Allahov Poslanik, ﷺ, podsticao je na učenje časnog Kur’ana i ukazao na velike nagrade koje čekaju onoga ko uči Kur’an, ma koji dio Kur’ana učio. Također je podstakao na učenje određenih ajeta i sura zbog njihovih posebnih vrlina i fadileta, poput Ajetul-Kursijje, dva zadnja ajeta sure El-Bekara, te sura El-Ihlas, El-Kafirun i drugih o čijim je vrlinama prenesena posebna predaja.

O vrlinama sure El-Vakia (Događaj) zabilježene su dvije predaje, jedna je vjerodostojna, a druga nije. Prenosi Ibn Abbas da je Ebu Bekr, radijallahu anhum, kazao: “Allahov Poslaniče, osijedio si!” Poslanik, ﷺ, reče: “Osjedile su me sure Hud, El-Vakia, El-Murselat, Amme i Izeš-šemsu kuvviret.” (Hadis bilježe Tirmizi, br. 3297, Hakim, br. 3314 i drugi. Ova je predaja vjerodostojna. Tirmizi ju je ocijenio dobrom, a Hakim vjerodostojnom, što je potvrdio i šejh Albani) Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, to je rekao jer se u tim surama govori o Sudnjem danu, kazni u Džehennemu i stanju ljudi na budućem svijetu – ahiretu.

Druga predaja u kojoj se spominje sura El-Vakia prenosi se od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, rekao: “Ko svake večeri bude učio suru El-Vakia nikada ga neće zadesiti neimaština.” (Bilježi Bejheki u Šuabul-imanu, br. 2268. Ovu predaju su slabom ocijenili brojni hadiski eksperti od kojih su imam Ahmed, Ebu Hatem, Darekutni, Bejheki i drugi, a od savremenih učenjaka šejh Albani. U lancu prenosilaca ovog hadisa nalazi se Ebu Šudža, a on je prenosilac koji nije poznat) Postoje i drugi razlozi koji ovu predaju čine slabom. (Pogledati: Silsiletul-ehadisid-daifa, br. 289) Dakle, to znači da nije dozvoljeno vjerovati da učenje sure El-Vakia štiti od neimaštine, jer predaja koja na to ukazuje nije validan argument.

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Grijesi u svakom slučaju umanjuju nagradu za hadž jer je Svevišnji Allah rekao: “Hadž je u određenim mjesecima. Onom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža…” (el-Bekara, 197). Neki su učenjaci kazali da grijeh počinjen u toku obavljanja hadža posve kvari hadž. Ali ipak, većina islamskih autoriteta drži se ovdje pravila da zabrana koja se ne odnosi posebno na ibadet ne kvari isti taj ibadet. Da ovo objasnimo: zabrana činjenja grijeha ne odnosi se samo na stanje u ihramima, nego je grijehe zabranjeno činiti i mimo tog stanja. I zato je ispravno mišljenjeda činjenje grijeha ne kvari hadž, nego umanjuje nagradu za njega.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Namaz je zabranjeno klanjati u sljedećim situacijama:

1- od početka Sunčeva izlaska pa dok se Sunce ne podigne iznad horizonta u visini koplja,

2- kada Sunce bude na zenitu (sredini neba) pa sve dok ne prevagne prema zapadu,

3- od poslije ikindije namaza pa sve dok Sunce potpuno ne zađe na zapadu.
U ovim vremenima čovjeku nije dozvoljeno klanjati bilo koji dobrovoljni namaz, osim ukoliko taj namaz ima neki poseban povod, kao što su „tehijjetul-mesdžid“ (namaz koji se klanja kao počast džamiji) ili dva rekata nafile koji se klanjaju po uzimanju abdesta, što je inače sunnet.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Potiranje lica nakon dove nije propisano u islamu. Do nas je došao veliki broj predaja o tome kako je Allahov Poslanik, alejhis-selam, dovio svome Gospodaru, ali se ne spominje da je nakon dove potirao svoje lice.
Oni koji kažu da se treba potirati lice nakon dove za dokaz uzimaju hadise koji nisu validni, i koji ne pojačavaju jedni druge.

O potiranju lica nakon dove islamski učenjaci su rekli sljedeće:

Šejhul-Islam Ibn Tejmijje rekao je: ”Što se tiče podizanja ruku prilikom dove, o tome postoji veliki broj sahih hadisa, dok za potiranje lica nakon dove postoji jedan ili dva hadisa, koji se ne mogu uzeti kao dokaz.” (Medžmu’ul-fetava, 22/519)

Kaže El-Iz b. Abdu-Selam: ”Potiranje lica nakon dove može raditi samo neznalica.” ( Fetava El-Iz b. Abdu-Selam, str. 47.)

Kako nije dozvoljeno potiranje lica, tako isto nije dozvoljeno potirati ostale dijelove tijela nakon dove. Upitan je šejh Muhamed Salih el-Usejmin o potiranju lica nakon dove, pa je rekao: ”Potiranje lica nakon dove nije sunnet Allahovog Poslanika, alejhis-selam. Poznato je da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, dizao ruke na hutbi prilikom džume i kada bi molio Allaha za kišu, ali se ne prenosi da je nakon dove potirao svoje lice.”
(Medžmu’ul-fetava Ibn Usejmin, 14/ pitanje 781.)

Odgovorio: Sadik Turković, prof

Poslanik, ﷺ., je činio tesbih (subhane-llah), tahmid (el-hamdu li-llah) i tekbir (Allahu ekber) nakon obavljenoga namaza na sljedeće načine:

1- Izgovarao je trideset i tri puta „Subhane-llah“ (Slavljen neka je Allah), trideset i tri puta „El-hamdu li-llah“ (Sva hvala pripada Allahu) i trideset i tri puta „Allahu ekber“ (Allah je najveći), a onda je sve to završavao izgovarajući: „La ilahe illa-llahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir“ (Nema boga osim Allaha, Jedinoga, On sudruga nema. Njegova je sva vlast, i sva hvala pripada samo Njemu. On je zaista svemoguć). Dakle, ukupno je zikr izgovoren stotinu puta.

2- Izgovarao je trideset i tri puta „Subhane-llah“ (Slavljen neka je Allah), trideset i tri puta „El-hamdu li-llah“ (Sva hvala pripada Allahu) i trideset i četiri puta „Allahu ekber“ (Allah je najveći), dakle, ukupno stotinu puta.

3- Izgovarao je deset puta „Subhane-llah“ (Slavljen neka je Allah), deset puta „El-hamdu li-llah“ (Sva hvala pripada Allahu) i deset puta „Allahu ekber“ (Allah je najveći), ukupno trideset puta.

4- Izgovarao je dvadeset i pet puta „Subhane-llahi, vel-hamdu li-llahi, ve la ilahe illa-llah, huva-llahu ekber“ (Slavljen neka je Allah! Sva hvala Allahu pripada! I nema boga osim Allaha! Allah je najveći!), što je ukupno stotinu puta izgovoren zikr.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Pročitaj više na muminbosna.com/namaz