Enes, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Kad Allah zavoli čovjeka, iskuša ga” (Et-Tirmizi). Nadati se da je Sveznajući Allah zavolio Vašeg oca i zato ga stavio na tako golemo iskušenje koje će on, ako Bog da, pobijediti snagom svog imana i oslanjanjem na dragog Allaha. Većina islamskih učenjaka kaže da je liječenje bolesti dozvoljeno, dok šafijski i neki hanbelijski pravnici kažu da je to poželjno. U hadisu stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O Allahovi robovi, liječite se jer Allah nije dao bolest a da joj nije odredio lijek, osim jedne bolesti.” Neko ga je upitao za koju to bolest ne postoji lijek, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “To je starost” (Ahmed i Et-Tirmizi). Ako je pouzdano da će kemoterapije (pa makar i potrajale) biti korisne Vašem ocu i da će se pomoću njih, Allahovom voljom, izliječiti tumor – obaveza mu je da se liječi. Izgovor da će opasti brada uslijed kemoterapije, nije opravdan; očuvanje života važnije je od očuvanja brade. Neki šafijski autoriteti, opet, smatraju da je čovjek obavezan liječiti se u slučaju kad se jamačno zna da će liječenje biti uspješno. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman  Kuduzović

Svevišnji Allah dao je Resulullahovu, sallallahu alejhi ve sellem, ummetu olakšicu kraćenja i spajanja namaza na putu. Dakle, čovjek koji putuje izvan svog mjesta (i taj se njegov put u običajnom pravu njegova naroda naziva putovanjem), ima pravo na kraćenje i spajanje namaza. Svevišnji Allah rekao je: “Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kad se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji” (En-Nisa, 101). Kad je Omer, radijallahu anhu, rekao Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da više ne postoji strah od nevjernika, pa možda ne bi trebalo kratiti namaz, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Skraćivanje namaza milost je Allahova spram vas, pa prihvatite Njegovu milost” (Muslim, En-Nesai, Ibnul-Džarud, Ibn Huzejma i brojni drugi muhadisi). Namaz se može spojiti a da se ne obavi u džematu. No, ako se čovjek zadesi tamo gdje se uspostavi džemat, klanjat će u džematu pa će poslije tog, obavljenog namaza klanjati namaz koji slijedi, spajajući ih. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Neka je hvala Allahu, neka su mir i spas Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allahova je blagodat spram ljudi i to što je učinio da dini-islam bude lahka vjera: “…Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…” (El-Bekara, 185); “…i u vjeri vam nije ništa teško propisao…” (El-Hadždž, 78). Aiša, radijallahu anha, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Po slan sam s monoteističkom lahkom vjerom” (Ovaj je hadis zabilježio imam Ahmed s dobrim lancem prenosilaca). S druge strane, iz Svoje mudrosti, Allah, džellešanuhu, stvorio je šejtana i dao mu mogućnost da zavodi ljude. A treba znati da je nevjerstvo prvo na šta šejtan pokušava navesti vjernika, kao što je u vašem primjeru. I, ako se vjernik prepusti šejtanovom došaptavanju, naći će se u košmaru, očaju i izbezumljenosti. Islamski učenjaci kažu da se vesvese, ružne misli, liječe na dva načina: prvo, spominjanjem dragog Allaha; i, drugo, nepridavanjem pažnje istim tim ružnim mislima kad se pojave. U Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Šejtan priđe čovjeku i upita ga: ‘Ko je stvorio to i to? Ko je stvorio to i to?’ Naposlijetku šejtan čovjeka upita: ‘A ko je stvorio Allaha?’ Kad se to dogodi, neka čovjek zatraži utočište u Allaha i neka prestane razmišljati o tome!” (El-Buhari i Muslim). Čak ni ashabi, radijallahu anhum, nisu bili pošteđeni sumnji i nejasnoća, pa bi se neki žalili Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Imam Muslim zabilježio je da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ispričao: “Neki su ashabi došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se: ‘Osjetimo nešta o čemu se ne bismo nipošto izjasnili!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ih: ‘Jeste li to već osjetili?’ ‘Jesmo’, odgovoriše oni, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaključi: ‘To je pokazatelj vašeg snažnog vjerovanja.’” Ovaj hadis znači: borba protiv ružnih misli, preziranje i uveličavanje iste te vesvese znak je da ste iskreni vjernici. Na pitanje u vezi s vesvesom Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “To je pokazatelj čistote vjerovanja” (Muslim). Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje: “Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se: ‘Božiji Poslaniče, neki od nas izloženi su takvim mislima da bi im bilo draže izgorjeti nego se izjasniti s tim u vezi!’ Na to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber! Hvala Allahu, Koji je šejtanovu spletku sveo na vesvesu!’” (Ebu Davud). Sami kažete da se čovjek susteže od bluda zato što je blud zabranjen! Da mrzi zabranjenost bluda, čovjek se ne bi sustezao od činjenja ovog poroka, pogotovu danas, kad je rasprostranjen u toj mjeri da se čovjeku sâm nameće. To što osjetite samo je šejtanovo zavođenje i pokušaj da Vas uvjeri kako mrzite Allahove propise, a kad vas u to uvjeri, onda je logično i sasvim za očekivati da će Vas uvjeriti kako su dobra djela koja činite uzaludna. Vi ste, ako Bog da, na velikom dobru, upravo zato što se šejtan okomio na Vas, ali prestanite se time baviti, čitajte časni Kur’an i činite zikr. Koristim se ovom prilikom da upozorim na opasnost čitanja svakojakih tekstova na internetu, jer danas postoje web portali na kojima se nalaze mnogi tekstovi koji zbunjuju ljude. O djelima koja izvode iz islama – trebalo bi više pisati i govoriti o uvođenju ljudi u islam – ne može se naučiti čitajući kratke tekstove, niti slušajući predavanja onih koji su zastranili. Molimo Allaha, džellešanuhu, da Vam olakša i odstrani od Vas šejtanovo zavođenje. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Blago onom ko redovno uči suru El-Kehf! Redovno učenje ove sure pokazatelj je čovjekova iskrenog vjerovanja i njegove dobrote. U vezi s učenjem ove sure, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je sljedeće: “Ko prouči suru El-Kehf uoči petka imat će svjetlo koje će se protezati od mjesta na kojem se nalazi do Drevnog hrama, Kabe” (Ed-Darimi. Ovaj je hadis prihvatao poznati muhadis El-Albani). U drugom hadisu stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko prouči suru El-Kehf petkom imat će svjetlost do sljedeće džume” (El-Hakim i El-Bejheki. Ibn Hadžer i šejh El-Albani prihvatali su ovaj hadis.) Sura El-Kehf uči se petkom, u toku dana ili uoči petka, to jest, u četvrtak navečer, jer dan počinje s akšamom i s njime se i završava. Imam El-Munavi, rahimehullah, u djelu “Fejdul-Kadir ” kaže: “…eto, zbog toga je poželjno suru El-Kehf proučiti petkom ili uoči petka, tako je rekao imam Šafi, Allah njime bio zadovoljan.” A oni učenjaci koji nisu prihvatali navedene hadise kazali su da se sura El-Kehf ne uči uoči petka, već samo petkom.
Upotrebljavanje skraćenice “s.a.v.s.” za epiteton koji se koristi prilikom pisanja Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, imena nije preporučeno. Hadiski stručnjaci ukazali su da ne treba koristiti skraćenicu “s.a.v.s.” izbjegavajući pisanje salavata “sallallahu alejhi ve sellem”. Onaj ko koristi skraćenicu lišava sebe nagrade za donošenje salavata, a nagradu uskraćuje i čitaocima. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko na mene donose jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata” (Ahmed). Ovako je rekao šejh Ibn Usejmin, rahimehullah.
Jesu li postupili spram Allahovih riječi: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56) oni koji umjesto salavata “sallallahu alejhi ve sellem” napišu skraćenicu “s.a.v.s.”? Ibn Džemaa veli: “Pokuđeno je reći: ‘Sallallahu alejhi’ ne dodavši riječi ‘ve sellem’. I pokućeno je upotrebljavati skraćenicu za salavat i skraćenicu ‘r.a.’ za izraz ‘radijallahu anhu’, već oboje treba pisati u izvornom obliku.” Imam Es-Sujuti zapisao je sljedeće: “Čovjek treba koristiti salavat ‘sallallahu alejhi ve sellem’ kad god spomene Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, ime, i ne smije dopustiti da mu to dojadi. Onome ko zapostavi donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uskraćeno je veliko dobro.”
Ovo su izjave islamskih učenjaka koji su živjeli u vremenu kad se za pisanje koristilo pero i mastilo, pa šta bi oni rekli o nama, koji jednim gumbom možemo napisati salavat kakav god želimo, pa i onaj što se uči na drugom sjedenju, i to bez imalo naprezanja?!
Isti status, ako ne i gori, ima upotreba skraćenice “dž.š.”, “s.v.t.”, i drugih skraćenica, uz spominjanje uzvišenog Božijeg imena. Vjerovanje u Svemogućeg Allaha, u Njegovu dobrotu, milost, pravednost, ljepotu, nalaže nam da slavimo Njegovo Biće, prilikom izgovaranja i prilikom pisanja Allahova imena. Koliko običnih ljudi zna šta znači skraćenica “s.v.t.”?! Zar nije bolje i uputnije napisati: “Dragi/Plemeniti/Svevišnji/Milostivi Allah” nego: “Allah, s.v.t.”? Iz vjerodostojnog hadisa znano je da Sveznajući Allah spomene pred melekima onoga ko Njega spomene pred ljudima, pa neka čovjek zato pazi kako će spomenuti (i napisati, također) Allahovo ime. A Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Jest, Melek je žensko ime. Ali, nije dozvoljeno nadijevati imena kojima se pripisuje čistota njihovim nosiocima i ističe njihov visok položaj kod Allaha, džellešanuhu. Imam Muslim zabilježio je predanje u kojem se kaže da su Zejnebi b. Ebu Selema bili nadijenuli ime Berra (ona koja je dobra, čestita, iskrena vjernica), pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne pripisujete čistotu sebi, Allah najbolje zna ko je između vas čestit!” Neko je upitao: “Koje ćemo joj nadjenuti ime?” “Nadjenite joj ime Zejneb”, odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ženskoj djeci treba nadijevati imena majki pravovjernih: Aiša, Hafsa, Džuvejrijja, Hatidža, Sevda, Ummu Selema, Mejmuna… te imena dobrih žena, kao, naprimjer, Merjema, Asija… Šejhu Abdurrahmanu el-Berraku postavljeno je pitanje može li se ženskom djetetu dati ime Melak, pa je odgovorio da takvo ime ne treba nadijevati ženskoj djeci, tim prije jer ime Melak označava meleka, i zato što je rasprostranjeno kod kršćana. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović