Svemogući Allah odlikovao je određena mjesta nad drugim mjestima, kao i određene dane nad drugim danima. Stoga se nagrada za činjenje dobrih djela razlikuje shodno vremenu u kojem su ta djela učinjena. Buharija je zabilježio da je Ibn Abbas prenio sljedeće Poslanikove, ﷺ, riječi: “Nema vremena u kojem su dobra djela draža Allahu od ovih deset dana” (tj. prvih deset dana mjeseca zul-hidždže, od kojih je i dan Arefata). Ashabi upitaše: “Zar ni džihad na Allahovom putu?!” “Ni džihad, osim ako čovjek žrtvuje svoj imetak i život na Allahovom putu.” Komentirajući ajet: “Tako mi zore i deset noći” (El-Fedžr, 1-2.), komentatori Kur’ana kažu da se to odnosi na prvih deset dana zul-hidždže. Imam Ebu Musa Medini u djelu Et-Tergib naveo je konsenzus mufessira o ovom pitanju, osim (iznimne) verzije koja se prenosi od Ibn Abbasa da se radi o zadnjih deset noći ramazana. (Vidjeti: Fedailu jevmi arefa, str. 21, od Ibn Nasiriddina Dimeškija.) Imam Ahmed zabilježio je predanje od Poslanika, ﷺ, koje potvrđuje stav mufessira, ali je njen lanac prenosilaca ništavan. (Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 7/162.) Enes b. Malik kaže da se u vezi s ovih deset dana govorilo: “Svaki dan vrijedi kao hiljadu dana, a dan Arefata kao deset hiljada dana.” (Bejheki, u djelu Šuabul-iman, 3/358/3766.)
Abdullah b. Amr prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Najvrednija dova jeste ona na dan Arefata.” (Tirmizi i Ahmed, s dobrim lancem prenosilaca.) Ibn Abdulberr veli: “Navedeni hadis ukazuje na odlike dove na Arefatu, a to neminovno iziskuje odliku dana Arefata nad drugim danima.” (Vidjeti: Et-Temhid, 6/21.) Imam Muslim zabilježio je da je Aiša, radijallahu anha, prenijela sljedeći Resulullahov, ﷺ, hadis: “Nikada veći broj ljudi ne bude oslobođen džehennemske vatre kao na dan Arefata. Uzvišeni Allah se pred melekima ponosi hadžijama govoreći: ’Šta žele ovi ljudi!’” Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Allah se pred stanovnicima nebesa ponosi ljudima koji stoje na Arefatu govoreći: ’Pogledajte ove Moje robove, došli su raščupani i uprašeni iz raznih predjela, uzimam vas kao svjedoke da sam im oprostio grijehe, makar bili obilni kao kapi kiše.’” (Ibn Hibban, s dobrim lancem prenosilaca.) Post dana Arefata ima posebnu odliku, ali hadžije ne poste taj dan. Imam Muslim zabilježio je da Ebu Katade prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Post dana Arefata iskupljuje grijehe prošle i naredne godine, a post dana Ašure iskupljuje grijehe prošle godine.” Kada je Poslanik, ﷺ, na Oprosnom hadždžu obavijestio ashabe o Allahovom oprostu, upitali su: “Allahov Poslaniče, da li se oprost odnosni isključivo na nas?” “Na vas, ali i na sve one koji dođu nakon vas, sve do Sudnjeg dana”, odgovori im Poslanik, ﷺ. (Ibn Mubarek, Semani u djelu Edebul-imla, str. 97, i Ibn Abdulberr, u djelu Et-Temhid, 1/128-129, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihut-tergib, 2/33.)
U jednom drugom hadisu stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Svevišnji Allah se na dan Arefata spusti na ovosvjetsko nebo i pred melekima se ponosi Svojim robovima govoreći: ’Pogledajte Moje robove, stoje na suncu, uprašeni i raščupani, došli su iz raznih predjela, uzimam vas kao svjedoke da sam im već oprostio!’” (Ibn Menda, Begavi u djelu Šerhus-sunne, 7/159/1931, i Ebu Ja‘la, 2/299/2086, sa slabim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 2/125.) Ibn Omer prenosi poduži hadis u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “…a na dan Arefata Uzvišeni Allah spusti se na ovosvjetsko nebo.” (Ibn Hibban, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihut-tergib, 2/34-36/1155.) Preneseno je da je Ummu Selema govorila da se Svemogući Allah na dan Arefata spušta na ovosvjetsko nebo. (Darekutni, u djelu Kitabun-nuzul, str. 48/95-96, i Lalekai, u djelu Šerhul-usul, 2/499/768, sa slabim lancem prenosilaca.)
Štaviše, islamski učenjaci raspravljali su o pitanju, da li je vredniji dan Kurban-bajrama ili dan Arefata, iako vjerodostojan sunnet ukazuje da je vredniji dan Kurban-bajrama. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 25/155.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ve alejkumusSelam,

Kaže Aiša r.a. da je Poslanik a.s. rekao: “Kada Allah želi dobro jednoj porodici, On spusti ljubav među njima.“(Ahmed) Drugim riječima oni postanu ljubazni jedni prema drugima.Ovo je smisao postizanja sreće u kući, jer lijepim ophođenjem prema ženi i djeci ,čovjek postiže ono što ne može grubim kao što kaže Resul s.a.v.s.: “Allah voli dobrotu i nagrađuje je na takav način na kakav ne nagrađuje grubost niti bilo šta drugo.“(Muslim)

Mnogi ljudi misle da su oni izuzeti od kućnih poslova, a neki čak i misle da im to umanjuje vrijednost ako bi pomogli svojoj ženi u kućanskim poslovima. Resul s.a.v.s. je običavao šiti svoju odječu, krpiti svoje cipele i sl. Kaže Aiša r.a. da je Poslanik s.a.v.s. običavo čistiti svoju odjeću, muzti koze i sam sebi spremati, a na drugom mjestu kaže da je običavao pomoći ukućanima, pa kad bi došlo vrijeme namaza otišao bi i klanjao.

Ukoliko bismo se ovako ponašali danas, postigli bismo troje: prvo-slijedili bi sunet, drugo pomagali bi svojim ženama, i treće osjećali bismo dodatnu skrušenost a manju aroganciju.

Ali većina spada u onu skupinu koja traži hranu od žene i ne želi čekati, i ako je hrana još na šporetu i djete plače jer je gladno.Neka nam idući hadisi budu opomena i lekcija.Poslanik s.a.v.s. je posvećivao pažnju ženama i djeci jer je to jedan nacin koji vodi sreći i prijateljstvu u kući.
U hadisu se kaže da sve ono u čemu se ne spominje Allahovo ime je traćenje vremena i igra osim u troma, a jedno od toga je kad se čovjek zabavlja sa svojom ženom.(Nesai).
Kaže Aiša r.a. da su ona i Poslanik s.a.v.s. praktikovali gusul iz iste posude pa se Resul s.a.v.s. pravio da će uzeti cjelu vodu, pa bi ona govorila: ostavi malo i meni…(Muslim)
Poslanikovo s.a.v.s. ophođenje sa djecom je vrlo poznato.
On bi običavao pokazati nježnost prema Hasanu i Huseinu.

Sto se tice supruge, kaze Rèsulullah, sàllallahu ‘alêjhi we sellem: “Zenu udaju cetiri svojstva: njen imetak, njeno porijeklo, njena ljepota i njena vjera. Pa se zeni onom koja je u vjeri jaka, neces propasti!” (Buhari i Muslim) Imetak, porijeklo i ljepota su prolazni, ali vjera je stalna i ona se povecava i koristi vlasniku i na dunjaluku i na ahiretu.

Vjera je jedina osobina koju covjek treba traziti pri izboru svoje supruge i kaze Rèsulullah, sàllallahu ‘alêjhi we sellem: “Vjernik se nije okoristio nicim boljim nakon takvaluka dobre zene.”

Osobine te zene su: kada pogleda u nju, razveseli ga; i nije uslov da bude ljepotica, vec je uslov da ga docekuje sa razdraganim licem i osmijehom, da mu se njezno obraca, da mu se uljepsa i ukrasi, a najljepsi njen ukras je njen lijepi moral, njeno njezno obracanje kada dodje kuci, njen ispracaj do vrata kada izlazi iz kuce; i kada joj nesto naredi ona mu je poslusna i ne pita zasto to i to, a kuca u kojoj su dva pijetla, gnijezdo se rusi u njoj, jer pijetao voli da bude samo on pijetao, a zena ne smije biti muskarac; i kada bude odsutan od nje, ona cuva imetak i njegovu cast.

Sa takvim osobinama zena ulazi u Dzennet, jer ona pazi da njen muz nije srdit na nju, da mu ne zagorcava zivot i stalo joj je da on bude zadovoljan njome.
Glavni stub islamske porodice je zena koja ce odgojiti djecu u islamu. Zato covjek treba da se boji Allaha i bude pravedan prema zeni i da ne sprovodi silu nad njom kako bi dokazao da je “muskarac”.

Rèsulullah, sàllallahu ‘alêjhi we sellem, oporucuje nam: “Najpotpuniji iman je onog vjernika koji se najljepse ponasa, a najbolji medju vama su oni koji su najbolji prema svojim zenama.” (et-Tirmizi)

Muz i zena trebaju da se boje Allaha i da uvijek imaju na umu Allahove rijeci: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje cuvajte od vatre cije ce gorivo ljudi i kamenje biti, o kojoj ce se meleki strogi i snazni brinuti, koji se onome sto im Allah zapovjedi nece opirati, i koji ce ono sto im se naredi izvrsiti.” (Kur’an, LXVI/6)

Molim Allaha subhaneh da popravi nasa shvatanja glede islama i stavova o zdravoj porodici. Amin! A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkumusSelam,

Nema u nasoj vjeri nista a da nije detaljno pojasnjeno i definisano. Allah nam naredjuje da sve propise trazimo u Kur’anu i ispravnim hadisima. Ako neko obavlja redovno namaz, to nije dokaz da ima serijatsku potporu da organizuje svecanost koja je islamu strana. Hairnije bi bilo da savjetujes rodjakovu zenu na opasnost nepokrivanja i stetne posljedice istog, nego da se snaga i energija crpe na svecanosti kojima nas Stvoritelj nije zadovoljan.

