Islamski učenjaci smatraju da je pohvalo prekriti mezar ženske osobe prilikom ukopavanja, jer postoji bojazan da se ukaže dio njenog tijela prilikom spuštanja u mezar. To je stav autoriteta hanefijske, malikijske, šafijske i hanbelijske pravne škole. (Vidjeti: El-Umm, 1/276, El-Medžmu, 5/262, El-Mebsut, 2/62-63, Bedaius-sanaia, 2/64, El-Hidaja, 1/92, Mevahibul-Dželil, 2/227, i Eš-Šerhul-kebir, 2/380.)
Imam Ibn Kudame u djelu El-Mugni, 2/377, kaže: “Ne znam da postoji razilaženje među islamskim učenjacima kada je riječ o legitimnosti prekrivanja kabura žene prilikom ukopa.” Ebu Ishak prisustvovao je dženazi Harisa Eavera, kada Abdullah b. Jezid nije dopustio prekrivanje njegovog mezara, rekavši: “On je muškarac!” Ebu Ishak tvrdi: “Abdullah b. Jezid vidio je Poslanika, ﷺ.” (Bejheki u djelu El-Kubra, 4/89, i ocijenio ga je ispravnim.)
Ibn Jezidovo obrazloženje: “On je muškarac”, ukazuju da se mezar žene prekriva pri ukopu, i da je to bila praksa prvih generacija, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Stavljanje nišana nema utemeljenja u šerijatu. Imam Ibn Hadž u djelu El-Medhal, 3/272, upozoravao je na veliku opasnost te rabote. Pisanje po kaburu još je pogrdnije. Džabir b. Abdullah govorio je: “Resulullah, ﷺ, zabranio je pisanje po mezaru i građenje na njemu.” (Tirmizi, 4/107/1052. On i šejh Albani u djelu Sahihus-sunen, 1/537, ovo su predanje okarakterizirali autentičnim.)
Spomenuvši predanje, imam Ševkani, 4/104, konstatirao je: “Iz spoljašnjeg značenja hadisa ima se razumjeti da je pisanje po kaburu zabranjeno, svejedno radilo se o imenu ili bilo čemu drugom.” Na pitanje da li je dopušteno pisati kur’anske ajete i ime mejita na željeznoj ploči, šejh Ibn Baz odgovorio je: “Nije dopušteno pisanje kur’anskih ajeta ni ime mejita ni bilo čega drugog, svejedno radilo se o željeznoj ili bilo kakvoj drugoj ploči…”, zatim se pozvao na navedeno Džabirovo, radijallahu anhu, predanje. (Vidjeti: Fetava islamijja, 1/313.)
U Bekiji, medinskom mezarju, ukopano je na stotine ashaba, ali historija nije zabilježila da je neko pisao po njihovim kaburima, a niti su oni to činili kada bi neko umro, ističe imam Zehebi u djelu Et-Telhis, 2/525. Mezar se može obilježiti  kamenom, tim prije jer je Poslanik, ﷺ, time obilježio kabur Osmana b. Mazuna, a to su zabilježili Ebu Davud i Ibn Madže. Hafiz Askalani ovo je predanje ocijenio dobrim, a vjerodostojnim šejh Albani. (Vidjeti Et-Telhisul-habir, 2/696, i Sahihus-sunen, 2/34.)
Ovo pitanje možemo rezimirati ovako: stavljanje nišana i pisanje po njemu zabranjeno je, a poželjno je takav postupak spriječiti na lijep način; ne treba biti saučesnik u onome što je naš dragi Resulullah, ﷺ, zabranio. Taj novac je bolje podijeliti na ime mejita. On će od toga imati koristi, od nišana neće, može imati samo štetu, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ako se radi o kopanju mezara u zajedničkom mezarju, to je zabranjeno iz dva razloga: prvo, time se zauzima mjesto ljudima koji prije presele na ahiret, a pravo svih ljudi u javnom mezarju istovjetno je; čovjek ne zna kada će preseliti na onaj svijet, i možda će iskopani mezar stojati deset, dvadeset, trideset ili više godina; i drugo, nijedan čovjek ne zna gdje će umrijeti: “I ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti…” (Lukman, 34.)
Neki ljudi rezerviraju mjesto u mezarju u svom kraju, a presele na drugom dijelu zemaljske kugle. Najbolje je iskopati mezar nakon smrti muslimana, tako je učinjeno kada je umro najbolji Allahov rob: Poslanik, ﷺ. (Ibn Madže, 2/32/1579, i Ahmed, 3/139/12438. Imam Busiri i Ibn Mulekkin predanje smatraju ispravnim, a Nevevi, Ibn Hadžer i Sanani dobrim. Vidjeti Misbahuz-zudžadža, 2/39, Hulasatul-bedril-munir, 1/268, Hulasatul-ahkam, 2/1011-1012, Et-Telhisul-habir, 2/688, i Subulus-selam, 2/110.)
A ako se radi o rezerviranju mezara na privatnom zemljištu, tada nije zabranjeno jer time se ne nanosi šteta drugim ljudima. Imam Buharija zabilježio je predanje u kojem stoji da je Aiša, radijallahu anha, rezervirala sebi mjesto u svojoj sobi, pored Poslanika, ﷺ, i Ebu Bekra, a kada je Omer, radijallahu anhu, na samrtnoj postelji, zatražio da mu ga prepusti, ona je to učinila, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Nema u šerijatskim izvorima, koliko mi je poznato, jasnog argumenta koji brani izdvajanje zekata prije nego imetak pregodini. Abbas je pitao Poslanika, ﷺ, o ranijem izdvajanju zekata pa mu je dozvolio. (Tirmizi, 3/301/678, sa dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihu Sunenit-Tirmizi, 1/366.)
Ovo je stav izrazite većine islamskih učenjaka, (Vidjeti: El-Mebsut, 2/176, El-Havil-kebir, 15/290, El-Mugni, 2/260 i Medžmu’ul-fetava, 25/85. ) za razliku od imama Malika (Vidjeti: Et-Temhid, 4/60.) koji to zabranjuje osim ako se radi o kratkom vremenskom periodu koji je preostao do napunjenja godine, i Ibn Hazma (Vidjeti: El-Muhalla, 6/95-96.) koji to zabranjuje općenito.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Uzvišeni Allah kaže: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženim, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je tako naredio! A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevbe, 60.)
U citiranom ajetu spomenute su skupine kojima pripada zekat, dok gradnja džamije nije vezana ni za jednu od ovih skupina, čak ni za skupinu “i u svrhe na Allahovom putu“, jer u protivnom iznimka u ajetu riječju “samo” ne bi imala svoga značenja. Prema tome, nije dozvoljeno graditi džamije imetkom od zekata (Uporediti: El-Istizkar, 3/514, El-Mebsut, 2/202, El-Mugni, 2/280, i El-Kavaninul-fikhijje, str. 84.), a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović