u nečije drugo, a ne u Allahovo ime. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da utoli glad – pa, Gospodar tvoj će, zaista, oprostiti i samilostan biti”.  (En-Nahl, 115)

Znači, ajeti ukazuju na to da je u nuždi dozvoljeno pojesti meso strvine ili svinje, popiti alkohola ili krvi, a koji su inače zabranjeni, ali ne iz želje i samo onoliko koliko je potrebno da se utole glad i žeđ. Analogno ovome, to isto se odnosi na one osobe koje ne moge izdržati post jer rade teške fizičke poslove, tj. nije im dozvoljeno da ne poste te dane u startu nego su obavezni da ih zaposte, pa ako dođu u stanje prinude da se omrse, onda urade to samo onoliko koliko je dovoljno da utole glad i žeđ do iftara. A na ovo se odnose riječi Uzvišenog : “A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da utoli glad”. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Ve alejkumu selam. Musliman je obavezan da da zekjat na novac koji se nalazi kod njega. „ Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju, na Dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. “Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!” ( Tevbe 34-35) Pod uvjetom da dostigne nisab i da bude kod njega godinu dana i da se u tom periodu ne smanji nisab. Nisab novca se procjenjuje na osnovu nisaba zlata ili srebra. Izračuna se vrijednost 85 grama zlata ili 559 grama srebra i ako novac kod vas dostiže tu vrijednost ili je prelazi, u tom slučaju imate nisab i ukoliko se zadrži kod vas cijelu godinu dužni ste dati zekjat a to je 2,5 % od ukupne vrijednosti novca koji se nalazi kod vas.

Određeni dio islamski učenjaka smatra da se može dati zekjat osobama mimo muslimana od kojih se nada određena korist za islam i muslimane i te osobe potpadaju pod kategoriju “ i onima čija srca treba pridobiti” ( Tevba 60). Zekjat se može dati i osobama iz porodice pod uvjetom da potpada pod jednu od kategorija osoba kojima pripada zekjat i da onaj koji daje zekjat nije dužan da uzdržava osobu iz svoje porodice kojoj želi dati zekjat, čak šta više to je pohvalno jer će, ako Bog da, imati dvije nagrade, nagradu za sadaku i nagradu za jačanje rodbinski veza.

Uzvišeni Allah je pojasnio kategorije ljudi koje zaslužuju zekjat: “ Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je. ” ( Tevba 60).Također je zekjat obavezan u novcu koji se nalazi u vlasništvu osobe svejedno da li ga je on lično privredio ili ga je stekao drugim šerijatskim putem kao što je naslijeđe, poklon, oporuka, krvarina i slično. Allah najbolje zna!

Mr. Osman Smajlović

Alejmusselam! Iz pitanja se razumije da ti vjeruješ u kader i da znaš da je Allah sve odredio od dobra ili zla. I nema sumnje da je Allah, dželle še’nuhu, odredio suđenu osobu onome kome je određeno da se oženi ili uda. Takođe, odredio je nekome da nema suđene osobe jer mu je određeno da se ne oženi ili ne uda, ali mi neznamo šta je Allah, dželle še’nuhu, odredio.

To što roditelji kažu doće suđeni ne mora da bude tako, jer neko nema suđenu osobu za koju će se udati, ali mi to ne znamo. Nego je na inasanu da uzima za uzroke, nije sporno šerijatski da se djevojka raspituje za momka koji joj se sviđa, da mu da neki znak da joj se sviđa, ili da njen otac je ponudi, ili njena majka i tako. Jer se Hatidža ponudila Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a tako i Omer, radijallahu anhu je ponudio Hafsu prvo Osmanu a zatim Ebu Bekru, i mnoštvo je takvih primjera. Ve bilalhi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Ovo pitanje se vraća na mes’elu ženjenja žene koja je učinila zinaluk. Učenjaci oko toga imaju dva mišljenja:

Prvo – da je dozvoljeno takvu ženu oženit uopćeno, ovo je stav većine učenjaka.

Drugo – da je nije dozvoljeno oženiti sve dok ne učini tevbu i dok ne prođe jedno mjesečno pranje (kako bi se znalo da nije zatrudnila) ili dok se ne porodi ako je zatrudnila.

I jedan i drugi stav imaju argumente zasnovane na ajetima (sura En-Nur 3. i El-Maide 5.) i vjerodostojnim hadisima čije izlaganje bi uzelo mnogo prostora. I po jednom i po drugom mišljenju ti nemaš šerijatske zapreke da je oženiš. Po prvom mišljenju je jasno jer je po njemu uopćeno dozovljeno. A po drugom jer njeno redovno klanjanje, učenje Kur’ana i pridržavanje vjere upućuju da je učinila tevbu, a sa rađanjem djeteta je otklonjena druga zapreka, tj. čistoća maternice.

A to što te nije odmah obavijestila o djetetu, razumljivo je, jer da je to uradila odmah na samom početku nema sumnje da bi se ti okrenuo od nje. Prema tome, stvar je do tebe. A savjetujem te, da ako ti je se svidjela i ako si našao kod nje osobine zbog kojih vidiš da možete imati zajedničku budućnost, da provjeriš da li je se iskreno pokajala zbog učinjenog djela.

Pa ako jeste, onda uz Allahovu pomoć oženi je, jer svi smo mi griješnici kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Svaki sin Ademov puno giješi, a najbolji griješnici su oni koji se puno kaju.” (Tirmizi 2499, Ibn Madže 4251, Ahmed 13072, Darimi 2727 i Hakim 7617, ocijenili su ga vjerodostojnim Hakim i Ibnul-Kattan, dobrim Adželuni i Alabani, kaže Ibn Hadžer da mu je sened jak, a slabim su ga ocijenili Ahmed, Zehebi i ‘Iraki, jer je u senedu Alijj ibn Mes’ade, a oko njega se razilaze) Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić