Kad je riječ o postu, u pravila lijepog ponašanja spada izvršavanje vjeronaredbi i sustezanje od vjerozabrana, na osnovi kur’anskog ajeta: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili…” (el-Bekara, 183), i na temelju hadisa: “Ako se čovjek, dok posti, ne sustegne od neistinita govora, postupanja prema tom govoru i nerazumnih postupaka, nema potrebe ni da se susteže od hrane i pića.” (el-Buhari, 1903)

U ta pravila spada i to da čovjek često udjeljuje milostinju i čini dobročinstvo ljudima, a pogotovu kad se radi o ramazanskom postu. U predanju se kaže: “Vjerovjesnik, ﷺ, najdarežljiviji čovjek, najviše je udjeljivao upravo u mjesecu ramazanu, kad bi ga posjećivao melek Džibril i poučavao ga Kur’ani-kerimu.” (el-Buhari, 1902)

Tu je i sustezanje od laganja, vrijeđanja, psovanja, varanja, pronevjere, gledanja u ono u šta je zabranjeno gledati, naslađivanje onim čime se zabranjeno naslađivati… Od ovih i svih zabranjenih djela trebaju se sustezati svi ljudi, a postači pogotovu.

Jedno od pravila lijepog ponašanja jest i konzumiranje jela i pića za sehur te njegovo odlaganje do pred samu zoru. Evo o tome Poslanikovih, ﷺ, riječi: “Sehurite jer je u sehuru blagoslov.” (el-Buhari, 1932, i Muslim, 1095)

Također, tu je i još jedno pravilo lijepog ponašanja, a to je da postač prekine post svježim datulama; ako nema takve datule, onda će post prekinuti običnim datulama; ako ni njih nema, post će prekinuti vodom. K tome, požurit će s iftarom, pa će čim se uvjeri da je Sunce zašlo, odnosno ako kod njega prevlada mišljenje da je ono zašlo, prekinuti post. U hadisu se kaže: “Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili s iftarom.” (el-Buhari, 1957, i Muslim, 1098)

Šejh Muhammed b. Usejmin

Ako se tu radilo o izlječivoj bolesti, neće se postiti na njegovo ime, na temelju ajeta: “…a ko se razboli ili se na putu zadesi neka isti broj dana naposti…” (el-Bekara, 185). Drukčije rečeno, čovjek u vezi s kojim pitate bio je dužan da nakon što ozdravi naposti onoliko dana koliko je propustio, ali je umro, pa je oslobođen te obaveze; on nije dočekao nastupanje vremena u kojem je morao napostiti. Poput njega je onaj čovjek koji umre u mjesecu šabanu: njemu se u obavezu ne stavlja pošćenje mjeseca ramazana jer ga nije dočekao. A ako se radilo o bolesti koja se, po svemu sudeći, neće moći izliječiti, onda je u samom početku njegova obaveza bila da za svaki propušteni dan ramazanskog posta nahrani jednog siromaha.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Hvala pripada Allahu!

Molim Allaha da ti sačuva djecu, u njima da radosti, da nama i vama pomogne u njihovom vaspitanju.

Allah te nagradio za trud koji si uložio da bi ih popravio, uvažavam ovu tvoju brigu i preduzete korake u cilju rješavanja problema, a ujedno te savjetujem sljedeće:

Prvo, nema sumnje da je sklonost ka griješenju jedna od prirodnih osobina čovjeka, ne postoji niko bezgrešan; u vremenu iskušenja i nedostatka stida proširili su se problemi koji nisu bili poznati ranije, ali hvala Allahu da problem nije otišao daleko, mora se sin upozoriti na neispravno ponašanje i treba se suočiti s problemom na mudar način;

Drugo, nema potrebe da dijete vodiš doktoru, možeš riješiti ovaj problem svojim lijepim postupcima, bliskošću sa svojom djecom, druženjem i spoznajom šta su njihove potrebe. Trebaš skloniti iz kuće sve što djecu seskualno uzbuđuje, kao što su npr. televizor, filmovi, a najbolje što si učinio jeste to što si starijeg sina prebacio u drugi razred i što si ga upisao da pohađa kurs učenja Kur’ana napamet, još samo da si ga upisao da trenira neki sport i izbaci višak energije, i bilo bi raznolikosti u vaspitnim metodama, a također mu ne bi bilo dosadno;

Treće, nadam se da je njihovo razdvajanje privremeno i da će se oni uskoro vratiti u svoju sobu; kad budeš siguran da je stariji sin uvidio svoju grešku i spoznao ovaj problem koji je štetan za vjeru i zdravlje.

I na kraju, dova je oružje vjernika. Mnogo Allaha moli za njih dvoje, On čuje i blizu je.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala pripada Allahu!

Obaveza je roditelja da vaspitaju dobro djecu i urade za njih sve ono što će im korisno biti za njihovu vjeru i dunjaluk.

Ako dijete poraste, a bude neposlušno, u tom slučaju moraju se roditelji malo više potruditi da ga upute, posavjetuju i budu stpljivi u vezi s njime, mole se za njega, pokušati da mu nađu zdravo društvo, da ga upoznaju s dobrim ljudima koji će ga savjetovati, dolaziti kod njega i družiti se s njime. U tome bi roditeljima trebali pomoći rodbina, prijatelji, komšije, onoliko koliko su u mogućnosti.

Ali ako ga sve ovo ništa ne spriječi u njegovom lošem ponašanju i postupcima i on nastavi i dalje biti neposlušan, obaveza je spriječiti ga, zaprijetiti mu batinama, ili ga zaista udariti; potpomognuti i ljudima iz porodice, prijaviti ga nadležnima, na kraju, ako ništa ovo ne pomogne. Ne treba zanemariti zlo, već ga treba spriječiti prije nego što dođe do većih problema.

Treba s njime pokušati prvo lijepo, posavjetovati ga, podsjetiti ga na Allaha, koja ga nagrada ili kazna čeka, upoznati ga s obavezama prema roditeljima, sestri, komšijama, gostima. Upozoriti ga da će ovakvo ponašanje dovesti do toga da ga zamrze komšije i ljudi, sve ovo treba pokušati mudro, blago i lijepim savjetima.

Trebaju se njegova braća potruditi oko njega, blago i mudro pričati, izbjegavati strogost.

Ako on nastavi, neka svi prekinu komunikaciju s njime, moleći Allaha da ga uputi na Pravi put. Ako se ne pokaje i ne vrati na Pravi put, mora se prijaviti nadležnima koji su odgovorni za neposlušnost da bi spriječili zlo koje može da učini, jer nemarnost i njegovo istrajavanje u svojim postupcima mogli bi dovesti do većeg zla u porodici, kao i drugim ljudima.

Ali, treba i roditelji da preispitaju njihov odnos s Allahom, jer u većini slučajeva uzrok ovim problemima jesu i grijesi koji donose sa sobom u kuću nered i zlo.

Ibn el-Hadž, rahimehullah, govoreći o zabranjenim stvarima koje rade supružnici, kaže: “Nema sumnje u to da je uspjeh njih dvoje rijedak, makar bilo ljubavi među njima, jer je to sve mutno; ako još dobiju dijete, obično ono bude neposlušno; loši postupci, sve su to razlozi nemarnosti prema obavezama koje oni imaju prema Allahu zajedno.” (El-Medhal, 2/170)

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Nema većeg iskušenja od iskušenja u vjeri i molim Uzvišenog Allaha da nas sačuva od toga. Ništa vrednije i plemenitije nema kod čovjeka od njegove djece. U djeci je radost srca i zjenica oka. Kaže Uzvišeni Allah: „…i oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti u nas ugledaju“ (el-Furkan, 74). Ali srce neće biti sretno niti oko zadovoljno sve dok ne vidimo lijepo i ispravno odgojenu djecu. Kaže Hasan el-Basri: „Tako mi Gospodara, nema ništa voljenije i draže Gospodaru kao što je dijete, žena, roditelj ili najbliži svoj koji su u pokornosti Uzvišenom Allahu. (Tuhfetul-mevdud, str.424)

Jedan od najvećih zahtjeva za roditelje jeste kako ispravno odgojiti djecu u pokornosti Uzvišenom Gospodaru? Da li su ih odvraćali od grijeha i upozoravali na dobro? Kaže Uzvišeni: „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre“ (et-Tahrim, 6).

Kaže mudžahid i drugi od selefa: „Podstičite porodice na bogobojaznost i odgajajte ih u duhu islama.“

Kaže Katada: „Naređujte im na pokornost Uzvišenom Gospodaru, a odvraćajte ih od grijeha.“

U Buharijevoj i Muslimoj zbirci od Abdullaha ibn Omera, r.a. prenosi se da je Poslanik, ﷺ., rekao: „Svi ste vi pastiri i svi ste vi odgovorni za svoja stada. Čovjek je pastir svoje porodice i odgovoran je za njih, žena je pastirica u svojoj kući i odgovorna je za nju; rob je pastir imetka svoga vlasnika i odgovoran je za njega. Zaista ste svi vi pastiri i svi ste odgovorni za svoja stada“ (Buhari, 2554, Musilm, 1829). Ovaj hadis jasno upućuje na to da je svaka odgovorna punoljetna osoba odgovorna za one koji su joj povjereni i kazuje nam da roditelji spadaju pod opće pravilo i značenje ovog hadisa: „Čovjek je pastir svoje porodice i odgovoran je za nju, žena je pastirica svojoj kući i onog što je u njoj i odgovorna je za to.“

Roditelji su odgovorni za svoju djecu, čuvaju ih od džehennemske vatre, naređuju im na dobro i odvraćaju ih od zla. Ako roditelji ispune sve obaveze prema svojoj djeci, onako kako ti naređuje Gospodar, a zatim se djeca udalje od Pravoga puta, tada zaista roditelji neće biti odgovorni za ono što oni rade. Kaže Uzvišeni: „I svaki grešnik će samo svoje grijehe nositi“ (el-Enam, 164.)

Roditelji koji razumiju vjeru, a zatim uskrate da prenesu to znanje na svoju djecu, odnosno da ih odgoje na islamski način, oni će biti odgovorni za ono što su njihova djeca uradila. Nema sumnje u to da je veća obaveza roditelja prema porodici koja živi i odgaja se na Zapadu, jer su i posljedice veće kao i plodovi koji mogu da urode jednog dana ako ih njihovi roditelji budu odgojili u duhu vjere. Primjer vaše djece jeste kao primjer mnoge djece na Zapadu kojima je prijeko potrebno da se udalje i odvrate od stvari koje ih vode u iskušenja jer islam zabranjuje vezu između muškarca i žene prije braka, pogotovu u ovom periodu života vašeg djeteta.

Ono sto je  bitnije od ovoga jeste kako da postupimo.

Na vama je da u najkraćem mogućem vremenu udaljite vaše dijete od svega onoga što je zabranio Uzvišeni Allah, a pogotovu od veze i druženja koji vode u blud i nemoral. Naredite mu da prekine svaki kontakt s djevojkama koje su mu zabranjene, pa makar i utvrdili i znali da ta njihova veza nije došla do granice bluda, jer, kao što smo i ranije spomenuli, sve ove veze između muškarca i žene (prije braka) Šerijat zabranjuje.

Jedna od najbitnijih razloga udaljavanja od ovih zabranjenih veza jeste, svakako, rano pristupanje u šerijatski brak. Rekao je Poslanik, ﷺ: „O skupino mladića, ko bude od vas u mogućnosti da se oženi neka to uradi, a ko nije u mogućnosti, na njemu je da posti. Zaista je post njemu zaštita.“

Mogućnost ovdje podrazumijeva posjedovanje materijalnih sredstava za izdržavanje porodice.

Kao što je i vama poznato, udaljavanje mladića od ovih zabranjenih veza nije ni malo lahko, a u nekim situacijama biva i nemoguće, u zavisnosti od mjesta u kojima oni žive, jer zapadna sredina pospješuje buđenje strasti i izazivanje sumnji, koje vremenom postaju prihvatljive za ljude koji tamo žive, pogotovu za drugu i treću generaciju djece koja žive i odgajaju se u takvim sredinama, sve dotle dok se jednog dana sasvim ne udalje od islama i Šerijata i umjesto ispravnog šerijatskog odgoja prihvate zapadnjačku kulturu i njihovo ponašanje, sve do te mjere da im ništa ne ostane od vjere osim imena koje nose.

Zatim postavljamo pitanje ponovo vama: da li imate snage i volje u Allaha, straha da ispunite dužnosti prema sebi, djeci, da li imate želje da popravite ono što vas je mimoišlo, da li imate snage da žrtvujete dunjaluk i sve ono što vam Zapad nudi i vratite se u vaše zemlje iz kojih ste došli, a u kojima imate veću mogućnost da ispravno odgojite vašu djecu u vjeri, prije nego što vam prođe život i dođe smrt, da ne bi kasnije uzalud govorili: ‘“Gospodaru moj, vrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam propustio!’ ‘Nikada!’ To su riječi koje će on uzalud govoriti, pred njima će prepreka biti sve do Dana kada će oživljeni biti“ (el-Muminun, 99-100). Kaže Uzvišeni: „Čekaju li oni da se obistine prijetnje njene! Onoga Dana kada se obistine, reći će oni koji su na njih prije zaboravili: ‘Istinu su poslanici Gospodara našeg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraćeni, pa da postupimo drukčije nego što smo postupili!’ Ali oni su sami sebe upropastili, a neće im biti ni onih koji su izmišljali.“ (el-E’raf)

Da li njihov odgoj zaslužuje ovo odricanje?

Neko će reći: “U većini Islamskih država danas ima iskušenja i fitne kao i na Zapadu, ako ne i više, i zaista ne vidimo tamo ispravnu sredinu u kojoj bismo mogli da odgojimo našu djecu u skladu s islamom? Kakva je korist u iseljenju?

Odgovor: Da, vi ste u pravu do određene granice, ali ako nismo u stanju da uradimo sve dobre stvari u islamskim sredinama uradit ćemo većinu njih, i ako nismo u stanju da otklonimo svako zlo, otklonit ćemo većinu loših stvari, jer zaista su islamske sredine bolje za odgoj od zapadnih.

Sve ovo što smo naveli podrazumijeva da čovjek ima iskren odnos, prije svega sa svojom dušom i sa samim sobom. Kaže Uzvišeni Allah: „Sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.“ (el-Kijama, 14-15)

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info