Svakodneveno se susrećemo s potvrdom konstatacije da niko ne može uputiti onog čovjeka kojeg Svevišnji Allah odvede u zabludu i prepusti ga šejtanima. Allah Vas nagradio za ovo važno pitanje što se ga postavili!

Allah, džellešanuhu, objavio je Kur’an, uzvišenu i savršenu knjigu, da bude uputstvo svim svjetovima i razlog sreće na oba svijeta. U njemu je objašnjeno sve što je dozvoljeno i sve što je zabranjeno, u njemu se nalaze pouke i savjeti, kazivanja o prijašnjim poslanicima i njihovim narodima, on sadrži opis dženneta i džehennema, on govori o strahotama Sudnjeg dana… No, čini se da nekim ljudima sve to nije dovoljno, pa tvrde – lažući na Allaha i pripremajući sebi mjesto u Vatri – da postoje i oni ajeti koji se trebaju ispisati na listove i po njima gaziti. Teški grešni i nevjernik je onaj ko vjeruje da je dozvoljeno napisati određene kur’anske ajete i staviti ih pod tepih da bi se po njima gazilo. U nevjerstvo takvog čovjeka nema sumnje. Svi muslimani jednoglasni su da je nevjernik onaj ko se posprdno izjasni o Kur’anu ili ga na bilo koji način obezvrijedi, pa makar taj isti čovjek postio i klanjao pet obaveznih namaza.

Nimalo ne sumnjam da je spomenuta žena sihirbaz! Samo se sihirbazi na ovaj način odnose prema Allahovoj objavi Kur’anu, i niko drugi. A sihirbazi dobro znaju, kako to o njima kaže časni Kur’an, da su prodali ovaj svijet za ahiret i da na budućem svijetu neće imati udjela u nagradi, nego da ih čeka bolna kazna.

Čestita sestro, savjetujte svoju tetku, ta ona je krenula prema ambisu i samo je Gospodar svjetova može spasiti. Ako joj objasnite, s dokazima, mudro i polahko, da je nevjerstvo ono što čini i u šta vjeruje, pa ne posluša Vaš savjet, dobro se čuvajte njezinog zla i nemojte je smatrati muslimankom.
Čovjek pomisli: “Slavljen budi, Allahu! Postoji li granica do koje iskvareni ljudi idu? Zar nam nisu dovoljni svi ovi poroci, pa moramo još i na uzvišenu Knjigu udariti? Zar vremenske nepogode, ljeto bez sunca, poplave i klizišta nisu opomena pred kaznu?”
Molim svakog ko pročita ove retke da iskreno zamoli Svemogućeg Allaha da nas sačuva od zla koje donose sihirbazi i njihovi pomagači! A Allah je blizu, čuje dove i odaziva se.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Musliman mora biti primjer vjernosti i lijepa ponašanja ma gdje živio. Neki muslimani koji žive na Zapadu, misle da im je, zato što žive u nevjerničkoj zemlji, dozvoljeno činiti nered, potkradati i pljačkati gdje god i šta god stignu. I time što rade čine nevjernicima ogromnu uslugu – iskrivljuju učenje islama i kaljaju njegovu reputaciju. Muslimanu koji dobije turističku ili boravnu vizu za neku evropsku zemlju i nastani se u njoj (a je li uopće dozvoljeno živjeti u nevjerničkim zemljama?), nije dopušteno bespravno uzimati imetak stanovnika te zemlje. Ako to pak učini, skrnavio je obećanje da će se vladati po zakonima te iste zemlje, i takav je čovjek kradljivac. Imam El-Buhari zabilježio je predanje u kojem se kaže da se El-Mugira b. Šuba, radijallahu anhu, u neznabožakom periodu družio s nekim ljudima pa ih je pobio i prisvojio njihov imetak. Nakon toga otišao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i prihvatio islam. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prihvatam te kao muslimana, ali s tim imetkom ja ništa nemam.” U Ebu Davudovoj verziji, koju šejh El-Albani smatra vjerodostojnom, stoji da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio ovom ashabu: “Prihvatamo te kao muslimana, ali taj imetak nama ne treba jer si ga stekao izdajnički i prevarom.” Komentirajući ovaj hadis, hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, zapisao je sljedeće: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘…ali s tim imetkom ja ništa nemam’ znače: ja ga neću uzeti jer si ga ti uzeo izdajnički. Iz ovog hadisa zaključuje se da nije dozvoljeno, u mirnodopskim uslovima, izdajnički uzeti imetak od nevjernika…” Imam Šafi, rahimehullah, kazao je: “Kad musliman, s ugovorom o zaštiti, uđe u neku nevjerničku zemlju čiji stanovnici ratuju protiv islama i mogne se domoći njihove imovine, nije mu dozvoljeno uzeti nimalo njihova imetka. Naime, ako on kod njih ima ugovor o zaštiti i vjernosti, isti takav ugovor i oni kod njega imaju…” (Sintagma “ugovor o zaštiti”, koju spominje imam Šafi, danas nije ništa drugo nego viza na temelju koje se ulazi u neku zemlju.) Slično ovom kazao je i hanefijski pravnik Es-Serahsi.

