Alejkum selam. Šejh Ibnu Baz, rhm., kaže: „Ispisivanje kur’anskih ajeta i kačenje istih na zidove, radi opomene i koristi, ili sahih hadisa od Allahovog Poslanika, s.a.w.s., u tome nema nikakve smetnje, u ispravnijem od dva mišljenja islamskih učenjaka, ako su u pitanju zidovi na normalnim mjestima tipa kancelarija, soba za sjedenje itd., a što se tiče ostalih mjesta poput kupatila i WC-a, to nije dozvoljeno.

Dakle, ispisivati ajete i hadise, na čistim mjestima, radi opomene i koristi, poput kancelarija i soba i sl., nema smetnje u tome, na osnovu ispravnijeg mišljenja. Nije dozvoljeno stavljati ajete i hadise na mjestima koja su nepristojna, i nije dozvoljeno ispisivati ajete i hadise sa ubjeđenjem da ona odbijaju džinne ili u vidu hamajlija kojima se čuvamo od džinna i sl. Ako se ajeti i hadisi ispisuju na listovima i kače o zidove, ili po zidovima, radi koristi i opomene Allahovim časnim ajetima i sahih hadisima Allahovog Poslanika, s.a.w.s., koji nas navode na dobro, i pozivaju nas dobru – i cilj svega toga je opomena i podsjećanje – nema ničeg lošeg u tome.

Što se tiče mesdžida – ne treba ih stavljati u džamijama kako ne bi time ometali klanjače, niti u vidu levhi niti ih ispisivati po zidovima. Džamije trebaju biti pošteđene ispisivanja i šaranja, kako se džematlija ne bi zanimao ičim drugim mimo namaza.“

Pogledaj:

http://www.youtube.com/watch?v=BwMQX-q1XFg&list=PL6789C6FF79441A72&index=198

http://audio.islamweb.net/audio/index.php?page=FullContent&audioid=123608

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha

Alejkum selam ve rahmetullah.

a.) Stalna Komisija za Fetve u Saudijskoj Arabiji kaže: „Odjeća žene muslimanke nije obavezno vezana za crnu boju. Dozvoljeno joj je oblačiti odjeću bilo koje boje pod uslov da odjeća prekriva avret (cijelo tijelo žene), da odjeća na sliči odjeći muškaraca, da nije tijesna toliko da ocrtvaa dijelove tijela, da nije providna, te da nije u pitanju odjeća koja izaziva fitnu-smutnju, a Allah, dž.š., je taj koji tevfika daje.“

Pogledaj:

http://www.alifta.net/fatawa/fatawaDetails.aspx?BookID=3&View=Page&PageNo=9&PageID=6403

b.) Što se tiče rukovanja – smijete se rukovati sa svima onima pred kojima smijete biti i otkriveni, a Allah dž.š., najbolje zna.

Za više detalja o propisu rukovanja sa ženama, pročitajte sljedeći tekst:

http://minber.ba/index.php/ahlak-kategorija/1148-rukovanje-sa-enama

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Ravnjanje safove je jedna od obaveza, zbog čijeg nepoštivanja bivamo griješni, uz međusobno zbijanje ramena, stopala i gležnjeva, što je jedan od pritvrđenih sunneta prilikom džematskog obavljanja namaza, shodno sljedećim predajama:

U poglavlju pod naslovom „Priljubljivanje ramena uz rame, i stopala uz stopalo, u saffu“, imam Buharija, rhm., navodi predaju od Enesa b. Malika, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ispravite safove, jer ja vidim što mi iza leđa činite“ – pa bi priljubljivali rame uz rame džematlije do sebe, i stopalo uz stopalo. (Sahihul-Buhari, br.725.; Musned, Ebu Ja’ala, br.3720.; Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br.3544.)

Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: „Ovo izjava od ashaba, r.a., nam daje do znanja da se ovako postupalo u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.w.s., tako da je sa ovom predajom moguće dokazivati o načinu i kakvoći uspostavljanja i ispravljanju safova.“ (Pogledaj: Fethul-Bari, br.692., 2/211.)

U poglavlju pod naslovom „Ravnanje safova“, imam Ebu Davud, rhm., navodi predaju od Nu’uman b. Bešira, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, s.a.w.s., se okrenu prema ljudima, i reče: „Ispravite safove!“ – 3x, pa dodade: „Tako mi Allaha, ili će te ispraviti safove, ili će vam Allah, dž.š., razdvojiti srca!“ Nu’uman, r.a., reče: „Vidio sam ljude kako priljubljuju rame uz rame džematlije do sebe, i koljeno uz koljeno, i stopalo uz njegovo stopalo.“ (Sahih. Sunen, Ebu Davud, br.662.; Musned, el-Bezzar, br.3285.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.5388.)

Imam Ebul-Tajjib Muhammed Šemsul-Hakk el-Azim Abadi, rhm., u svom komentaru na Ebu Davudov Sunen, kaže: „Hadisi o ravnanju safova nam govore o bitnosti ispravljanja safova, te da to spada u upotpunjavanje namaza, da džematlije ne smiju štrčati niti naprijed niti nazad, jedni spram drugih, te da će priljubljivati ramena jedni uz druge, stopala jedni uz druge, i koljena jedni uz druge – ali, danas nalazimo da je ovaj sunnet zapostavljen, i ako neko ovaj sunnet sprovede danas – ljudi od toga bježe kao da su divlji magarci; mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!“ (Pogledaj: ‘Avnul-Ma’abud, 2/363.)

Šejh Velijjuddin el-Tebrizi, rhm., kaže: „Riječi Allahovog Poslanika, s.a.w.s.: „Ispravite safove – popunite praznine – ne ostavljajte šejtanu prolaza itd.“, te riječi Nu’umana b. Bešira, r.a.: „Vidio sam ljude kako priljubljuju rame uz rame džematlije do sebe, i koljeno uz koljeno, i stopalo uz njegovo stopalo.“, te riječi Enesa b. Malika, r.a.: „Pa bi priljubljivali rame uz rame džematlije do sebe, i stopalo uz stopalo.“ – sve nam ovo jasno ukazuje na to da je uspostavljanje i ispravljanje saffa – ispravljanje i stajanje džematlija po jednom kalupu, uz popunjavanje rupa u saffu tako što će se priljubiti ramena jedna uz druga, i stopala jedna uz druga, što je bila praksa ashaba u doba Poslanika, s.a.w.s., što je i nakon Poslanika, s.a.w.s., bilo praksom, sve dok se nisu ljudi neodgovorno ponijeli prema ovom propisu!“ (Pogledaj: Miškatul-Mesabih me’a šerhihi Mir’atul-Mefatih, 4/12.)

Ono što želimo podcrtati na kraju jeste to da čovjek u svemu treba biti umjeren i odmjeren, pa i prilikom sprovedbe ovog sunneta. Čovjek, prilikom džematskog obavljanja farz-namaza, mora držati svoja stopala u širini svojih ramena, i ne smije prelaziti tu granicu da bi sa drugim čovjekom prispojio saff. Naša je obaveza to ispuniti, a ako je džematlija do nas upoznat sa ovim propisom – i bude držao svoja stopala u širini svojih ramena – hadis će biti ispunjen, i ramena će biti jedna uz druga kao i stopala. U slučaju da džematlija do nas nije upoznat sa ovim propisom moramo uzeti u obzir njegovo neznanje koje nas ne smije navesti na to da mi pređemo granicu propisanog pa da svoja stopala stavimo iznad granice naših ramena iz želje za potpunim spajanjem saffa. Tuđe nepoznavanje Sunneta nas ne smije navesti na to da mi neznalački postupamo i da prelazimo granicu, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah. Allah, dž.š., kaže: “…a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta…” (el-Talak, 2-3.)

Namaz je poslije monoteizma – Tewhida, najveličanstveniji dio Islama. Njegova uloga je poput uloge glave na čovjekovom tijelu. Kao što znamo da nema života osobi koja je izgubila glavu, moramo znati i to da osoba koja nema namaza – gubi svoju vjeru!!!

Vođa pravovjernih, Omer b. el-Hattab, r.a., je za vrijeme svoje vladavine slao izaslanice diljem islamske zemlje, poručujući muslimanima slijedeće: „Najvažniji od svih mojih zahtijeva kod vas jeste – NAMAZ! Ko ga sačuva, sačuvao je vjeru, a ko ga izgubi, pa šta će onda sačuvati! Znajte da nema udjela u Islamu onaj koji ostavi namaz!!!“ (Sahih)

Namaz je osnova i ispomoć ostalim stubovima Islama. On podsjeća roba na uzvišenost Allahovog rububijjeta (gospodarstva), a također ga podsjeća i na poniznost njegova robovanja. Podsjeća ga na dan nagrade ili kazne, gdje olakšava čovjeku slijeđenje, pokornost i povođenje za uputom.

Allah, dž.š., kaže: „O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih!“ (el-Bekara: 153)

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Glava svake stvari je Islam, njegov stub – namaz, a vrhunac mu je Džihad (borba na Allahovom dž.š. putu).“ Sahih. Ahmed, 5/231; Tirmizi, 2616; Ibnu Madždže, 3973.

Namaz je baza vjere Islama i stub na kojem ona počiva, poput šatora koji ima stub u sredini na kojem se oslanja. Da li šator može održati hiljade kočića sa strane, ako nema glavnog stuba u sredini!? (Pogledaj: Risaletul-salat, str.16.; Kitabul-Salat, Ibnu Kajjim el-Dževzijje rhm., str. 48.)

Za razliku od ostalih ibadeta, namaz se u Kur’ani-Kerimu spominje na najviše mjesta.

Nekada se u kur’anskim ajetima spominje zasebno, poput: „I obavljaj namaz, početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći!“ (Hud: 114)

Nekada se spominje uz strpljivost (sabur), poput: „O vi koji vjerujete, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani izdržljivih.“ (el-Bekara: 153)

Nekada se spominje zajedno sa Džihadom, poput: „O vjernici, namaz obavljajte i Gospodaru svome ‘ibadet činite, i dobra djela radite, da bi ste postigli što želite & I borite sa, Allaha radi, onako kako se treba boriti …“ (el-Hadždž: 77,78)

Nekada se namaz spominje zajedno sa zekatom, i to na više mjesta poput: „…klanjajte namaz i dajite zekat…“ (el-Bekara: 43)

Allah, dž.š., nikada nije spomenuo namaz zajedno sa nekim drugim farzom (obavezom), a da ga njemu nije pretpostavio, tj. da nije prvo spomenuo namaz, a potom ostale propise!

Namaz se u Kur’anu, a.š., spominje kao preteča svim dobrim djelima, kao i svršetkom svih dobrih djela, što se da primjetiti u suri ”el-Mu’minun”, ili u suri ”el-Me’aridž”.

Kako da ostavimo posao zbog namaza?!

Pa i “posao je ibadet”!?

U predajama se spominje: „Robu će biti uskraćena opskrba zbog grijeha kojeg čini“ – tako da je nesreća osobe koja ne obavlja namaz – slaba nafaka i gubljenje prava na berićet u imetku!

Da bude stvar još gora, kada pozoveš neke ljude da stopiraju s poslom, kako bi obavili namaz, i odazvali se pozivu muezzina, na licima im se odmah pojave znaci nezadovoljstva. Kako da ostavimo posao zbog namaza?! Pa i “posao je ibadet”!!! Ovo je fraza koja je toliko proširena, razglašena i rabljena, tako da se danas na njoj odgajaju naša djeca, s njome zrijevaju naši ljudi, a niti je kur’anski ajet, a niti hadis Muhammeda, s.a.w.s., već upotrijebljena u ovome sklopu, biva vrlo nezrelom i odbojnom!

Posao koji odvraća od Allaha, dž.š., i od izvršavanja Njegovih obaveza je uistinu ibadet, ali, ibadet i robovanje šejtanu i dunjaluku! Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Propao je rob dinara, i propao je rob dirhema.“ Ovo je staza današnjeg “savremenog” muslimana!? Allah, dž.š., kaže: „… oni koji vjeru svoju za igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo …“ (el-En’am: 70)

Gore navedena fraza „posao je ibadet“ (molitva, robovanje Bogu) je sekularistički „biser“ kojeg je u stanju okačiti o vrat samo onaj koji neće da iskaže nužno poštovanje prema Allahu, dž.š.; poštovanje koje On, dž.š., samo i jedino zaslužuje.

Da je dozvoljeno ostaviti namaz zbog nečega što je “preče” od njega, najpreče bi onda bilo da namaz odloži borac na Allahovom putu – mudžahid, koji se bori protivu neprijatelja, u jeku svoje borbe, ali, i pored teška stanja u kojem se nalazi, Allah, dž.š., mu nije dao izgovora za ostavljanje namaza, već mu je u takvoj okolnosti propisao “salatul-hawf” (namaz u trenucima straha)! Allah, dž.š., kaže: „Kada ti budeš među njima, i s njima budeš obavljao namaz, neka jedna grupa s tobom klanja i neka svoje oružje uzmu, i dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i neka oprezni budu! Nevjernici jedva čekaju da vi zanemarite oružje i oruđe vaše, pa da na vas svi odjednom navale! A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s time da oprezni budete! Allah je doista nevjernicima sramnu patnju pripremio & A kada namaz završite, Allaha spominjite stojeći, i sjedeći, i ležeći. A kada budete sigurni, namaz obavljajte u potpunosti, jer namaz je propisan vjernicima u određenim vremenskim intervalima.“ (el-Nisa: 102)

Također i bolesnik, kojeg je bolest iznurila, nije pošteđen obavljanja namaza, i namaz ostaje njegova lična i konstantna obaveza, i obaviće ga, tj. klanjaće na način koji mu je najlakši, i onako kako bude u mogućnosti. Ne može se zamisliti čovjek – musliman, koji ne obavlja namaz! To je nešto veoma apsurdno, neprirodno, osim u slučaju žene koja ima mjesečno pranje (menstruaciju), ili se porodila pa ima poslijeporođajno pranje (nifas), dok u suprotnom insan – musliman, nema nikakva opravdanja za svoje neobavljanje namaza!!!

Namaz ne sputava čovjeka od životnih aktivnosti

Namaz ne sputava čovjeka, niti ga lišava njegove slobode! Čovjek je slobodan kada je u pitanju njegova privatnost, poput toga hoće li nešto jesti ili ne, hoće li spavati ili ne, hoće li negdje putovati ili ne, kupovati, prodavati … ali je sva ta sloboda određena i ograničena Božjim zakonom, i granicama Njegovog Šerijata.

Ti imaš potpuno pravo na pauzu u toku svog radnog vremena koju bi po pravilu proveo u nekom mesdžidu uz malu relaksaciju, psiho – fizički odmor, kako bi kasnije nastavio posao, svježijim, odmornijim, potpomognutim Božjom pomoći, kako bi uspješno završio započeti posao.

Tvoje potpuno pravo je to da ti niko ne može uskratiti povođenje za Božijim odredbama koje je Allah, dž.š., odredio radi sreće na obadva svijeta. Imaš potpuno pravo nepokoriti se – bilo kakva snaga da je u pitanju – sve dok se ista suprostavlja slovu šerijata!!!

Slobodan si da govoriš o čemu hoćeš, da radiš ono što voliš, da pišeš o nečemu što ti je zanimljivo, ali sve uz uslov da ne pređeš Bogom dozvoljene granice, te da tim svojim postupkom ne ugroziš sebe, ili ljude oko sebe. Ovo je ono što Islam brani, i na šta neprestano opominje.

Namaz nije samo opće dozvoljena stvar!

Namaz nije opće dozvoljena stvar – ko hoće neka ga obavlja, a ko neće neka ga ne obavlja. Naprotiv, namaz je stroga dužnost i obaveza koja ima svoje određeno vrijeme, specifičan način obavljanja, zasebne načine i zacrtan put, i niko nema pravo dodavati mu nešto ili pak nešto oduzimati od njega.

Namaz je poput zalogaja koji se meće u usta, a ne u uho, ili poput vazduha koji u naša pluća ulazi preko usta i nosa, a ne preko prstiju, s toga ako imaš ikakva uticaja na rad tvoga srca, ili na rad tvojih pluća, onda imaš i pravo uticaja na odgađanje ili sprovođenje tvoga namaza?!

Namaz je poput tvog obavljanja domaćeg zadatka, ili izvršenja zadužena posla, ili poput trgovine ako si trgovac. Ako ustraješ u svome poslu i izvršiš preuzete zadatke steći ćeš na kraju mjeseca svoju platu, i svoj džep ćeš napuniti novcem, ali ako budeš odsustvovao s posla, i svoje zadaće ne budeš izvršvao, od tvoje plate će biti oduzeto shodno tvojim izostancima s posla ili pak same nestručnosti, tako da će propasti ono što si mislio zaraditi.

Nekada neke opšte dozvoljene stvari (mubah) mogu biti kobne po tebe. Zar ne vidiš kada bi nakon ponoći uzeo kasetofon i pojačao ga do kraja, ili pak da počneš pjevati, iz sveg glasa, poslije ponoći – komšije će se uznemiriti, neki će te kuditi, neki će ti pokucati na vrata moleći te da stišaš glas, a neki će te prijaviti policiji. Zar nije slušanje kasetofona opšte dozvoljena stvar, to jest da slušaš šta hoćeš, koliko hoćeš, i gdje hoćeš, ali, da li si se zapitao, zašto je tvoja sloboda po ovim pitanjima ograničena.

Odgovor: Sve je to određeno posebnim zakonom kojeg ne smiješ prelaziti, pa kako se tek trebamo odnositi prema zakonima koje je Allah dž.š. propisao svojim robovima, onima koji su povjerovali u Njega, koji su zadovoljni vjerom koju im je On odabrao, i Njegovim šerijatom, pa, da li su oni slobodni po pitanju robovanja Njemu, obavljanja namaza, ili ograničeni Njegovim naredbama koje se moraju sprovesti!?

