Hvala pripada Allahu, a zatim:

Prvo, stranicu Facebook osnovao je Mark Zuckerberg, student univerziteta Harvard u Americi, početkom 2004.g. Bila je namijenjena samo za studente Univerziteta, potom se mreža proširila i na druge univerzitete u Bostonu da bi krajem 2006.-e preplavila gotovo čitav svijet.

Prvotna namjena osnivanja facebook-a bila je upoznavanje i izgradnja socijalnih veza. Ova stranica smatra se najvažnijom virtualnom zajednicom na Internetu. Broj korisnika dostiže stotine miliona i u stalnom je porastu; široko je prihvaćena u našem arapskom i islamskom svijetu; dostupna je na više od četrdeset jezika, a vlasnici planiraju dodati i druge jezike.

Drugo, u Facebook-svijetu postoje pisane stranice i chat –’ veliki grijeh i neka koristi za ljude’, s tim da se ova stranica razlikuje od drugih u nekoliko specifičnosti:

1. Pruža detaljne osobne podatke korisnika, što za posljedicu ima nekoliko negativnih stvari, npr:

a) to je bio razlog za ponovno uspostavljanje kontakta između bivših ljubavnika uzrokujući ponovno stupanje u vezu, prevare i razvode braka.
Ekipa iz “Nacionalnog centra za socijalna i kriminološka istraživanja”, u Egiptu, provela je studiju o stranici Facebook. Trebalo je nekoliko sedmica tokom kojih su došli do zapanjujućih rezultata:

– ”Mnogi početnici na ovoj stranici pronađu svoju ‘prvu ljubav’, ili ‘stare ljubavi’ ili obnove ‘porušene mostove’ a sve to izvan kontrole porodice što ima za posljedicu ugrožavanje bračnog života muslimanske porodice.”
b) određeni krugovi stranih obavještajnih organizacija angažovali su i mobilizirali neke korisnike Facebook-a nakon uvida u njihove biografije, karijere, ekonomski i životni standard i to iskoristili u špijunaži za svoje interese.

Jedne strane novine otkrile su postojanje mreže židovskih špijuna koji angažuju i mobiliziraju arapsku omladinu da špijunira za njihove interese. Na stranici ‘Muhit’ (Ocean), 25.-og džumadel-ula 1431.g.h. prenijeli su iz jednih francuskih novina vijest kako Židovi koriste Facebook radi angažovanja svojih ‘klijenata’. Džerald Nero, profesor na Fakultetu za psihologiju francuskog univerziteta Provence, autor knjige “Opasnosti Interneta”, kaže: ”Ova mreža je u potpunosti otkrivena u maju 2001-e. Radi se o skupini mreža koje predvode specijalizirani izraelski psiholozi posebno obučavani da zavode omladinu u zemljama ‘trećeg svijeta’, a posebno one koji žive u zemljama arapsko-izraelskog sukoba i, također, u Južnoj Americi. Naravno, ovakvih pokušaja angažovanja omladine bilo je i prije osnivanja Facebook-a s tim da su prilike za takvo nešto uvećane s Facebook-om zbog mogućnosti uvida u biografije i ‘ćaskanje’ sa tom omladinom.

c) krađa bankovnih računa i krivotvorenje osobnih korisničkih podataka zbog mogućnosti pristupa privatnim informacijama

2. Nagla ekspanzija Facebook-a učinila je da to bude mjesto gdje razgovaraju ljudi iz različitih dijelova svijeta. Ta korisnike stranice napravljen je program koji omogućava razgovor između korisnika bez ulaska na stranicu, poput Messengera na hotmailu. Ti neposredni razgovori sa sobom nose brojne negativnosti, kojih je svjestan svaki čovjek iole upućen u tu situaciju na Internetu, posebno ako se ima u vidu da ovaj program pruža mogućnost vizuelnog kontakta sagovornika za vrijeme chata. Neke od negativnosti koje donose ovi razgovori i griješni kontakti su:

a) gubljenje dragocjenog vremena na trivijalne razgovore i upoznavanja
Razuman čovjek musliman mora biti svjestan da je njegov životni vijek ograničen, neće vječno na Zemlji boraviti nego će se vratiti svom Gospodaru, a On će ga pitati o mladosti – u čemu je iskoristio, o životu – u čemu ga je proveo i zato neka svaki razuman čovjek dobro razmisli o prvim generacijama ovog ummeta (selef) i njihovim učenjacima kako su oni gledali na vrijeme i život.
Tako Ibn Aqil al-Hanbali, Allah mu se smilovao, kaže: “Ne dozvoljavam sebi ni jedan trenutak života da mi propadne tako da, kada mi jezik završi sa učenjem i ponavljanjem i oči sa čitanjem, zaposlim se razmišljanjem dok ležim i odmaram se. Potom ustanem tačno znajući šta želim uraditi i svaki momenat želim da mi je isplaniran. Uvidio sam da je moja žudnja za znanjem sada, u osamdesetim godinama, veća nego u dvadesetim.” Od njega ovo prenosi Ibn al-Džavzi u knjizi ”El-Muntezim” (9/214).

Ibnul-Qayyim kaže: “Vrijeme insana je, zapravo, njegov život. Ono je materija u kojoj radi za vječni život u neprolaznim blagodatima i nasladama ili materija u kojoj će ovdje živjeti tjeskobno, a tamo ga čeka bolna patnja. Vrijeme prolazi poput oblaka zato svaki trenutak proveden radi Allaha i u ime Allaha jeste čovjekov život – sve osim toga ne ubraja se u život osim ako kažemo da i stoka živi. Pošto sebi vrijeme prekraćuje nemarom, zabavom i pustim željama, kazat ćemo: najbolje čime ga može prekratiti jeste spavanje i ljenčarenje, ovakvome je smrt bolja od života.” al-Džavabul-Kafi (str. 109).

b) uspostavljanje griješnih odnosa između muškaraca i žena, što uzrokuje razaranje stabilnih porodica

U prethodno spomenutoj studiji ”Nacionalog centra” stoji: ”Svaki peti razvedeni supružnik vraća se da bi otkrio s kim bivši partner kontaktira putem facebook-a.

Šerijatske propise o dopisivanju, chatu i razgovoru između muškaraca i žena pojasnili smo u brojim ranijim fetvama. Pogledati odgovore u fetvama br. 78375, 34841, 23349, 20949, 26890 i 82702 na našoj stranici http://www.islam-qa.com .

-Treće, neporecive su koristi od facebook-a od strane pametnih ljudi željnih da dostave dobro i istinu do ljudi. Lijepo su takvi postupili jer koriste savremena sredstva komuniciranja, kao što su Internet, mobilni telefoni i satelitski kanali, te na taj način služe vjeri i pozivaju Gospodaru, a posebno ako se radi o džematskom djelovanju. Neke od tih korisnih stvari na Facebook-u su:

1. Postoje posebni sajtovi šejhova (učenjaka) i daija, na kojima savjetuju ljude i odgovoraju na njihova pitanja, posebice urednici Grupa, koji mogu puno koristiti nakon što okupe veliki broj članova kroz slanje zajedničkih poruka, potom kroz pokretanje tema za diskusiju, postavljanje video sadržaja, tekstova itd.

2. Pokretanje kampanja na globalnom planu kako bi se upozorili korisnici na neki događaj bitan za sve muslimane, a kojeg nevjernici žele uništiti ili umrtviti, ili kako bi podržao potlačene narode, odnosno zatvoriti neku stranicu ili profil koji vrijeđa svetinje vjere i sl..

3. Objavljivanje knjiga, članaka, korisnih fetvi (šerijatsko-pravnih rješenja/decizija) od korisnika ove stranice.

4. Komunikacija između prijatelja i rodbine, a posebno oni koji su udaljeni. Tako smislena komunikacija ima lijepe posljedice u očuvanju konstanti Šerijata i plemenitog ahlaka.

Četvrto, što se tiče šerijatskog stava o pridruživanju na facobook, to se vraća na želju onoga koji se registruje. Ako se radi o učenjaku, onome koji stječe šerijatsko znanje ili da’vetskim grupama, onda je dozvoljeno i pohvalno. Oni mogu ljudima ponuditi mnoge koristi, a ko je na facebook-u da bi pravio nered ili nije siguran za sebe od iskušenja i uvidi da lahko posrne, posebno mladići i djevojke, u tom slučaju nije takvom dozvoljeno da posjećuje ovu stranicu. Onaj koji poznaje realnost ovog vremena u kojem živimo i iskušenja što kucaju na vrata svakog od nas, ne treba prigovarati nekom učenjaku ili šerijatskom pravniku što je zabranio nešto sasvim štetno ili je većinskim djelom štetno. Neznatna korist nije opravdanje da se nešto dozvoli upravo iz bojazni prema onima koji ulaze tamo. Ako dobro i pozitivno preovladava, a zlo i šteta su neznatni, onda mirnog srca možemo reći da je dozvoljeno.

U tom smislu, neki naši učenjaci su na početku imali stroge stavove u pogledu uvođenja satelitskih kanala zbog suštog zla i negativnosti koje su nosili sa sobom. Nakon što je u njima zavladao veliki hajr, nakon što su se pojavili potpuno islamski kanali i resiveri koji mogu primati samo ove kanale, stvar je postala dozvoljena. Šta više, mnogi učenjaci uzimaju učešće na tim kanalima, koji sada emituju izuzetno korisne sadržaje. Muškarac ili žena koji se ne mogu kontrolirati u facebook-svijetu i njemu sličnim, dužni su se sustegnuti od istog, a dozvoljeno je onima koji se pridržavaju šerijatskih smjernica i koje strasti i prohtjevi ne zanesu već su tu da se okoriste i drugima korist pridonesu.

Molimo Allah Uzvišenog da nas sačuva od iskušenja, očiglednih i skrivenih, a On je taj Koji upućuje na Pravi put.

Allah najbolje zna.
 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Prijevod sa arapskog : Meran M.

Stalni kolegij za islamska pitanja (El-ledžnetud-daime) kazao je: “U nužnik nije dozvoljeno unositi Kur’an časni, a što se tiče audio kaseta i sl., na čemu je snimljen Kur’an, to je pokuđeno, osim ako postoji potreba, tada nije pokuđeno.“ (Vidjeti: Fikhun-nevazil, 2/36, od dr. Džizanija.) 

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Značenje hadisa i navedeno mišljenje možemo pomiriti na jedan od tri načina:

1.    Značenje hadisa može biti da je Allahov Poslanik, ﷺ, podrazumijevao određeni narod posebno i da time nije mislio općenito, a u takvoj situaciji uopće ne postoji problem između hadisa i spomenutog mišljenja.

2.   Možemo reći da te žene kojima su povjerene neke odgovornosti nisu dobile potpunu vlast. One su dobile samo određene ingerencije od nekih koji su njima ipak pretpostavljeni i imaju vlast i kontrolu nad njima. Njima je, dakle, formalno (de jure), a nikako stvarno (de facto), prepuštena vlast.

3.  Treći način da pomirimo značenje hadisa sa navedenim mišljenjem jeste da kažemo da, ako su ljudi uspjeli sa ženom na čelu, bili bi još uspješniji da su na vlast izabrali muškarca. Tada bi negacija uspjeha, spomenuta u hadisu, bila, zapravo, negacija potpunosti uspjeha. U tom slučaju trebalo bi kazati: “Da je taj narod za vođu postavio muškarca, bilo bi im bolje i bili bi uspješniji.”

4.  Može se kazati da se riječi Vjerovjesnika, ﷺ: “Narod koji predvodi žena neće uspjeti”, odnose na većinu slučajeva i najčešćih primjera, a da se može desiti izuzetak pa da neki narod uspije na čelu sa ženom.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Za Allaha, dž. š., ni u kom slučaju nije dozvoljeno reći da On pronevjerava niti iznevjerava, jer je to u osnovi veliki nedostatak koji nikako ne dolikuje Allahu, dž. š. Pronevjera znači da neko prevari i iznevjeri onda kada mu se vjeruje i kada mu se ukaže povjerenje. Allah, dž. š., kaže:

“A ako htjednu da te prevare, pa – oni su i prije Allaha varali, i zato ti je On omogućio da ih pobijediš. A Allah sve zna i mudar je.” (El-Enfal, 71) Allah, dž. š., dakle, nije rekao: “…pa je i On njih iznevjerio”. A kada Allah, dž. š., govori o munaficima (licemjerima), kaže:

“Licemjeri misle da će Allah prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti…” (prevaru njihovu protiv njih okrenuti). (En-Nisa, 142)

Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Ne iznevjeri onoga ko tebe iznevjeri.” (Hadis bilježe Ahmed i Tirmizi)

Preuzeto sa android aplikacije pitanja i odgovori

Roditelj je dužan obezbijediti djetetu sve ono što mu je potrebno za normalan život, poput hrane, odjeće i smještaja, shodno običaju vremena u kojem živi i stanju roditelja. Nakon što roditelj osigura djetetu sve što mu je potrebno, nema smetnje da troši novce u druge svrhe, jer ti novci su, kako je rečeno u pitanju, ustvari i dati roditelju na raspolaganje da se njima pomogne bez uvjeta da se moraju isključivo utrošiti na dijete. Štaviše, roditelj ima pravo uzeti iz imovine koju dijete stekne. Imam Ahmed, Ebu Davud i Ibn Madža prenose da je jedan čovjek rekao Poslaniku, ﷺ: “Allahov Poslaniče, ja imam imetak i djecu, a moj otac je u potrebi za mojim imetkom!” Na to je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu, vaša djeca su nešto najljepše što ste stekli, zato jedite od onoga što vaša djeca steknu!” (Ebu Davud, hasen-sahih) Islamski pravnici su naveli dva uvjeta koja su neophodna da bi roditelju bilo dozvoljeno uzeti nešto od imetka djeteta, a to su:

1. da time ne ošteti dijete i da ne uzme nešto za čim je dijete u potrebi;

2. da ne uzme od jednog djeteta kako bi to dao drugom.

Uz ova dva uvjeta većina učenjaka (hanefije, malikije i šafije) uvjetuje da roditelj bude u potrebi i smatraju da smije uzeti samo onoliko koliko mu je potrebno, dok drugi ne uvjetuju potrebu, nego dozvoljavaju roditelju uzimanje imetka djeteta, svejedno bio u potrebi ili ne. (Ibn Kudama, El-Mugni, 5/395)

Odgovorio: mr. Hakija Kanurić