Ve alejkumusSelam,
Da bi nove generacije osjetile slast imana i bile odgajane u islamskim porodicama u kojima vlada ljubav i samilost, potrebno je da se i muz i zena pridrzavaju slijedeceg:
– Da se pokoravaju Allahu, subhanehu ve te’ala, i da crpe mudrost iz Njegove Knjige i sunneta Njegova Poslanika, sàllallahu ‘alêjhi we sellem. To znaci potpunu pokornost i predanost svome Gospodaru:
“Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslusa, taj je sigurno skrenuo sa pravog puta.” (Kur’an, XXXIII/36)
– Da se svaki od njih pridrzava Allahovih propisa i da izvrsavaju duznosti i obaveze jedni prema drugima. Time se zena ne smije poistovjetiti sa muzem, a niti muz smije ciniti nepravdu prema svojoj zeni demonstrirajuci svoju apsolutnu dominaciju u kuci, a Allah, ‘azze ve dzelle, kaze:
“… One imaju isto toliko prava koliko i duznosti, prema zakonu, – samo, muzevi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.” (Kur’an, II/228)
Prenosi se od Abdullaha b. ‘Amra b. el-’Asa, radijallahu ‘anhu, da je rekao: “Rekao je Rèsulullah, sàllallahu ‘alêjhi we sellem: “Zaista su pravedni kod Allaha na osvijetljenim minberima; oni koji su pravedni: u svojim presudama, prema svojim porodicama i u onome sto im je dato u nadleznost (na upravu). (Muslim)
Ukoliko se i muz i zena budu pridrzavali navedenog, njihov zivot ce uz Allahovu dozvolu biti ispunjen ljubavlju i miloscu, a Allah, subhanehu ve te’ala, kaze:
“Onome ko cini dobro, bio muskarac ili zena, a vjernik je, Mi cemo dati da prozivi lijep zivot i, doista, cemo ih nagraditi boljom nagradom nego sto su cinili.” (Kur’an, XVI/97)
Nasi zivoti su kratki i zato odaberite zenu koja ce izvrsiti svoju duznost prema svojoj porodici, koja ce hraniti tvoju djecu i koja ce ih sa tim nahraniti vjerom i lijepim moralom, odanoscu Allahu i Njegovu Poslaniku i na taj nacin dolazi do poboljsanja stanja u nasim porodicama, a time i u drustvu.
Umrijecemo i nece nam koristiti dunjaluk, porijeklo, niti ljepotice, jedino ostaju nasa djela i ono sto smo ostavili iza sebe od svog poroda koji ce ciniti dovu za nas. Zato se bojmo Allaha i odaberimo za svoga sudruga u zivotu osobu koja se boji Allaha kako bi nase porodice zivjele u skladu sa Allahovom vjerom
Ako čovjek ima čestitu ženu, onda je to svakako blagodat, ali ako ona nije baš potpuno , onda je njegova dužnost da se trudi da je uputi. Navešćemo nekoliko tipičnih primjera:
Čovjek oženi ženu koja nije prije svega religiozna, jer on sam nije takav, ili možda ju je oženio nadajući se da će joj pomoći na pravi put, ili čak možda pod pritiskom svoji rođaka. U ovim slučajevima, njega čeka velika borba.
Čovjek mora razumijeti da uputa dolazi samo od Allaha, i da je Allah taj koji mijenja ljude. Jedan od Njegovih blagodati je Njegovom robu Zekeriji: odazvasmo se izliječivši mu ženu(Anbija:90) . Ovo liječenje je moglo biti psihičko ili vjersko. Ibn Abbas kaže: Ona nije mogla imati djece, pa je učinjeno da rodi djete. Ataa kaže da je ona bila oštra na jeziku, pa ju je Allah promijenio.
Ima više načina kako pomoći svojoj ženi na pravi put kao što su:
-Paziti da na pravi način izvršava ibadete u svim pogledima
-Nastojati učvrstiti njen iman kao npr:
-podsticati je da klanja nočni namaz, da uči Kuran, da uči napamet dove i zikr, da daje sadaku, da čita islamske knjige, da sluša dersove, kasete da bi joj se znanje o islamu povećalo a tako i iman, pomagati je i podsticati u tome,
-Izabrati čestite prijateljice sa kojima če učvrstiti sesrtinske veze i imati lijepe razgovore i posjete.
-Štititi je od zla i blokirati sve puteve zla da joj dođu, tako što će se ćuvati lošeg društva i loših mjesta.
Kreiranje imanske atmosfere u kući
Kaže Resul savs: Razlika između kuće u kojoj se spominje Allah i kuće u kojoj se ne spominje Allah, je kao razlika između živog i mrtvog.
Moramo učinit naše domove mjestima u kojima će se spominjati Allah, na razne načine, u srcima, rječima, učenjem Kurana, razgovorima o islamskim temama ,čitanjem knjiga.
Koliko mnogo islamskih kuća je danas mrtvo jer se ovo ne praktikuje. Na što to one liče kad umjesto gore navedenih stvari sluša se muzika, i pjesma, ogovaranje, i širenje tuđih riječi.

Učenje porodice
Svaki čovjek je dužan da uči svoju porodicu islamu, u skladu sa naredbom Allaha u sureti Zabrana:6 :
O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje… Ovo je osnovni princip učenja i razvijanja porodice, i pomagati im da naređuju dobro i zabranjuju zlo. Ovdje slijede nekoliko mišljenja mufessira o ovome ajetu.
Kaže Katade:On mora da im naređuje pokoravanje Allahu i zabranjuje im suprotno od toga, i upućuje ih prema Allahovim zapovjedima, i pomaže im na izvršavanju istih.
Dahak i Mukatil kažu: Dužnost svakog muslimana je da uči svoju familiju, uključujući rodbinu i sluge, onome što im je Allah dozvolio i zabranio.
Ali kaže: Učiti ih i disciplinovati.
At Taberi: Moramo učiti našu djecu i naše žene vjeri i dobroti i svemu što im treba od lijepog ponašanja.Ako je Resul savs običavao učiti ženske sluškinje šta onda reći o našim ženama i djeci koji su slobodni.
Buhari kaže u svome Sahihu u poglavlju ” Čovjek uči ženu i sluškinju”, pa navodi hadis:Imaju tri vrste ljudi koji će imati nagradu:…I čovjek koji ima žensku sluškinju i uči je lijepom ahlaku i dobru, i podučava je znanju i nauči je dobro, pa je onda oslobobi i oženi, imače dvije nagrade.
Ibn Hadžer kaže komentirajući ovaj hadis:Ovo poglavlje se odnosi na ženske sluškinje, a analogno tome i slobodne žene, jer učenje svoje žene njenim dužnostima prema Allahu i sunnetu, je preče nego učenje sluškinja. Vrlo često se desi da čovjek zbog svoje zauzetosti poslom ili drugim stvarima, zaboravi da uči svoju ženu. Rješenje ovome može biti da se odredi vrijeme kada će se u kući držati ders ili slično i da se to održava stalno, tako da se ukućani naviknu na taj termin. Nešto slično se desilo u vrijeme Poslanika savs. Buhari u svojoj zbirci pod poglavljem” može li se ženi dati dan isključivo za studiranje” prenosi hadis od Abu Seida al Khudrija: Žena je došla Resulu s.a.v.s. i rekla: muškarci se uvijek iskupljaju pa mi nemožemo doći do tebe od njih, pa odredi nam jedan dan za nas.Pa je Resul s.a.v.s. odredio im jedan dan kad je držao ders samo za njih.
Kaže Ibn Hadžer: Slično se prenosi i od Sahla ibn Abi Saliha a on od Abu Hurjere da je Resul savs običavao reći ženama-nastava će biti u toj i toj kući pa bi im tamo držao ders.
Iz ovoga se vidi da žene treba da se uče u kućama, a vidimo i kako su žene sahaba tražile znanje.Izostavljanje nastave za žene je promašaj od strane daije.
Šta čitati u ovakvim prilikama kad se familija sastane? Treba početi od osnove, od osnovnih stvari, a naročito učiti tefsir Kurana, rijadu salihin, i slično. Takođe je važno da se žene nauče neka pravila fiqha, naročito koja su vezana za njih.
Na ove teme imaju veoma dobre zbirke fetawa od šejhova Ibn Baaza i Ibn Usejmina i drugih.Preporucujem slusanje dersova od priznate uleme, kao i gledanje islamskih programa ako ste u mogucnosti.
Prilikom zaruke,svaka hairli dova je dobra,ako neznas na arapskome reci je na bosanskome,jer Allah poznaje sve jezike.
A Allah najbolje zna!

preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkumusSelam,

Sto se tice crtanja mrtve prirode,nema razilazenja medju islamskim ucenjacima da je to dozvoljeno.Ali ostaje spor oko crtanja likova,koji imaju dusu u sebi,jer pod isto pitanje potpada I fotografisanje.

Fotografisanje fotoaparatom dozvoljeno je kada za to postoji potreba imajući u vidu sljedeće:

a) takvo fotografisanje liči na ogledanje u ogledalu, a znamo da su se Poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi ogledali u ogledalu. Jedina razlika je što fotografija ”zadrži sliku poslije ogledanja”;

b) kod takvih fotografija nema mijenjanja Allahovih, dž.š, stvorenja (zbog toga je zabranjeno da fotograf vrši neke intervencije na slici, da bi osobu uljepšao i tome slično);

c) hadisi u kojima se govori o tome da su prokleti musavvirini, odnose se na one koji crtaju, vajaju i tome slično, jer crtanjem i vajanjem čovjek pokušava da stvara kao što Stvoritelj stvara, dok to kod slikanja aparatom nije slučaj.

Što se tiče držanja fotografije radi uspomene nadam se da za to nema smetnje pod uslovom:

a) da bude u zatvorenom albumu;

b) da se toj fotografiji ne posvećuje posebna pažnja koja može prerasti u obožavanje. Slika ne smije biti na mjestu koje predstavlja vid počasti toj slici (kao npr. da bude obješena na zidu), kako ne bi došlo do obožavanja iste. Muslim je jedno poglavlje u svojoj zbirci hadisa naslovio: O zabrani crtanja slike živog bića i zabrani korištenja nečega na čemu ima slika, kao što je prostirka i slično, a koja nije ponižena (tj. na mjestu koje će za nju biti ponižavajuće) i o tome da meleki, neka je na njih selam, ne ulaze u kuću u kojoj ima slika ili pas.” (Sahihu Muslim, 3/1664.) Poslanik, s.a.v.s, kada je na vratima Aišine, r.a, sobe vidio zastor na kom je bila nacrtana slika živog bića, strgnuo ga je i ona je poslije od toga napravila jednu ili dvije jastučnice. (Sahihu Muslim, ”Kitabul-libasi vez-zine”).

c)Još treba napomenuti da osoba kada se fotografiše treba biti propisno obučena, dakle onako kako se može pojaviti na javnom mjestu.

d)Da se ima neki iznimno vazan povod za slikanje (pasos,licna,vozacka,bolesno dijete kojem trebaju donacije za operaciju,vatrom unesrecena porodica I sl.)
U svakom slučaju, treba voditi računa da se čovjek ne fotografiše iz hobija, nego kada ima potrebu da zabilježi neki značajan trenutak. Uz to treba voditi računa da u tome ne pretjeruje. Onoga trenutka kada fotografisanje bude korak ka haramu i ono samo postaje haram, a Allah, dž.š, najbolje zna.

Nije dozvoljeno crtanje nit pravljenje likova jer će onom ko to bude radio biti rečeno na Sudnjem danu da to oživi. Prenosi ibn Abbas da je rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem: « Ko bude nacrtao sliku na dunjaluku bit će mu rečeno na Sudnjem danu da joj udahne dušu, a neće biti u stanju. « (Buharija)

Alija radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem tražio od njih da sruši svaki kip na koji naiđe i da poravna svaki uzdignuti kabur,…» (Ahmed)

Obzirom da se radi o djeci i njihovim igrama, nema poteškoće da se igraju praveći figure(npr.snješka), ali da ne upotpunjavaju njegov lik očima i sličnim.

