Postoje tri nivoa jekina – uvjerenja:

Ilmul-jekin, tj. uvjerenje koje je nastalo kao posljedica znanja o nečemu. Dokaz za postojanje ovakvoga uvjerenja jeste kur’anski ajet: “Ne valja tako, nek znate pouzdano…” (Et-Tekasur, 5)

Ajnul-jekin, tj. uvjerenje koje je nastalo kao posljedica viđenja nečega. Dokaz za postojanje ovakvoga uvjerenja jeste kur’anski ajet: “Džehennem ćete vidjeti jasno! i još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno!” (Et-Tekasur, 6–7)

Hakkul-jekin, apsolutna izvjesnost (tj. uvjerenje koje je nastalo kao posljedica doživljenja nečega). Allah, dž. š., rekao je: “…a on je, doista, sama istina!” (El-Hakka, 51)

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Pod oponašanjem nevjernika podrazumijeva se povođenje za nemuslimanima u svemu što se odnosi na čovjekov spoljašnji izgled, od načina odijevanja do načina objedovanja i slično, odnosno pod ovim se podrazumijeva prakticiranje svega što je karakteristično za nemuslimane, čime čovjek svojoj okolini ostavlja utisak da je nemusliman. Ovo je opće ograničenje i definicija tog pitanja.
Međutim, ako je neka stvar raširena među muslimanima, te je postala zajednička i za muslimane i za nevjernike, onda je ona dozvoljena, čak iako je osnova te stvari porijeklom od nevjernika, ali pod uvjetom da ona sama po sebi nije zabranjena, kao, naprimjer, nošenje svile.
(Fetve učenjaka dvaju harema, str. 27)

Hadis koji spominješ: “Svaki sin Ademov rađa se u fitri (prirodnoj urođenoj vjeri islamu) pa ga njegovi roditelji (svojim odgojem) učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom”, zabilježen je u najvjerodostojnijim hadiskim zbirkama kao što je Sahih Buharija i Muslima.
Iako oko samog njegovog značenja ima dosta toga da se kaže, ukratko ti možemo reći da veliki dio učenjaka smatra da se riječ “fitra” (urođena vjera), koja se spominje u hadisu, odnosi na činjenicu da su sve duše priznale Allaha kao svoga Gospodara, o čemu nas obavještava Allah u Kur’anu:
“I kada je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’, oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’, i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.’” (El-A’raf, 172)
Dakle, duše svih ljudi u suštini su priznale Allaha za svoga Stvoritelja i Apsolutnog Gospodara, i iz tog pravila se ne izuzima niko. Shodno ovome, a što potvrđuje i spomenuti hadis, svako dijete, nakon što mu se duša koja je priznala Allaha, spoji sa tijelom, na ovaj se svijet rađa kao musliman, odnosno kao biće koje je Allaha priznalo kao Gospodara. Međutim, sredina u kojoj živi to dijete najčešće je presudna u njegovom odgoju, pa će dijete, iako rođeno u islamu, pod utjecajem okoline prihvatiti religiju koja je zastupljena u dotičnoj sredini.
Zbog toga se za nevjernika u arapskom jeziku koristi riječ “kafir”, koja vodi porijeklo od korijena “kefere”, što znači “potrpati, zatrpati, pokriti”. Odnosno, čovjek postaje nevjernik nakon što u sebi pokrije i zatrpa prirodnu i urođenu vjeru u kojoj je rođen.
Na tvoje konkretno pitanje “do kojih je godina to dijete musliman”, (bolje je reći do koje se godine ne smatra nevjernikom), načelno možemo reći – sve dok ne bude imalo vlastitu sposobnost onog osnovnog rasuđivanja o temeljnim pojmovima, što znači da se nevjernikom počinje računati kada kroz razumsko shvatanje usvoji nevjerničko učenje. Ovo, naravno, nikako ne znači da će se umrlo dijete koje je rođeno u, recimo, kršćanskoj porodici, nakon smrti pokopati po islamskim propisima, već je propis o njemu na Sudnjem danu drugačiji od propisa za one koji su umrli nakon godina umne zrelosti, o čemu sada nije riječ.
Ovdje je bitno napomenuti i činjenicu da je Uzvišeni Allah Najpravedniji i Najmilostiviji, tako da sigurno neće nikoga kazniti prije nego što mu dođe jasni dokaz. Musliman treba da ima najljepše mišljenje o svome Gospodaru i da zna da On nikome ne čini nepravdu, tako da sigurno neće kazniti onu osobu do koje na ovome svijetu nije doprla Objava. Ovakve osobe će na Sudnjem danu imati poseban status, pa će ih Allah na jedan način iskušati kako bi njima samima pokazao ko bi od njih bio vjernik i sljedbenik poslanika tog vremena da je na dunjaluku do njega i doprla vjera, a ko bi okrenuo glavu od jasne istine i ostao u zabludi.
Da bi neko postao musliman, mora čvrsto vjerovati u Allaha i u Njegovog Poslanika, to potvrđivati izgovaranjem kelimei-šehadeta, i nakon toga činiti djela koja od nas zahtijeva ovo vjerovanje. Zato najispravnija definicija imana (islamskog vjerovanja) koju priznaje ehli-sunnet vel-džemat glasi ovako: “Iman je vjerovanje srcem, izgovaranje jezikom i činjenje djela koja se podrazumijevaju pod tim vjerovanjem”.
Iz ove definicije možeš zaključiti da samo vjerovanje srcem nije dovoljno da bi se čovjek nazvao vjernikom – muslimanom, već to mora potvrditi jezikom i djelima islama. Samo su neke zabludjele sekte (ekstremne murdžije) smatrale da je iman samo vjerovanje srcem i da je to dovoljno da se čovjek smatra vjernikom, pa su po toj definiciji i faraona i Iblisa (Sotonu) smatrali vjernicima jer su i jedan i drugi vrlo dobro znali da je njihov Gospodar Allah.
Dakle, onaj ko vjeruje srcem, a to još nije potvrdio jezikom i djelima, obavezan je da to što prije učini jer se, u suprotnom, ne smatra vjernikom – muslimanom.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Amir Durmić

Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rhm., u komentaru ajeta: “A šta je teže: vas ili nebo stvoriti? On ga je sazdao, svod njegov visoko digao i usavršio, noći njegove mračnim, a dane svijetlim učinio, a Zemlju je, poslije toga, poravnao”, kaže: “Allah, dž. š., stvorio je Zemlju u dva dana, prije stvaranja nebesa, zatim se uputio prema nebu pa ga je u dva naredna dana stvorio, a nakon toga je Zemlju poravnao, vode i pašnjake joj izveo, rijeke proveo, puteve načinio, stvorio planine, pijesak, stijene, i sve što ima na njoj u sljedeća dva dana – zbog toga je rečeno: ‘…a Zemlju je, poslije toga, poravnao!’” (Vidjeti: Ikametul-Delil ala Ibtalil-Tahlil, 5/82)
Dakle, da bi se Zemlja, poslije toga, poravnala i sredila – ona je prvo morala biti stvorena – što nam ukazuje na to da je Zemlja bila stvorena prije nebesa, a što nam potvrđuje i sljedeći kur’anski ajet: “Reci: ‘Zar, zaista, nećete da vjerujete u Onoga koji je u dva dana – vremenska razdoblja, Zemlju stvorio – i još Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!’ On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u četiri vremenska razdoblja – ovo je objašnjenje za one koji pitaju – zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: ‘Pojavite se milom ili silom!’ ‘Pojavljujemo se drage volje!’, odgovorili su, pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio šta će se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njim Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznajućega.” (Fussilet, 9–12)
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha

Kip je ono što je napravljeno u ljudskom ili nekom drugom obliku, a što se obožava mimo Allaha, dž. š., a idol je ono što se obožava mimo Allaha, dž. š., na bilo koji način.

Zbog toga je idol opširniji pojam od kipa i on ima šire značenje.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina