Alejkum selam.

Dr. Halid el-Muslih kaže: „Dozvoljeno je učiti Kur’an i poklanjati sevab od toga učenja nekome od naših umrlih, po ispravnijem od dva mišljenja islamske uleme. Ovog stava su hanefije, hanbelije i neke šafije. Imam Malik i imam Šafija, u njegovom mešhur-mišljenju, kažu: Nije propisano poklanjanje sevaba od učenja Kur’ana. Ispravniji je stav onih koji smatraju da je ovaj postupak dozvoljen, te da umrli imaju koristi od toga, shodno hadisima koji nam ukazuju na to da se umrli okorištavaju od sadake i posta koji se učini za njih, nakon njihove smrti – pa se tome pridodaje i poklanjanje sevaba od svih ostalih dobrih djela, materijalne ili fizičke prirode, uz naznaku da treba znati da je ipak dova najvrijednije nešto što se za umrlog čovjeka može uputiti, shodno hadisu od Ebu Hurejre, r.a., u kojem Allahov Poslanik, ﷺ., kaže: „Kada sin Ademov umre prestaju mu teći sevapi izuzev u tri slučaja: u slučaju ostavljanja trajne sadake-hajrata, iza sebe, ili korisnog znanja, ili dobro odgojenog djeteta koje će mu dovu učiti!“ (Muslim, br.1631.)“

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: „Od jednog dijela Selefa se bilježi da su govorili da je kod svake hatme Kur’ana prisutan momenat kada se dova prima, pa ako čovjek, nakon hatme Kur’ana, bude dovio za sebe i roditelje svoje, i šejhove svoje, i ostalim vjernicima i vjernicama – to će se smatrati utemeljenim i propisanim postupkom. U navedeno će spadati i učenje dove za njih na noćnom namazu, kao i u drugim momentima kada se Allah, dž.š., odaziva na dovu. Od Poslanika, ﷺ., je sahih putem prenešeno i to da je naredio davanje sadake za umrlog, kao i da se isposte dani koje je umrli bio dužan napostiti. Sadaka za umrlog je jedno od dobrih djela, kao i post za njih, za što nam Sunnet potvrđuje da je u pitanju propisano djelo. Po osnovu navedenih dokaza, kao i ostalih, jedan dio islamske uleme je na stanovištu da je dozvoljeno poklanjati umrlim muslimanima imovinske i tjelesne ibadete, što je mezheb imama Ahmeda, Ebu Hanife, jednog dijela malikija i šafija. Dakle, ako se umrlom čovjeku poklone sevapi od posta ili namaza ili učenja Kur’ana – takvo postupanje je dozvoljeno. Većina malikija i šafija smatraju da je ovakvo postupanje dozvoljeno samo kada su u pitanju imovinski ibadeti.“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.; Džami’ul-Mesa’il, 4/200.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: „Sevape od imovinskih ibadeta (el-‘ibadat el-malijje) je dozvoljeno poklanjati umrlima bez ikakvog sporenja među islamskom ulemom, ali što se tiče tjelesnih ibadeta (el-‘ibadat el-bedenijje), poput namaza, posta, učenja Kur’ana – među islamskom ulemom postoje dva čuvena stava po ovom pitanju: (1) Nije dozvoljeno umrlima poklanjati sevape od tjelesnih ibadeta – većina malikija i šafija. (2) Dozvoljeno je umrlima poklanjati sevape od tjelesnih ibadeta – hanbelije, hanefije i jedan dio malikija.“ (Pogledaj: Ikametul-Delil ‘ala Ibtalil-Tahlil, 3/357.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., je bio upitan o tome da li umrloj osobi stižu sevapi od učenja Kur’ana, i zikrullaha u vidu tesbiha, tahmida, tehlila i tekbira – ako mu se poklone, ili ne?

Odgovor: Učenje Kur’ana, od strane porodice umrlog, kao i njihov tesbih i tekbir i ostali zikrovi, stižu do mejta, ako mu se poklone, a Allah, dž.š., najbolje zna!“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.)

*****

Ma’akil b. Jesar, r.a., prenosi da je Allahov  Poslanik, ﷺ., rekao: „Učite (suru) „Ja-Sin“, vašim el-mevta (vašim umrlima ili ljudima koji su na samrti)!“ (Da’if. Sunen, Ebu Davud, br.3123.; Sunen, Ibnu Madždže, br.1448.; Musned Ahmed, br.20316.; Sahih Ibnu Hibban, br.3002.; Musned el-Tajalisi, br.973.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa’i, br.10846.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.6839.; Mustedrek, Hakim, br.2074.; el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.16904.; el-Sunen el-Sugra, Bejheki, br.792.)

Šejh Atijja b. Muhammed Salim, rhm., (umro 1420.h.g.), kaže: „Islamski učenjaci se razilaze povodom značenja riječi el-Mevta, spomenute u ovom hadisu, i na koga se ona odnosi:

-Da li će se sura „Ja-Sin“ učiti nakon smrti čovjeka.

-Da li će se sura „Ja-Sin“ učiti nakon ukopa čovjeka.

-Da li će se sura „Ja-Sin“ učiti prilikom umiranja čovjeka.

Imamo predaja koje idu u korist mišljenju da će se sura „Ja-Sin“ učiti čovjeku koji je na samrti, poput predaje: „Neće čovjek umrijeti a da mu Allah neće olakšati stanje ako se kod njega prouči sura „Ja-Sin“.“ (Ahbar Asbehan, br.657.) Mudrost od ovog postupka leži u tome što učenje Kur’ana čini dušu čilom i vedrom, i olakšava joj smrtne muke, i sigurno će joj lakše biti nego li da joj se ne uči ništa. Dakle riječ el-Mevta se razumijeva u metaforičkom značenju radi olakšavanja smrtnih muka, a što se tiče odlaska mrtvacu ili grobu, pa da se tada uči Kur’an, jedan dio uleme kaže da je imalo Selefa koji su voljeli da im se uči sura „Ja-Sin“, neki su voljeli suru „el-Ra’ad“, dok su treći voljeli suru „el-Bekara“. Sve se ovo bilježi u teoriji i praksi Selefa, stoga se, u najmanju ruku, ne treba zbog ovog pitanja svađati. Ako čovjek iznese svoje mišljenje po ovom pitanju i zadovolji se njime – to nam ne smije biti razlogom za svađu, prepirku i odbojnost! Takvo postupanje nije u skladu sa Sunnetom Allahovog Poslanika, ﷺ., kada je u pitanju bejan – pojašnjavanje propisa, i da’avet – pozivanje ljudi Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, ﷺ.“ (Pogledaj: Šerhu Bulugil-Meram, 7/113.)

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Ako je u dvanaest sati pola noći, nema smetnje u tome da čovjek napusti Minu, mada je bolje da na njoj provede noć i dan. Ako, međutim, u dvanaest sati nije pola noći, ne treba Minu napustiti, tim više jer je uvjet, kako su to rekli islamski pravnici, da na njoj provede veći dio noći.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Allahov Poslanik, ﷺ., je naredio da se odsiječe ruka el-Mahzumijji (ženi iz plemena Beni Mahzum) zbog toga što je posuđivala stvari od ljudi, a onda je negirala da ih je uopće uzimala. Allahov Poslanik, ﷺ., je, dakle, naredio da joj se odsiječe ruka zbog toga što je to jedna vrsta krađe.
Navodi se da je njeno ime: Kulaba el-Mahzumijja.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Ashabi su odabrana i nedostižna generacija, kako po svojim moralnim, fizičkim, tako i umnim sposobnostima. Dobro pamćenje bilo je svojstvo svih ashaba, koji su na najprecizniji i najpotpuniji način prenijeli Kur’an i sunnet naraštajima nakon njih.

Nije mi poznato predanje o učenju stranog jezika za mjesec dana. Znam da je Poslanik, ﷺ, podsticao Zejda b. Sabita na učenje hebrejskog jezika kako bi mu prevodio pisma s tog jezika, pa ga je naučio za sedamnaest dana, po drugim verzijama za petnaest dana. (Ahmed, Ibn Hibban, Hakim i Bejheki sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/364.) A Allah najbolje zna. 

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Lijepo je da se bračni drugovi uljepšaju jedno drugome onako kako to vole i na način koji će ojačati njihove međusobne veze, ali pod uvjetom da to bude u granicama onoga što je propisano vjerom, bez korištenja onoga što je zabranjeno.

Stavljanje perike počelo je kod nevjernika, i nevjernice su postale poznate i prepoznatljive po tome, pa čak je to postalo jedna od njihovih osobenosti. Stavljanje perike, pa makar to bilo u želji da se uljepša svome mužu, je oponašanje nevjernica, a Poslanik je to zabranio riječima: ”Ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.” Također, to je jednako propisu umetanja kose, pa čak i teže od toga, a Poslanik je to zabranio i prokleo onoga ko to čini.

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 1332, 5 tom, str. 205-206)