Dakle, zašto se, ako Poslanik islama i učenjaci ovako kažu, neki ljudi ponašaju kao da žive na Divljem zapadu?! Kradu nevjernički imetak i varaju bezbožnike tvrdeći da je to dozvoljeno i da je to džihad, borba na Allahovu putu, te da je imetak koji ukradu ratni plijen. O, lahkog li džihada i slatkog li ratnog plijena! Možda će se početi govoriti da je šehid onaj ko pogine kradući ili otimajući nevjernički imetak u Evropi. Molim Allaha, Gospodara svjetova, da nas sačuva svih puteva zablude. Borba na Zapadu, nije borba na Allahovu putu, tamo je, više-manje, borba za dunjaluk. Niti se ratni plijen stječe na Zapadu. Niti se tamo može pasti kao šehid. Da nije žalosno, bilo bi smiješno to kako se Iblis poigrao umom nekih ljudi.
Ako je u nekoj državi porez visok (u evropskim zemljama porez je otimačina i golema nepravda) i ako čovjek nema dovoljno da prehrani porodicu, zbog velikih izdataka, tad može raditi nacrno, i nije grešan. U svakom slučaju, bolje je da bude daleko od svega čime bi mogao okaljati ugled islama i muslimanâ. Jer, teško onom ko ljude, bilo djelima ili riječima, bude odvraćao od islama! Teško mu se na Danu konačnog polaganja računa! A Allah, Gospodar tvoj, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Odgovor sa stranice minber.ba

Žena nije obavezna tražiti od muža dozvolu da se uda poslije njegove smrti. Ako je mlada i zna da će se morati udati, nije uputno da mu to spominje dok se on, ne znajući hoće li ga pohoditi meleki milosti ili meleki kazne, bori sa smrtnim mukama. Islam je savršena vjera, pazi na osjećaje, ulijeva nadu ljudima, ne navodi ih na očaj i beznađe. I neka je hvala Svevišnjem Allahu, Koji Svojim robovima želi olakšati i Koji je prema njima milostiv. Kome će pripasti žena koja je na dunjaluku bila udata nekoliko puta – pitanje je o kojem islamski učenjaci imaju različita mišljenja. Neki islamski učenjaci kažu da će takva žena pripasti posljednjem mužu, a neki, opet, tvrde da će joj Svemogući Allah dati da izabere muža koji je bio bolji spram nje. Ovi učenjaci svoju tvrdnju dokazuju dobrim predanjem koje je zabilježio Ed-Darekutni, a u kojem stoji da je Ummu Habiba, Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga, upitala: “Allahov Poslaniče, kome će u džennetu pripasti žena koja je na ovom svijetu bila udata za dvojicu ljudi: prvom ili drugom mužu?” Na ovo pitanje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Bit će joj dato da izabere između njih dvojice; izabrat će onog koji je prema njoj bio bolji, i pripast će njemu. Vidiš, o Ummu Habiba, lijepa ćud donosi svako dobro na ovom i na budućem svijetu!” A Plemeniti Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Odgovor sa stranice minber.ba

Nastupanje namaskog vremena uvjet je ispravnosti namaza, kako Vam je poznato, pa nije ispravno klanjati namaz prije negoli nastupi njegovo vrijeme. Allah, džellešanuhu, kaže: “…jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju” (En-Nisa, 103). Hanbelijski autoritet Ibn Kudama zapisao je u djelu “El-Mugni” sljedeće: “Većina islamskih učenjaka smatra da nije ispravan namaz obavljen prije nego što nastupi njegovo vrijeme, bez obzira na to učinio to čovjek greškom ili namjerno, i bez obzira klanjao prije vremena cijeli namaz ili samo jedan njegov dio.

Ovo je stav imama Ez-Zuhrija, El-Evzaija, Šafija i hanefijskih učenjaka. Zabilježeno je predanje u kojem stoji da su Ibn Omer i Ebu Musa, radijallahu anhum, ponovili sabahski namaz koji su jednom prilikom klanjali prije nastupa zore.” U djelu “El-Mevsu‘atul-fikhijja” zapisano je sljedeće: “Ako čovjek klanja namaz prije nego što nastupi njegovo vrijeme (misleći da je namasko vrijeme nastupilo pa se kasnije uspostavi da je pogriješio), ponovit će taj namaz, i to prema jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka.” A Svevišnji Allah, opet, najbolje zna. On je pokrovitelj uspjeha.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Odgovor sa stranice minber.ba

Neki islamski učenjaci smatraju da žena mora pokriti stopala kad izlazi napolje. Ovo je, između ostalih učenjaka, stav šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah. Kad se radi o obavljanju namaza otkrivenih stopala, to jest, bez čarapa, isti ovaj autoritet, neki drugi učenjaci i šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, smatraju da žena može klanjati otkrivenih stopala, tim prije jer “ne postoji jasan i prihvatljiv dokaz u vezi s tim pitanjem”, kako kaže šejh Ibn Usejmin u djelu “Eš-Šerhul-mumti”, 2/161. Ako žena klanja u prisustvu muškaraca koji joj nisu mahremi, pokrit će i stopala. A Allah, opet, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Odgovor sa stranice minber.ba