Jer samim tim cinom kao da drugim rijecima zelimo reci da neuzubillah nas Poslanik alejhisSelam, nije dostavio i pojasnio poslanicu u potpunosti. Isti propis vazi i za cestitanje rodjendana ili godisnjice braka,jer ispravne generacije prije nas bolje su od nas poznavale serijatske propise i granice i nisu to praktikovale, tako da smo mi preci da ne uvodimo u nasu vjeru nesto sto nije njen sastavni dio.

Znajmo dobro da nesmijemo nevjernike oponasat u njihovim svetkovinama bez obzira kakvi nam ciljevi bili, a nasu djecu usmjerimo da se poduce propisima namaza i temeljima vjere islama kako bi sutra bili u stanju da se odupru svim vrstama poroka koji se iz dana u dan javljaju u novim oblicima.Ono sto vazi za tebe kao vjernicu,vazi i za tvoje dijete,ukoliko si majka koja svome evladu zeli uspjeh na oba svijeta. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Poslanik, ﷺ, obavijestio nas je da se akika (ovca za žensko, a dvije ovce za muško dijete, te nadijevanje imena i brijanje glave) čini sedmi dan po rođenju djeteta. (Tirmizi, Ibn Madže i Hakim, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Kada je riječ o obrezivanju sedmi dan, u tom kontekstu navode se dva slaba hadisa koji pojačavaju jedan drugog, i nema smetnje postupati prema njima. (Vidjeti: Temmamul-minna, str. 67-68.) Šafijski autoriteti smatraju obrezivanje sedmi dan pohvalnim. (Vidjeti: El-Medžmu, 1/367-369.) Po mišljenju  malikijske i hanbelijske pravne škole, pokuđeno je obrezati dijete sedmi dan. (Vidjeti: Et-Temhid, 21/61, El-Kavaninul-fikhijje, str. 129, El-Minhadž, 3/148, Fethul-Bari, 10/342-343, El-Insaf, 1/125, Keššaful-kina, 1/80 i El-Fevakihud-devani, 2/306.)
Imam Tirmizi zapisao je: “Islamski učenjaci smatraju da je lijepo zaklati akiku sedmi dan, a ako se ne učini sedmi, onda četrnaesti dan, odnosno, dvadeset prvi po rođenju djeteta.” (Vidjeti: Aridatul-ahvezi, 4/24.) U tome je smislu hadis koji je zabilježio imam Taberani sa slabim lancem prenosilaca. (Vidjeti: Fethul-Bari, 9/594, i Tuhfetul-ahvezi, 5/78.)
Međutim, kome se akika ne zakolje sedmi dan, ako Bog da, ne smeta to učiniti kasnije, jer Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, ﷺ, sebi zaklao akiku nakon što je primio Objavu. (Abdurrezzak, 4/329, i Bejheki, 9/300. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 6/502. Mnogi hadiski eksperti su, ipak, prigovorili vjerodostojnosti ove predaje.)
Hasan Basri govorio je: “Ako ti ne bude zaklana akika, učini to sam, makar već odrastao.” (Ibn Hazm, 7/528, s dobrim lancem prenosilaca.)
Ako roditelji ne zakolju akiku, čovjek to nije obavezan za sebe uraditi, a ako učini, bit će nagrađen, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Mudrost akike jeste u tome da ljudi posvjedoče rođenje djeteta i da se zna da je taj i taj sin toga i toga. Time se sprečava svaka sumnja i eventualna potvora kada je riječ o očinstvu. Prema tome, lijepo je meso akike pripremiti i pozvati ljude da jedu. Imam Ahmed jednom je prilikom rekao: “Akika se kolje sedmi dan.” Neko upita: “Da li se priprema meso za ljude?” “Da”, odgovori. Neko, opet, reče: “Veliko nam je opterećenje kuhati meso i pripremati hranu.” “Strpite se i podnesite teret kuhanja”, odgovori imam Ahmed. (Vidjeti: Mesailul-imami Ahmede, str. 342, od Ebu Davuda Sidžistanija, i El-Insaf, 4/114.)
To mišljenje zastupaju učenjaci malikijske i šafijske pravne škole, a odabrao ga je i šejhul-islam Ibnul-Kajjim. (Vidjeti: Et-Temhid, 4/321, El-Muhalla, 7/529, El-Medžmu, 8/427, Tuhfetul-mevdud, str. 69-70, Mugnil-muhtadž, 4/294, i Et-Tadžu vel-iklil, 3/257.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović