Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Generalno gledajući mi nadjevamo našoj djeci imena na našem jeziku i naša imena nemaju značenja. Ljudi isto tako daju svojoj djeci imena arapskog, turskog, persijskog, evropskog porijekla koja su često lijepa za izgovor na bosanskom jeziku i interesuje ih značenje tih imena i da li su opsteprihvaćena.

Ime Sahra u arapskom jeziku ima svoje značenje, pa ako se piše sa hrapavim ‘h’ to bi bila pećina ili neki veliki kamen ili ako je sa ‘običnim’ slovom ‘h’ onda je to pustinja, razlika je u harfovima ‘h’ prilikom izgovora. Tako da generalno ime Sahra nije sporno i nema ništa loše u tome da se takvo ime da djetetu, bez obzira na značenje bilo sa hrapavim ‘h’ i sa ‘običnim’ ‘h’. Ali u svakom slučaju rekli smo da generalno imena u našem jeziku i ako su uzeta iz nekih drugih jezika nemaju nikakva značenja.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Roditelji u toku života mogu svojoj djeci podijeliti zemlju ili imetak ali da to za života djeca preuzmu. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže u vjerodostojnom hadisu:”Ne može se pisati oporuka nekome ko je šerijatski određen kao nasljednik”.
O načinu podjele govorili su islamski učenjaci i onaj ko to hoće da radi treba da se edukuje i da zna kako i na koji način će za života podijeliti svoj imetak djeci koja postaju vlasnici toga za života svojih roditelja. Ako roditelji umru, a imetak se nije podjelio, onda se dijeli kako je to Uzvišeni Allah tebareke ve te’ala objavio iznad sedam nebesa.

Tako da pisanje testamenta i ostavljanje oporuke kako će se naša imovina i imetak dijeliti našoj djeci nakon smrti je neispravna. Ali ako bi čovjek volio da nakon svoje smrti ostavi nešto od imovine nekom svom prijatelju,poznaniku,nekome ko ne ulazi u kategoriju šerijatskih nasljednika, onda za života može napisati vasijet (testament) i ostaviti mu jednu trećinu.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Da brak je validan, ali mehr je dug muža prema supruzi.Tako da se muž ne bi smio poigravati s tim. Trebao bi u što skorije vrijeme da isplati mehr a pogotovo u ovom slučaju osam godina a da se potrudio i davao po malo mogao je sigurno to dosad isplatiti,a možda svakodnevno daje za kahvu,pepsi,mobitel,sat,za neku majicu a nije svjestan da je to dug kao i svaki drugi dug,kao što je dug prema komšiji,prijatelju isto tako mehr je njegov dug prema njegovoj supruzi.

Jednostavno dosta puta muškarci se izvlače govoreći da je to njihova supruga,da će halaliti,da razumije,itd. Veoma je bitno da se muž potrudi da isplati mehr bez obzira da li je ili nije precizirano vrijeme isplate. Iskustvo je pokazalo da žena ima veće ingerencije da traži svoje pravo ako je precizirala vrijeme isplate mehra nego ona koja to nije odredila i definisala. Ali s moralne strane musliman,mumin, vjernik ne bi trebao da se poigrava sa isplatom i trebao bi da se potrudi da isplati mehr u suprotnom na njega se odnosi hadis Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selem gdje kaže: ”Oduživanje i odugovlaženje duga od osobe koja je imućna je zulum i nepravda”.

Audio isječak odgovora