Preneseno je od Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem,da je vraćajući se iz bitke na Tebuku ušao u sobu Aiše radijallahu anha i vidio njene lutke, pa je upitao šta je ovo? Rekla je:to su moje kćerke, pa je između tih igrački vidio čudnog konja. Upitao je šta je to? a ona mu je objasnila da je to konj sa krilima poput onoga što je imao Sulejman alejhis-selam. Poslanik sallallahu alejhi we sellem se na to nasmijao.(Ebu Davud i Nesaija )

Da je bilo zabranjeno Poslanik sallallahu alejhi we sellem bi to sigurno pojasnio. Ali islamski učenjaci kažu da igračke koje je pravila Aiša radijellahu anha nisu imale potpun izgled, oči, nos i sl. ali se jasno pojašnjava da je pravila figure a nema nikakve razlike između vece ili manje figure kojom se igra. Osim ako se lik veže za neki nevjernički običaj, onda bi to trebalo iz toga razloga izbjegavati.

A ALLAH NAJBOLJE ZNA !

Prof. Jasmin Djanan

preuzeto sa http://www.n-um.com

Ne smiješ odgovarati, osim kada imaš jasan dokaz za ono što govoriš. Dužan si da onoga ko pita, uputiš na onoga za koga smatraš da je učeniji od tebe u tvom kraju ili da zatražiš od onoga ko te je pitao da sačeka s odgovorom dok ti ne provjeriš u knjigama i nađeš sigurne dokaze. Nakon toga im možeš dati odgovor za koji misliš da je najispravniji.

Imam Malik je bio poznat po tome da je izdavao vrlo malo fetvi i da je često odgovarao sa: ”Ne znam”. Takva je, inače, bila praksa ranijih alima.

Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 94. str.

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, opisuje vjernike kao one koji sprečavaju da se čine loši postupci, a na dobre podstiču. Rekao je Uzvišeni:
“A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.”

Uzvišeni također kaže:
“I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati -oni će šta žele postići.”

Na drugom mjestu, Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:
“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.”

Ajeti koji govore o naređivanju dobra i odvraćanja od zla su, zbog velike važnosti ove tematike i izražene potrebe za njom, mnogobrojni.

U jednom vjerodostojnom hadisu Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, kaže:
“Ko od vas vidi neko loše djelo neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda jezikom , a ako i to ne može, onda neka to učini srcem – a to je najslabiji iman.”
Loše djelo, je rukom dužan otkloniti onaj, koji je u mogućnosti, kao što su državni organi i organizacije koje su legitimne – svako u okviru svoje nadležnosti.

Pojedinac je dužan loše djelo sprečavati rukom u naspram svojih mogućnosti; (npr.: unutar svoje porodice). Onaj ko to nije u stanju učiniti, ili se plaši da bi njegov postupak prouzrokovao veću fitnu (nered) i sukob, nije dužan zlo otkloniti rukom, već je dovoljno da to učini jezikom. Učenjaci su saglasni da se loše djelo ne otklanja rukom, ukoliko će to rezultirati zlom, a ne dobrim.

Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 63. str.

Dozvoljeno je da im dijeliš kur’anske ajete da bi na taj način argumentovao neki propis ili dokazao da je Allah, dželle šanuhu, Jedan, Jedini. Svejedno da li ti ajeti bili na arapskom jeziku ili prevedeni na neki drugi jezik. Naprotiv, ti zaslužuješ pohvalu za takav čin, jer je stavljanje knjige pred njih i omogućavanje da je pročitaju ustvari jedan vid dostavljanja Allahove, subhanehu ve te’ala, vjere. Ako budeš iskren u svom djelu, imat ćeš kod Allaha, subhanehu ve te’ala,  nagradu za njega.

Fetve Stalne komisije, 2/75.-76.