Zabilježeno je u vjerodostojnom sunnetu da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, kazao: ”Kratite brkove i puštajte brade, ne oponašajte medžusije.” Ovu predaju zabilježili su imam Ahmed i Muslim. Također je kazao: ”Ne oponašajte mnogobošce, puštajte brade i skraćujte brkove.” (Ahmed, Buharija i Muslim)
Ispravno je da se imperativi u sunnetu koriste za naređivanje onoga što je obaveza, kao što je to osnova, a naročito ako na to ukazuju i dodatni pokazatelji, kao što je spomenuto u ova dva hadisa. Shodno tome, onaj ko obrije bradu počinio je prijestup i postupio je suprotno urođenim svojstvima, po jednoglasom stavu muslimana, i griješan je zbog brijanja brade.

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 327, 5 tom, str. 151)

Ukoliko doðe do kontakta spolnog organa muškarca i spolnog organa žene, obavezno je gupanje – gusul, pa makar i da nije došlo do izlaska sperme. Uvjet za ovaj kontakt jeste da on bude toliko da vrh spolnog organa muškarca uðe u spolni organ žene, i tada kupanje postaje obavezno za oboje, pa makar i da nije došlo do izlaska sperme, kao što smo to već spomenuli. A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Hfz. Dževad ef. Gološ

Dozvoljeno je takvoj osobi obavljanje namaza, ali ne dolikuje da se dlake oko stidnih mjesta ne odstranjuju duže od četrdeset dana, zbog hadisa Allahovog Poslanika, alejhis-selam, u kojima se zabranjuje ostavljanje dlaka oko stidnih mjesta više od četrdeset dana.
(Fetve Stalne komisije: fetva broj 5091, 5. tom, str. 144)

Propaganda protiv prelijepe vjere islama dovela je do toga da roditelji više vole da njihova djeca uporopaštavaju svoju mladost baveći se raznim porocima nego da budu privrženi islamu, koji ljude poziva vrijednosti i odvraća ih od poroka. Allah, džellešanuhu, naredio je čovjeku da čini dobročinstvo svojim roditeljima, pa makar njegovi roditelji bili nevjernici i makar ga odvraćali od vjere: jedno je ne pokoravati se roditeljima u grijehu, a sasvim je drugo činiti im dobročinstvo. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti” (Lukman, 14, 15); “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23, 24).

O odnosu spram majke govori se u sljedećem predanju. Muavija es-Sulemi, radijallahu anhu, pripovijeda: “Došao sam Poslaniku, ﷺ, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!’” Ovaj je ashab prišao Poslaniku s druge strane te ga isto upitao, a Resulullah mu je isto odgovorio. Zatim mu je prišao i sprijeda, a Poslanik mu je tad, treći put, rekao: “Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!” (Ibn Madža). Poslanikove riječi: “Ne odvajaj se od majčinih nogu” ukazuju na krajnju poniznost prema roditeljima i na krajnju spremnost na dobročinstvene postupke spram njih.

Ako uvaženi brat živi daleko od džamije, toliko daleko da ne bi mogao čuti ezan proučen bez pojačala, nije dužan klanjati namaz u džematu, pa mu stoga savjetujem da ne izmišlja razloge kako bi mogao otići na skupni namaz. Vaš lijep odnos prema roditeljima i dobročinstveni postupci imat će, ako Bog da, za rezultat da roditelji popuste, to se mora dogoditi. U takvim je slučajevima greška suprotstavljati se i prepirati se s roditeljima, utoliko veća greška što oni ne znaju, nisu upućeni u suštinu, pa, želeći svom djetetu dobro, jer misle da su u pravu, staju mu na put islama i koriste se svime što im ide naruku da ga od toga odvrate.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Neki ljudi kažu da sklapanje braka sa više žena nije legitimno i da nije propisno izuzev čovjeku koji pod svojim starateljstvom ima žene sirote i boji se da neće biti pravedan. Taj čovjek može oženiti majku ili jednu od njenih kćerki. Ovaj stav argumentiraju riječima Uzvišenog Allaha: “Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četri.” (En-Nisa, 3)

Molimo vašu eminenciju da nam pojasni ono što je ispravno u vezi s tim.

Odgovor:

Ovo je neispravan stav, a značenje ajeta jeste da će čovjek u čijem je starateljstvu žena sirota, a boji se da joj ne može dati mehr kao njoj sličnoj ženi, potražiti drugu ženu za ženidbu. Žena je mnogo i Uzvišeni Allah nije u tome odredio ograničenja. Ajet aludira na legitimnost ženidbe sa dvije, tri ili četiri žene, jer se time postiže potpunija čednost, čuvanje pogleda i spolnog organa i to je uzrok uvećanja potomstva, kreposti mnogih žena, dobročinstva prema njima i njihove materijalne skrbi.

Nema sumnje da je za ženu bolje da muža dijeli sa jednom, dvije ili tri žene, nego da je uopće bez muža. Naravno, uvjet za to jeste pravičnost i mogućnost. Onaj ko se boji da neće biti pravičan, zadovoljit će se ženidbom jednom ženom i onima koje su u njegovom posjedu. Na ovo ukazuje i to podupire praksa Vjerovjesnika, ﷺ, koji je bio oženjen sa devet žena u trenutku kada je umro.

Uzvišeni Allah kaže: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor.” (El-Ahzab, 21)

Poslanik, ﷺ, svom ummetu pojasnio je da nikome od njih nije dozvoljeno da oženi više od četiri žene. Tako se saznalo da oponašanje Poslanika, ﷺ, u pitanju ženidbe može biti samo ženidba sa četiri ili manje žena. Ženidba sa više od četiri žene bila je specifičnost samo Allahovog Poslanika, ﷺ.

Šejh Ibn Baz

Fetve o ženskim pitanjima, str. 116, sakupio Muhammed el-Musnid