Namaz je neizostavni i obavezni dio našega života!

Da, namaz je neizostavni i obavezni dio našega života, kao što je hrana ili piće. Hrana i piće su osnova našeg materijalnog bivstvovanja, dok je namaz baza našeg psihičkog i duhovnog opstanka. On uzdiže na velike stepene osobu koja ga obavlja, i čini da se ta osoba postavlja u svim životnim situacijama isto kao kada je u trenucima stajanja pred svojim Gospodarom u namazu!

Namaz je ono što odvaja vjeru od nevjere, iman od kufra, dobro od zla! Svima nam je poznat hadis: „Neobavljanje namaza je između nevjere (kufra) i vjere (imana)!“

Kakve koristi ima Islam od muslimana koji se neodgovorno odnosi prema njegovim naredbama ili zabranama?! Zar ta nije osoba poput djeteta koje je neposlušno roditeljima – od njih je rodom i porijeklom, ali im kontrira ponašanjem?! Zar se treba nadati dobru od osobe koja sama sebi ne želi dobro?! Ne želimo da muslimani budu poput riječna mulja da se broje milionima, a dobre među njima da brojimo na prste! Zar jedan puni metak, kada je borba sa neprijateljem u pitanju, nije bolji od stotine praznih čaura!? Zar šator održavaju uspravnim hiljade malih kočića sa strane, ili onaj glavni stub u sredini na kojemu leži sva nosivost, a dobro znamo da je namaz glavni stub Islama!!!

Namaz predstavlja neizostavni dio vjerničkog života, jer je on taj koji skladnim čini naše ponašanje i moral, koji je poput ogromne brane kada smo u pitanju mi i naši grijesi!

Namaz je taj koji nas odvraća od razvrata i nemorala. Kako će griješiti onaj koji bude svjestan toga da će se, kroz veoma kratko vrijeme, naći pred svojim Stvoriteljem dželle ve ‘ala, i koji zna da ga tamo nema kuda ići nečista srca, nečistih ustiju, ruku i nogu!

Izvadak iz djela: „Zašto klanjati“,

Šejh Muhammed b. Isma’il el-Mukaddem

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Uvažena sestro, mnogo toga trebali bismo kazati da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, ali zbog skučenosti prostora, spomenut ćemo samo nekoliko najbitnijih stvari.

Prvo, islam mnogo pažnje posvećuje odabiru prijatelja, pošto je općeprihvatljiva teza da na čovjeka, kako u pozitivnom tako u i negativnom smislu, mnogo traga ostavlja društvo.

Tako je vidljivo da osoba koja odabere loše društvo, nakon kraćeg perioda, iako u početku nije bila kao oni, poprima od njih mnoge loše osobine. Isto tako, ako osoba odabere sebi dobro društvo, vremenom od njih poprima lijepe i moralne osobine.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Čovjek je na vjeri svoga druga, stoga dobro pazite koga uzimate za svoje prijatelje.” (Tirmizi, Ebu Davud, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim – hasen, dobrim, u više svojih djela)

Naš narod ima običaj kazati: “S kim si, takav si”, što se potpuno podudara sa značenjem citiranog hadisa.

Drugo, shodno prethodno spomenutom hadisu, savjetujem vam da se čuvate spomenutih osoba i da ih ne prihvatate kao prisne prijatelje. Ali, isto tako, smatram da nije pametno da s njima potpuno prekinete kontakt (osim ako doista vidite da bi vas to moglo odvući od Pravog puta). Vi ste već upoznali njihovo stanje i zato se, inšallah, ne treba bojati da će one djelovati na vas i stoga je pametno da se povremeno vidite s njima i da pokušate pozitivno djelovati na njih. Da, to iziskuje strpljenja i nosi u sebi dozu rizika, ali nije rješenje u tome da svi podignemo ruke od osoba koje pri sebi imaju loših osobina. Neko treba i njima da ukaže na Pravi put. Ne treba gubiti nadu, već treba sa svakim pokušati i pružiti mu priliku da krene Pravim putem.

Treće, Allahu neprestano zahvaljujte što vam je otvorio oči, počastio vas uputom, pa nemoralne i loše osobine vidite u njihovom stvarnom obliku. Mnogo je omladine u današnjem vremenu koja se natječe u nemoralu i koja nemoral smatra moralom.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin