Obaveza je pitati onoga ko poznaje islam, ko je bogobojazan, ko poziva Kur’anu, sunnetu i praksi prvih generacija. Kada je riječ o zvanjima: profesor, magistar, doktor itd., ona nisu uvijek mjerodavna, iako je nepisano pravilo da je čovjek sa većim zvanjem znaniji. Nije pokuđeno niti je zabranjeno pitati magistra ili profesora, ako u istoj zemlji postoji doktor. Bitno je da pitani posjeduje prethodno spomenuta svojstva, u protivnom morali bismo sve prosvjetne radnike u medresama i školama koji ne nose zvanje doktora lišiti njihove radne dužnosti, jer u Bosni postoji nekolicina ljudi sa zvanjem doktor. Tako bi se sužilo misionarsko polje, a to svakako ide u prilog din-dušmanima. Dalje, da li doktori u BiH ili drugim zemljama pored svojih obaveza mogu odgovoriti na svako postavljeno pitanje?! Sigurno ne mogu, makar to željeli, jer su ljudske mogućnosti ograničene.
Od najvećih dokaza za ovu konstataciju jeste slučaj ashaba. Mnogo njih izdavalo je fetve, a nisu svi bili na istom stupnju poznavanja šerijatskoga znanja; svaki od njih isticao se u određenoj oblasti. Isti je slučaj s učenjacima poslije njih. Važno je svoj rad zasnivati na ispravnim principima i raditi s ispravnom namjerom. Imam Muslim bio je učenik imama Buharije, ali nije bio na njegovom stupnju. Jednom prilikom upitao je Buhariju u vezi s dovom za iskupljivanje sijela, pa mu je on naveo lanac prenosilaca, spomenuo skrivene mahane nekih verzija i sve detalje vezane za hadis. Muslim mu je prišao, poljubio ga u čelo i zamolio ga: “Dopusti da poljubim tvoje noge, o najveći učitelju! Tebe mrzi samo onaj čije je srce puno zavisti. Izjavljujem da tebi na ovome svijetu nema ravnog.” (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 12/436-437, Tehzibus-sunen, 13/ 140, i Tarihu-Bagdad, 13/102.) Iako je ovako govorio, imam Muslim za života svog šejha Buharije govorio je o najpreciznijoj oblasti šerijatskog znanja: skrivenim mahanama hadisa, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Realno je i objektivno da učenjaci imaju različita mišljenja o nekim pitanjima. To datira od vremena ashaba i ostat će do Sudnjeg dana. Učeni se razilaze jer se razlikuju u mnogim stvarima: učenosti, načinu prilaska pitanjima, načinu razumijevanja određenih tekstova, prihvatanju, odnosno odbijanju određenog hadisa, postupka ashaba, nepoznavanju određenoga dokaza i sl. Utjecaja na to imaju i drugi faktori: nejasno značenje nekih dokaza, fleksibilnost arapskog jezika, raznolikost pravila islamske jurisprudencije; svojstva argumenata: poznat-nepoznat, opći-poseban, ograničen-neograničen, alegorijski-stvaran, sažet-pojašnjen itd.
Također, neki sporedni šerijatski izvori nisu prihvaćeni kod svih učenjaka: princip pravnog preferiranja (istihsan), praksa Medinjana (amelu ehlil-medina), preventivno sankcioniranje (sedduz-zeria), ostanak na osnovi dok se ne ustanovi suprotno (istishab), običajno pravo (urf), princip suprotnog razumijevanja (mefhumul-muhalefa), propisi prethodnih vjerozakonika koji nisu dokinuti našim vjerozakonikom (šeru men kablena), riječi i postupci ashaba (kavlu ve amelus-sahabi), zdrava logika (aklun selim) itd. Prema tome, neka će se mišljenja podudarati s pravnim argumentima, a neka neće. Tako se razilaženja u mišljenjima moraju razumjeti, ali ne i prihvatiti kao pravna rješenja, jer kod klasičnih (stvarnih) razilaženja samo jedno mišljenje biva ispravno i njega je obaveza slijediti. Međutim, kako znati da li je neko mišljenje jače ili slabije?!
Jedini način kojim se može doći do preferirajućeg mišljenja jeste vaganje stupnja vjerodostojnosti i jasnoće iznesenih argumenata o određenom pitanju. Ponekad Kur’an i sunnet nešto zabranjuju, zatim dođe neki učenjak i da određene olakšice o tom pitanju, postavljajući nekakve uvjete (naprimjer, slušanje muzike). Ovakva olakšica neprihvatljiva je, bez obzira o kojem se učenjaku radilo, jer su pravni argumenti i konsenzus odabranih generacija jasni o ovom pitanju. Slično tome jeste pitanje kamate, miješanje muškaraca i žena, brijanje brade itd. Dakle, ako učenjak ili misionar (daija) kaže suprotno onome što se razumije iz pravnih argumenata, mora ponuditi jasne i vjerodostojne argumente koji podupiru njegov stav, u protivnom neće se prihvatiti. Sljedeća opravdanja: vrijeme, stvarnost, društvo, politička, ekonomska i društvena situacija, tradicija itd., nisu mjerodavna u šerijatu jer je osnova da ljudi prilagođavaju svoje stanje islamu, a ne islam sebi i svom stanju. Nije ispravno tražiti pravno rješenje od misionara koji uvijek uzima lakša, odnosno rigoroznija mišljenja, ne gledajući u argumente, niti je ispravno slijediti učenjaka kada se ispostavi da je pogriješio u  idžtihadu.
Ibn Abbas rekao je: “Teško se onome ko slijedi pogrešni idžtihad!” “Zašto”, upitaše prisutni, a on odgovori: “Ponekad učeni kaže na osnovu svog mišljenja, zatim sretne učenijeg od sebe pa mu objasni istinu, pa je on slijedi, a sljedbenik ostaje u pogrešnom uvjerenju.” (Bejheki, u djelu El-Medhal, 2/289, Ibn Abdulberr, u djelu El-Džamia, 2/984, i Hatib, u djelu El-Fekihu vel-mutefekih, 2/27-28, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Odgovor na ovo pitanje možemo zaključiti konstatacijom da su svi propisi vezani za argumente, i da u većini slučajeva strane ne mogu imati podjednako jake i jasne argumente, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Svemogući Allah kazuje nam u časnom Kur’anu, u suri Hud i Zarijat, da je Ibrahim, alejhis-selam, ugostio nepoznate goste pečenim teletom. Ova činjenica ukazuje nam da je Allahov poslanik Ibrahim, alejhis-selam, bio jako gostoprimljiv čovjek. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Prvi ko je ugostio gosta bio je Ibrahim.” (Ibn Ebu Dunja i Ibn Asakir, sa dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/820, i Es-Silsiletus-sahiha, 2/351-352.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Šerijat nije precizirao vrijeme trajanja posjete. To se vraća na običajno pravo i potrebu. Posjeta ne smije trajati toliko dugo da uznemiri domaćina. Svevišnji Allah u suri Ahzab blago je ukorio neke ashabe koji su ostali dugo kod Poslanika, ﷺ, razgovarajući jedni s drugima. Musliman u svim stvarima mora biti umjeren i ne uznemiravati druge muslimane svojim dugim bezrazložnim posjetama. Nema sumnje da kratke posjete bivaju draže domaćinu i u njima ima manje bespotrebnog govora, za razliku od dugih sijeljenja u kojima nakon lijepog govora, često, slijedi ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, kleveta itd.

Dok smo bili studenti, jednom prilikom bili smo u posjeti jednom imamu pa mu je neki šejh došao u posjetu. Bili smo iznenađeni kada je šejh nakon nepunih deset minuta ustao i tražio dopuštenje za izlazak iz kuće, smatrajući da je oduljio s posjetom. Ovako postupaju oni koji paze na svoje vrijeme i nastoje ga iskoristiti na najbolji mogući način. Ne kažemo da se trebaju prakticirati ovako skromne posjete, ali, isto tako, znamo da mnogi pretjeruju i bez ikakvog osjećaja sjede u gostima po 4-5 ili više sati smatrajući da čine dobro djelo. Ponekad, pored dugih isjedavanja, u goste se dolazi u nevrijeme, bez prethodne najave i sl. Budući da šerijatom nije regulirano vrijeme trajanja posjete, smatram, osim ako prilike drukčije ne nalažu, da bi bilo najbolje dolaziti u posjetu između akšama i jacije. To je period prikladan za posjetu i ne predstavlja poteškoću ni gostu ni domaćinu, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Kada je riječ o odgoju djece, mnogi muslimani se nemarno odnose ili su obmanjeni pa zakasne s odgojem. Odgoj djece počinje samim izborom bračnog druga. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Izaberite najbolju ženu u koju ćete staviti vaše sjeme.” (Ibn Madže, 1/633/1968, i Hakim, 2/176/2687. Ovaj je hadis prenesen različitim putevima koji pojačavaju jedni druge, tvrde Ibn Hadžer i Albani. Vidjeti: Fethul-Bari, 9/125, i Es-Silsiletus-sahiha, 3/56.)
U ovom je hadisu poticaj na biranje najboljih i najbogobojaznjih žena, jer one rađaju djecu i poučavaju ih vrijednostima koje i same posjeduju. Zar neodgojena, nevaljala ili žena koja je nepokorna Allahu može odgojiti primjernu generaciju! Na ovu činjenicu ukazuje hadis koji je zabilježio imam Muslim, a u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ovaj je svijet prolazno naslađivanje, a najljepše na ovome svijetu jeste primjerna žena.” A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović