Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Nije dozvoljeno po idžmau učenjaka, kako navodi Ibn Kudame, da se daje zekat i sadekatul-fitr roditeljima (uzlaznoj lozi – djedu i nani) niti djeci (silaznoj lozi – unucima), jer je njih obaveza izdržavati ako su u neimaštini (siromašni ili fekiri). S tim da je dozvoljeno davati ostaloj rodbini mimo spomenutih. Prema tome, nije dozvoljeno niti valjano ako se zekat i sadekarul-fitr da roditeljima ili djeci. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić – http://www.zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Propis posta 6 dana Ševvala

Većina učenjaka od malikija, šafija, hanabila i potonjih učenjaka hanefijskog mezheba smatra da je sunet (mustehab) nakon mjeseca Ramazana postiti 6 dana Ševvala. Ovaj sunet dokazuju sa dva poznata hadisa:

Prvi – kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Ejjuba El-Ensarije, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko posti Ramazan a zatim ga uslijedi sa šest dana Ševvala kao da je postio cijelo vrijeme“.

Drugi – hadis od Sevbana, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko posti šest dana nakon Fitra (ramazanskog Bajrama) to je kao (post) cijele godine. Ko uradi jedno dobro djelo ima nagradu deset tih djela“. Hadis bilježe Nesai, Ibn Madže, Ahmed i Darimi sa malim razlikama u tekstu hadisa, a sam hadis je Albani ocijenio vjerodostojnim a Šujab Arnaut dobrim.

Od Ebu Hanife se prenosi da je post 6 dana Ševvala pokuđen, svejedno bilo uzastopno ili razdvojeno, a od Ebu Jusufa (učenika Ebu Hanife) da je pokuđeno postiti 6 dana Ševvala uzastopno dan za dan. Međutim, potonji učenjaci hanefijskog mezheba smatraju da nema smetnje u postu 6 dana Ševvala. Takođe, kod malikija je pokuđeno postiti 6 dana Ševvala onome za koga se boji da je ubjeđen da je taj post vadžib ili onome ko ga posti spojeno sa Ramazanom, ili onome ko smatra da je spajanje tih 6 dana sa Ramazanom sunet. A mustehab je svim ostalima mimo ove tri skupine da poste 6 dana Ševvala.

Ispravno je da nema smetnje u postu 6 dana Ševvala spojeno ili razdvojeno, na početku mjeseca, sredini ili kraju, osim što je haram postiti prvi dan Ševvala, jer je to dan Bajrama kojeg je zabranjeno postiti po tekstu hadisa mutefekun alejhi.

Ko postiže nagradu 6 dana Ševvala (kao da je postio cijelu godinu)?

Nisam našao stav hanefija po ovom pitanju.

Malikije smatraju da se nagrada posta 6 dana Ševvala ne ograničava samo na post 6 dana u mjesecu Ševvalu nego i na post tih dana poslije Ševvala, jer kažu da spominjanje tog mjeseca u hadisu nije ciljano zbog ograničenja posta samo na taj mjesec nego zato što je to prvi mjesec nakon Ramazna.

Po šafijskom mezhebu nagradu posta 6 dana Ševvala postiže svako ko posti te dane, svejedno da li je ispostio čitav Ramazan ili ne, poput onoga ko je mrsio neke dane zbog bolesti, putovanja ili slično, ili ko je primio islam ili postao punoljetan u toku Ramazana. To jest, kod njih nije uslov sticanja nagrade da mora napostiti opravdano neispoštene dane Ramazana.

Po mezhebu hanabila preporučeno je postiti 6 dana Ševvala samo onome ko isposti sve dane Ramazana. To jest, kod njih je uslov sticanja nagrade da mora napostiti opravdano neispoštene dane Ramazana. Oni svoj stav dokazuju doslovnim riječima taksta hadisa: „Ko posti Ramazan a zatim ga uslijedi sa šest dana Ševvala kao da je postio cijelo vrijeme“. Kažu da riječi „posti Ramazan“ znače da treba ispostiti sve dane Ramazana, tj. da prije posta 6 dana Ševvala treba napostiti propuštene dane Ramazana. Međutim, dokazivanju hanabila se može prigovoriti da nije isto postiti Ramazan i napostiti propuštene dane, odnosno ne kaže se za onoga ko naposti propuštene dane Ramazana da je postio Ramazan. Ako se hanabile drže doslovnog teksta hadisa onda po njima nagradu posta 6 dana Ševvala postiže samo onaj ko zaista iposti sve dane Ramazana u mjesecu Ramazanu.

Ispravan stav po ovom pitanju je, a Allah zna najbolje, ono na čemu su šafije. To jest, da nije uslov postizanja nagrade posta 6 dana Ševvala napaštanje propuštenih dana Ramazana prije posta 6 dana Ševvala. Dokaz za to je da nema argumenta koji ukazuje na spomenuti uslov obaveze napaštanja propuštenih dana prije posta 6 dana Ševvala. A riječi u hadisu „ko posti Ramazan“ ne znače ko naposti i propuštene dane, nego ko posti Ramazan mimo onih dana za koje je Uzvišeni dozvolio zbog bolesti, putovanja i slično da se ne poste.
Propuštene dane Ramazna je dozvoljeno napaštati sve do sljedećeg Ramazana. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa stranice n-um.com

Alejkumusselam. Ono što je propisano muslimanu je da robuje i čini ibadete Allahu onako kako je došlo u Kur’anu i onako kako je vjerodostojno potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jer je osnova u ibadetima tevkif (tj. da se radi samo ono što je potvrđeno Kur’anom i Sunnetom) pa se za ovaj ibedet može reći da je propisan ako imamo ispravan (vjerodostojan) dokaz za njegovo klanjanje.

Naime, salatul-hadže (namaz za potrebu) se prenosi u četiri hadisa: prva dva su izmišljena – u prvom je došlo da se klanja dvanaest rekata a u drugom dva rekata, treći hadis je veoma slab a četvrti slab, a u oba je došlo da se klanja dva rekata.

Prvi hadis (koji je izmišljen) se prenosi od Abdullah ibn Mes’uda, radijallahu anhu, a u njemu je došlo: “Možeš klanjati dvanaest rekata danju ili noću učeći Tešehud poslije svaka dva rekata, pa kada proučiš Tešehud na kraju namaza, zahvali Allahu, donesi slavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te prouči čineći sedždu sedam puta Kulhuvelleh, potom uči … (dovu), a zatim izreci svoju potrebu te potom podigni glavu i predaj selam na desnu i lijevu stranu. Nemoj poučiti ovome (dovi Hadže namaza) glupake, jer će oni doviti njome pa će im biti uslišana dova”. Ovaj izmišljeni hadis bilježi Ibnul-Dževzi u svojoj knjizi “El-Mevdu’at” (2/63), u njegovom senedu je ‘Amr El-Belhi za kojeg kaže Ibn Me’in da je izmišljao hadise. U hadisu je takođe spomenuto učenje sure (Kulhuvelleh) na sedždi a što je zabranjeno u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Muslim, tj. da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio učenje Kur’ana na ruku’u i sedždi.

Drugi hadis (koji je izmišljen) se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Došao mi je Džibril, alejhisselam, sa dovama i rekao: Kada ti se nešto desi na prouči ih (te dove) a zatim iznesi svoju potrebu: … (zatim je spomenuo dovu)”. Hadis bilježi El-Asbehani u knjizi “Et-Tergib vet-terhib” (1/275), a šejh Albani ga je ocjenio izmišljenim u svojoj Silsili-daife (5298).

Treći hadis (koji je veoma slab) se prenosi od Abdullaha ibn ebi Evfa El-Eslemija u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko ima potrebu kod Allaha ili nekog od sinova Ademovih, neka abdesti i upotpuni abdest, potom neka klanja dva rekata, a zatim zahvali Allahu, donese slavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te neka prouči: LA ILAHE ILLELLAHI ELHALIMULKERIM. SUBHANE RABBIL-ARŠIL-AZIM. ELHAMDULILLAHI RABILALEMIN, ALLAHUMME INNI ES’ELUKE MUDŽIBATI RAHMETIKE VE AZAIME MAGFIRETIKE VELGANIMETE MIN KULLI BIRRIN VESSELAMETE MIN KULLI ISMIN, ES’ELUKE ELLA TEDA’A LI ZENBEN ILLA GAFERTEHU VE LA HEMMEN ILLA FERREDŽTEHU VE LA HADŽETEN HIJE LEKE RIDAN ILLA KADAJTEHA JA RABBEL-‘ALEMIN”, a u rivajetu kod Ibn Madže je došao dodatak na kraju hadisa: “Pa onda da traži od Allaha od dunjalučkih ili ahiretskih potreba što god hoće pa će to biti kaderom određeno”. Hadis bilježe Tirmizi i Ibn Madže, a kaže Tirmizi da je ovaj hadis garib (nepoznat) i u njegovom senedu je sporna stvar, Faid ibn Abdurrahman koji je slab u hadisu. Kaže Albani da je on vrlo slab. Kaže Hakim: Od Faida ibn Abdurrahmana se prenose izmišljeni hadisi. (Miškatul-mesabih, 1/417).
Kaže pisac “Es-Sunen vel-mubtediat”: Nakon što je spomenuo riječi Tirmizija o Faidu ibn Abdurrahmanu i kaže Ahmed da se njegovi hadisi ostavljaju … i slabim ga je smatrao Ibnul-Arebi, i kaže: “Poznato je šta ima u ovom hadisu od slabosti pa je bolje da i iskrenije i sigurnije da doviš Allahu u zadnjoj trećini noći, između ezana i ikameta, na kraju namaza prije selama, u danima džume jer zaista u njoj (danu džume- petku) ima sat u kome se prima dova, kod iftara kada se posti. Kaže Uzvišeni: “Dovite mi ja ću vam se odazvati”, i kaže: “Kada te moji robovi upitaju za mene Ja sam blizu, odizavam se onome ko me doziva”, i kaže: “Allah ima lijepa imena i vi Mu dovite njima” (Es-Sunen vel-mubtediat, 124).

Četvrti hadis (koji je slab) se prenosi od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O Alija, hoćeš li da te poučim dovi kada te zadesi briga i nevolja koju ćeš uputiti svom Gospodaru pa će ti se uslišati dova sa Allahovom dozvolom, i otkloniti nevolja? Abdesti, klanjaj dva rekata, zahvali Allahu, donesi slavat na tvog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, zatraži istigfar za sebe, mu’mine i mu’minke, a zatim reci … (u daljem tekstu hadisa se navodi dova)”. Hadis bilježi El-Asbehani u knjizi “Et-Tergib vet-terhib” (1/275), a šejh Albani ga je ocjenio slabim u svojoj Silsili-daife (5287), jer se u njegovom senedu nalaze ravije koji su nepoznati.

Prema tome, po pitanju ovog namaza (namaza za potrebu) nije ništa vjerodostojno prenešeno te nije propisano muslimanu da ga klanja. Dovoljno je muslimanu ono što je prenešeno u vjerodostojnom sunnetu od namaza, zikrova i dova. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa stranice n-um.com