Svevišnji Allah nekim ljudima dadne da počine grijeh kako bi ih isti taj grijeh naveo na pokajanje i vraćanje prelijepoj vjeri islamu. A Gospodar ne želi dobro onim ljudima koje pušta da griješe. Kad se radi o braku onih koji su počinili nemoral, da bi on bio ispravan prijestupnici se moraju pokajati, pa tek potom stupiti u bračnu vezu. Nadam se da ste to učinili, i nadam se također da je vaša bračna veza ispravna. Vaše dijete nema baš ništa s onim što ste vi učinili, ono će biti odgovorno za svoja djela, a vi za svoja. Allah, džellešanuhu, u časnom Kur’anu na nekoliko mjesta kaže da niko neće odgovarati za tuđe grijehe niti će snositi posljedice zbog onog što nije uradio. Otac će odgovarati za svoje grijehe, majka za svoje, a dijete (ako umre nakon što postane punoljetno) odgovarat će za svoje prijestupe… Vaše dijete, ako Bog da, neće biti iskušano na ovom svijetu zbog vašeg ogavnog djela. Neka vas to ne brine! Svoju snagu, nakon što ste se očito ogriješili o Allahov vjerozakon, iskoristite u iskreno kajanje i činjenje što više dobrih djela, ne bi li vam Milostivi Allah ukazao Svoju milost. Neka vaša najveća briga bude zasluživanje Allahove milosti. Život je pred vama, pa nipošto ne dozvolite da Iblis, vaš najveći neprijatelj koji vas je i naveo na zlo, u vaša srca ubaci očaj i navede vas na gubljenje nade u Allahovu milost. Allah, džellešanuhu, kaže: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv’” (ez-Zumer, 53).

Navest ćemo ovdje kratki komentar ovog ajeta: “Poslaniče, obrati se onima koji su pretjerali prema sebi čineći grijehe: ‘Ne gubite nadu, o Allahovi robovi, u Njegovu milost ako ste počinili goleme, nebrojene grijehe! Allahova je milost velika, Njegova je dobrota nemjeriva. Allah će, džellešanuhu, oprostiti sve grijehe i preći će preko svih hrđavih postupaka ako se čovjek iskreno pokaje i bude žalio zbog svoje nepromišljenosti.’ Štaviše, Plemeniti se Allah obraduje čovjekovom pokajanju i preinačuje grijehe u dobra djela. Da pokajanje Allahu nije bilo drago, ne bi grijehom iskušao Adema, koji u Gospodara uživa visok stepen. Dakle, Allah mnogo oprašta i ne otkriva sramote, blag je prema ljudima, daje im najvrednije darove na najbolji mogući način i od njih otklanja neprijatnosti. Musliman se treba radovati ovom ajetu i treba lijepo misliti o Gospodaru svjetova, a nikako ne smije izgubiti nadu u Njegovu dobrotu i milost. Neka se čovjek, ma koliko griješio, vrati dobrom Allahu kajući se i tražeći oprost! O, blago pokajnicima! Blago onima koji se Allahu iskreno obraćaju! Blago monoteistima! Blago sretnicima! Njih u Allaha čeka velika nagrada. Molimo Milostivog Allaha, pomoću Njegovih lijepih imena i savršenih svojstva, da nam oprosti i pređe preko naših hrđavih postupaka! Mnogi su učenjaci govorili da ovaj ajet najviše ulijeva nade u Allahov, džellešanuhu, oprost” (Tefsir šejha Aida el-Karnija). Treba imati na umu i sljedeći hadis-kudsi: “O, čovječe, dok Me budeš molio i dok to budeš želio, Ja ću ti oprostiti ma koliko imao grijeha! O, čovječe, kad bi tvoji grijesi dostigli visinu neba, a ti onda zatražiš oprosta, Ja ću ti oprostiti! O, čovječe, kad bi Mi došao s grijesima kolika je Zemlja, a ti se onda sa Mnom susretneš, a nisi Mi nikog i ništa ravnim smatrao, Ja ću ti doći s isto toliko oprosta!”(Et-Tirmizi)

Čovjek bi volio da se nikom više ne dogodi ono što se vama dogodilo! Zašto naša omladina luta po bespućima stranputice i u zabludi traži sreću, a zabludi sreće nema?! Zašto sebi čovjek dozvoljava ono što Allah ne voli?! Zašto su djevojke neoprezne, pa vjeruju svojim momcima koji su ih zaludili?! Molimo dobrog Allaha da sačuva od nemorala nas i društvo u kojem živimo i učimo dovu koju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, učio: “Allahu, molim Ti se za uputu, bogobojaznost, čednost i neovisnost od ljudi!” (Muslim). A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

U našoj domovini ima mnogo običaja koji se ne kose s islamom i koje naš narod njeguje, a ima nekih običaja koji su protivni Šerijatu, pa bi ih trebalo, polahko ali sigurno, iskorjenjivati. Islamski učenjaci kažu da amidžinica ne spada u mahreme, dakle, trebalo bi, kad se radi o njoj, oboriti pogled, bez obzira na to je li muslimanka ili nije i bez obzira na to je li se vjenčala s amidžom onako kako Šerijat zahtijeva ili nije.

Ako se radi o amidži i amidžinici nemuslimanima, kršćanima naprimjer, onda se za njih mora reći da su nevjernici. No, ako se radi o ljudima koji su rođeni u islamu a čine određene prijestupe koji – po našem rasuđivanju – izvode iz islama, tad se za njih ne smije kazati da su nevjernici; moraju se smatrati muslimanima sve dotle dok se pouzdano ne utvrdi da su otpadnici od islama. Zar ljudi misle da je bezazlena stvar proglasiti muslimana nevjernikom, i zar ljudi misle da se svako može baviti tekfirom!? Onaj ko upadne u koloplet tekfira, proglašavanja muslimanâ nevjernicima, teško će se osloboditi te bolesti i naposlijetku će, što se i događalo, sam sebe proglasiti nemuslimanom te reći kako su svi njegovi ibadeti, koje je dotad obavljao, neispravni. Kad god hoće za muslimana kazati da je nevjernik, neka se čovjek sjeti Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje je prenio Ibn Omer, radijallahu anhu: “Koji god musliman rekne svom bratu muslimanu da je nevjernik, te će se njegove riječi neumitno obistiniti nad jednim od njih dvojice” (El-Buhari i Muslim). I nije svako ko čini nevjerstvo nevjernik, kao što nije svako ko čini novotarije novotar. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Odgovor na ovo pitanje zahtijeva dodatna pojašnjenja: ako se pod ovim posredništvom podrazumijeva slijeđenje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ljubav prema njemu, zatim pokornost njegovim naredbama, te ostavljanje njegovih zabrana, kao i iskrena predanost u ibadetu samo Allahu, dželle šanuhu, onda je to islam. To je Allahova vjera sa kojom su došli poslanici, čije je slijeđenje dužnost svakom punoljetnom i pametnom čovjeku. Međutim, ako se Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uzima za posrednika na taj način što mu se upućuje dova ili traži pomoć od njega, ili se pak od njega moli pobjeda nad neprijateljem, ili se moli za ozdravljenje bolesnih – to bi bila vjera Ebu Džehla i njemu sličnih koji obožavaju kipove. Takav vid posredovanja je veliki širk.

Znači, ovakvo uzimanje posrednika je veliki širk – bez obzira da li su ti, od kojih se traži spomenuto, poslanici, evlije, džini, meleki, drveće, kamenje ili kipovi.

Postoji i treća vrsta uzimanja posrednika, poznata kao posredništvo položajem (ugledom) Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegovom ličnošću ili autoritetom. Npr.: ako čovjek u dovi kaže: ”Molim Te Allahu tvojim Poslanikom, ili pravom Tvoga Poslanika, ili ugledom evlija i dobrih ljudi…” i sl. Ova vrsta posredništva je bidat (novotarija) koja otvara put širku. Stoga ovakvo posredništvo nije dozvoljeno činiti, svejedno bilo to Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ili nekim drugim, jer to nije propisao Allah, dželle šanuhu. Poznato je da su ibadeti strogo ograničeni samo na ono za što postoji dokaz u Šerijatu. (Što se tiče onog slijepca koji je za života Allahovog  Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, došao tražiti od njega da moli Allaha, dželle šanuhu, da mu povrati vid, ovo nije uzimanje posredništva ugledom Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ili njegovim mjestom kod Allaha, dželle šanuhu, kao što se vidi iz samog konteksta hadisa (Aludira se na hadis Osmana b. Hunejjifa koji bilježe Ahmed, 8/138; Tirmizi, 3578; Ibn Madže, 1385 i Nesai, “Amelul – jevmi vel – lejle”, str.204), kako su to pojasnili islamski učenjaci.) Inače je ovo dozvoljeno zatražiti od bilo koga ko je živ, kao naprimjer da kažeš svome bratu, ocu ili nekom drugom za koga smatraš da je hairli čovjek: “Moli Allaha za mene da me izliječi od bolesti, da mi povrati vid ili da mi podari hairli potomstvo,” ili nešto slično.

Ovakav vid traženja od nekog živog da moli za tebe je dozvoljen po mišljenju svih islamskih učenjaka. (Šejh Ibn Baz, “Skup fetvi i raznovrsnih tekstova”, 5/322 – 323)

ŠEJH IBN BAZ

Preuzeto sa stranice minber.ba

Čestitam Vam na ljubavi i brižnosti prema namazu! Samo iskreni vjernici vode računa o obavljanju namaza, i njima će Svevišnji Allah ukazati Svoju milost.   Kad je riječ o obavljanju namaza, načelno je pravilo da se namaz obavlja u stajaćem položaju i u pravcu kible. Samo onaj ko ne može stajati (bilo zbog bolesti ili straha od pada i ozljede) ima pravo klanjati namaz sjedeći. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klanjaj stojećke; ako ne možeš, onda sjedećke; ako ni tako ne možeš, namaz obavi nauznak” (El-Buhari).

U obaveznom namazu (farzu) čovjek se mora okrenuti prema kibli, po jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka, osim u slučaju velikog straha. Ovako kaže imam En-Nevevi, rahimehullah, u djelu “El-Minhadž”. U vezi s dobrovoljnim namazom, šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, zapaža: “Putnik, svejedno radilo se o vozaču ili suvozaču, može klanjati dobrovoljni namaz, u onom pravcu u kojem je okrenuto vozilo, ali vozač ne bi trebao klanjati dobrovoljni namaz ako će se zaokupiti namazom, pa se dovesti u opasnost .”

Namasko vrijeme možete odrediti pomoću vaktije za to područje, a pravac kible pomoću savremnih uređaja. Ako Vam je teško određivati namaska vremena, a budući da ste putnik, spajajte podne i ikindija-namaz kad budete sigurni da je sunce prešlo polovinu neba, i spajajte akšam i jacija-namaz kad sunce zađe. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Neka Vas Svevišnji Allah nagradi zbog pitanja koje ste postavili, ono je zaista važno, tim važnije jer se tiče mnogih muslimana. Svaki čovjek želi živjeti u što ljepšem i ugodnijem ambijentu. Nema sumnje da Vi imate čestitu namjeru, ali ipak je bolje da, umjesto Allahova i Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, imena, naslikate motiv mrtve prirode. Ukrašavanje kuća i džamija levhama i crtežima nije postojalo u prvom vremenu islama, nego se pojavilo tek kasnije, nakon što su muslimani izgubili moć i ugled u svijetu. Premda se ne može kazati da ćete počiniti zabranjeno djelo ako date napisati, krasnopisom, Allahovo, džellešanuhu, i Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, ime na zidu, bolje je da to ne činite. Dakle, bilo bi lijepo da se čovjek sustegne od toga, a pogotovu kad se radi o zidu naspram ili pored kupatila. Onaj ko radi Plemenitog Allaha ne učini nešta što je sumnjivo, Allah će mu dati golemu nagradu i to mu boljim nadomjestiti.

Ako čovjek vjeruje da će mu levha s Božijim imenom donijeti kakvu sreću, ili otkloniti nesreću, ili čuvati kuću i ukućane, tad je počinio veliki grijeh i Allahu pripisao saučesnika: samo Allah daje dobro i zlo, niko osim Njega nije to kadar učiniti. U ispravnom vjerovanju čovjekova je sloboda na ovom svijetu, i užitak u kojem uživa prije negoli što ga Allah, Gospodar nebesa i Zemlje, uvede u džennet. A Allah je Znalac svih tajni i On je svemoćan.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba